Video
Čanak ističe da je višedecenijska vlast DPS-a po prirodi stvari morala dovesti do toga da se pojave slučajevi zloupotreba, korupcije, nepotizma, ali da su sve te negativne pojave “marginalije naspram oštrog zaokreta od Evrope prema Rusiji, od sekularne prema teokratskoj državi i od nezavisnosti prema položaju privjeska politike “srpskog sveta”. Komentarišući kohabitaciju on kaže da je “mirna smjena vlasti u Crnoj Gori vrhunac političke karijere Mila Đukanovića”.
“Time je pokazao potpunu iskrenost i privrženost idejama demokratije i smjenjivosti vlasti. I mislim da će on apsolutno biti podrška razvoju Crne Gore i u ekonomskom i u političkom smislu, odnosno da će podržati svaki pozitivan pomak ako ga ova vlada bude napravila. Sa druge strane, uvjeren sam da on neće dozvoliti sebi da ćuti pred klerikalizacijom crnogorskog društva i ugrožavanju crnogorske nezavisnosti. To se neće dogoditi”, ocjenjuje Čanak.
Gospodine Čanak, prošla su tri mjeseca od parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Neposredno pred izbore, za naš list izjavili ste da Crna Gora 30. avgusta nalazi na braniku evropske ideje na Balkanu i da “mora da ostane svjetionik prozapadne i proevropske misli”. Gdje je danas Crna Gora?
ČANAK: Kada bih pokušao jednom rječju da opišem moj trenutni doživljaj stanja u Crnoj Gori, ta riječ bi bila: vakuum. Izbori su na najbolji način pokazali dostignuća na evropskom putu Crne Gore, odnosno, transparentnost izbornog procesa, priznavanje izbornih rezultata od strane vladajuće koalicije i uopšte, jedan za naše, regionalne uslove impresivan nivo izgrađenosti demokratske svijesti. Od tada do danas, postale su vidljive pukotine u grupacijama koje su osvojile većinu u Crnoj Gori. To je bilo i za očekivati, s obzirom na duboke političke razlike među ideologijama stranaka koje su se sve fokusirale isključivo na cilj uklanjanja DPS-a sa vlasti.
Kako je taj cilj formalno postignut, pokazalo se sve suštinsko licemjerje nekakve “brige za svetinje” u Crnoj Gori, jer se sporni zakon koji je bio navodni pokretač svih tih okupljanja, poslije zatvaranja biračkih mjesta pretvorio u insistiranje na desekularizaciji Crne Gore. A iza svega toga suštinski stoji priča o stvaranju “srpskog sveta” ili drugim riječima, male Velike Srbije sačinjene od Republike Srpske, Republike Srbije, Republike Crne Gore i ako šta još uspije da se ovako ili onako pripoji toj i takvoj tvorevini.Šta će se dešavati u vakuumu koji pominjete?
ČANAK: Vakuum o kojem govorim, jeste vakuum aktivnosti jer, prošla vlast više nema mandat, a nova još nije uzela državne poluge u ruke. I mislim da će taj period potrajati još nekoliko mjeseci bez obzira na izbor nove vlade. U međuvremenu, po oprobanom receptu, sve loše u Crnoj Gori biće pripisivano Milu Đukanoviću, a sve dobro novoj vladi, u čiju dugovječnost i dobre rezultate duboko sumnjam.
Premijer Zdravko Krivokapić iznio je svoj program rada čiju okosnicu je činila vrlo oštra kritika prethodne vlasti, uz konstataciju da je ostavila “sprženu zemlju” bez preciziranja konkretnih poteza eksperata. Zbog toga su čak i poslanici nove većine nazvali ekspoze “seminarskim radom”. Kakvu Crnu Goru je na osnovu Vašeg bogatog političkog iskustva i poznavanja prilika u regionu, ostavila bivša vlast novoj većini?
ČANAK: Koliko ja iz Novog Sada mogu da vidim, Crna Gora je u trenutku izbora članica NATO-a, zemlja koja je od svih kandidata za članstvo u EU najdalje odmakla otvorivši sva poglavlja u pregovorima, zemlja poštovanja ljudskih i manjinskih prava, vladavine zakona i naravno sekularna država. Višedecenijska vlast DPS-a je po prirodi stvari morala dovesti do toga da se pojave slučajevi zloupotreba, korupcije, nepotizma i svega onoga što vlast sa sobom obavezno nosi. Međutim, sve negativne pojave o kojima govorim, u određenom smislu su marginalije naspram oštrog zaokreta od Evrope prema Rusiji, od sekularne prema teokratskoj državi i od nezavisnosti prema položaju privjeska politike “Srpskog sveta”.
Jedna od najvećih zamjerki premijeru jeste da je formirao jednonacionalnu vladu, zatim vladu u kojoj su ministri isključivo pripadnici jedne vjerske zajednice SPC, te da je narušen građanski, sekularni, multivjerski, multikonfesionalni princip ustrojstva Crne Gore. Do čega to može da dovede?
ČANAK: To već dovodi do surevnjivosti između nacionalnih i vjerskih grupacija, ali i dovođenja u pitanje postulata na kojima je stvorena nezavisna i samostalna Crna Gora. U svakom slučaju, klerikalizacija Crne Gore, gura zemlju koja je vodila u evropskim integracijama u položaj srednjevjekovne zatucanosti. Mislim da je to izuzetno loša poruka i neće pomoći ni novoj vladi ni crnogorskom društvu u cjelini da se punim kapacitetom suoči sa nizom izazova koji su pred svima nama od medicinskih, političkih, a ne isključujem ni vojne.
Na šta mislite?
ČANAK: Izuzetno me brine razvoj situacije u Iranu koji može u sebe uvući i Rusiju i Tursku i Kinu i NATO i biti izvor svjetske nestabilnosti, a u tom slučaju Crna Gora će biti izložena ogromnim pritiscima da postane logistička baza za rusku flotu. Sve to, nimalo ne ohrabruje perspektivu boljeg života građana Crne Gore.
Najviše polemike u javnosti izaziva odluka Krivokapića da spoji četiri resora kulturu, prosvjetu, nauku i sport i da na čelu ovih resora bude osoba koja za sebe kaže da je četnik, koja hrvatskog kolumnistu Dežulovića naziva “ustašom”, koja otvoreno nastupa sa pozicije interesa SPC… Njen izbor se u određenim krugovima tumači kao jasna potvrda kojim će putem krenuti nova vlada kada je riječ o identitetskim pitanjima, te da njeno imenovanje ima veze sa predstojećim popisom.
ČANAK: Za vrijeme Drugog svjetskog rata, britanski premijer Vinston Čerčil je u jeku ratnih napora odbio da se smanji budžet Ministarstva za kulturu, riječima: “Ako ostanemo bez kulture, nećemo imati šta da branimo”. Očigledno je da ovakva politička odluka ide ka zatiranju crnogorske identitetske samobitnosti, stvaranju novih generacija odgajanih na školskim programima punim istorijskih neistina i formiranju sportskih društava kao mjesta za okupljanje političkih paramilicija. Sve u svemu ne nudi ništa dobro za građane Crne Gore. I to nije slučajno. U pitanju je, po mojoj procjeni, zao naum arhitekata uništenja Crne Gore i njenog svođenja na geografski pojam ispražnjen od bilo kakve političke sadržine.
Krivokapić najavljuje poboljšanje odnosa sa Srbijom nakon preuzimanja izvršne vlasti. Ima li Krivokapić kapacitet da bilo što sa bilo kime popravlja, budući da nema nikakvog političkog iskustva, te da je barem do sada nastupao isključivo sa pozicija interesa spC?
ČANAK: Srbijanska politička elita bez obzira u kojoj se stranci ili organizaciji nalazila, većinski ne može da odustane od paternalističkog odnosa prema svima koje oni doživljavaju kao Srbe, a sve sa ciljem stvaranja nekog tipa državne zajednice u kojem bi se iz Beograda odlučivalo svuda o svim Srbima. Tu, naravno, mislim na Srbe u političkom, a ne etničkom smislu. Taj i takav model mišljenja bio je, podsjetiću, spreman i na žrtvovanja stotina hiljada sudbina, ako je to bila cijena neodustajanja od primarnog cilja. Kada to kažem, naravno mislim na dogovor Tuđman – Milošević i operacije “Bljesak” i “Oluja”. Ali, da se vratim u današnje vrijeme kao što je ta pijemontska pamet otpisala Srbe ispod Ibra na Kosovu ili izvan Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, tako će poništiti i izbornu volju prosrpskih stranaka u Crnoj Gori i nametnuti u izvršnu vlast one koji će služiti njenim interesima, a ne interesima građana Crne Gore.
Posljednji događaj koji je uzburkao javnost jeste protjerivanje ambasadora Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića, zbog nediplomatskog ponašanja tokom svog boravka u Crnoj Gori. Ono što je izazvalo revolt velikog dijela crnogorske javnosti je bila izjava srpske premijerke da se čitava srpska vlada na čelu sa njom, slaže sa izjavom Božovića o tzv Podgoričkoj skupštini, jednoj od najbolnijih događaja u crnogorskoj istoriji. Vaš komentar?
ČANAK: Lično mislim da i predsjednica vlade i najveći broj ljudi u Srbiji znaju malo ili nimalo o Podgoričkoj skupštini i svoje mišljenje formiraju na osnovu malo ili nimalo pravih informacija. Uostalom, prije dvije godine uz veliku je pompu obilježavana stogodišnjica pripajanja Vojvodine Srbiji, a u pitanju je duboki istorijski falsifikat, s obzirom na to da je Skupština na kojoj je to bilo odlučeno bila jednopartijska, radikalska skupština, sa delegatima samo slovenskog porij ekla, a Sloveni su u tom momentu u Vojvodini činili jedva 40 odsto stanovništva.
Bajka o oslobađanju Vojvodine od strane srpske vojske 1918. godine razbije se već o prvo pitanje da li recimo u Novom Sadu postoji spomenik poginulim srpskim vojnicima pri oslobađanju ovog grada? Naravno da ne postoji jer se austrougarska vojska povukla tri dana prije ulaska srpske vojske u grad koji su u međuvremenu čuvali sami Novosađani. Dakle, bilo bi važno razumjeti da se u Srbiji vrlo malo zna o istoriji Crne Gore, da se krije autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve do 1921. godine, isto kao i autokefalnost Karlovačke mitropolije u Vojvodini do iste te 1921. godine. Drugim riječima, izreka “istoriju pišu pobjednici” na Balkanu glasi: “istoriju brišu pobjednici”.
Kako vidite odnose Crne Gore i Srbije u narednom periodu? Da li je srpski predsjednik, otvorenom podrškom prosrpskim partijama u Crnoj Gori, te Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao i prisustvom sahrani mitropolitu Amfilohiju, odnosno posjetom samo Srpskoj kući, srpskim liderima i Vijestima, učinio te odnose mnogo komplikovanijim?
ČANAK: Za njegovu ciljnu grupu u Srbiji to je vjerovatno bio pravi potez. Za sekularnu multinacionalnu Crnu Goru, sasvim sigurno nije. Biće potrebno mnogo državničke mudrosti da se u ovakvim vremenima u kojima je spoljna politika uvijek refleksija unutrašnje politike, nađe dovoljno mudrosti da se i iz najkomplikovanijih situacija izađe s najpovoljnijim mogućim ishodom.
Kako će, na osnovu Vašeg ogromnog političkog iskustva, izgledati kohabitacija u Crnoj Gori? Što je tokom proteklih tri mjeseca pokazao crnogorskoj i međunarodnoj javnosti predsjednik države Milo Đukanović za kojeg su srpski političari, vlast, intelektualci, mediji, tvrdili da neće predate vlast bez krvi?
ČANAK: Mirna smjena vlasti u Crnoj Gori je vrhunac političke karijere Mila Đukanovića jer je time pokazao potpunu iskrenost i privrženost idejama demokratije i smjenjivosti vlasti. I mislim da će on apsolutno biti podrška razvoju Crne Gore i u ekonomskom i u političkom smislu, odnosno da će podržati svaki pozitivan pomak ako ga ova vlada bude napravila. Sa druge strane, uvjeren sam da on neće dozvoliti sebi da ćuti pred klerikalizacijom crnogorskog društva i ugrožavanju crnogorske nezavisnosti. To se neće dogoditi.
Kakva je sudbina DPS-a u novoj konstelaciji snaga na političkoj sceni Crne Gore?
ČANAK: DPS će sada dobiti istorijsku šansu da se otrese karijerista i da učvrsti ideološku poziciju što će, uvjeren sam, na nekim sljedećim izborima birači umjeti da prepoznaju.
DF-OM SE UPRAVLJA IZ NEKOG DRUGOG CENTRA
Najviše kritike na račun Krivokapićevih izabranika ima Demokratski front, koji je činio okosnicu koalicije čiji je nosilac liste bio upravo on. DF smatra da je izigrana volja birača, i interesi Srba u Crnoj Gori, da nova vlada nije dobra, da je to neviđeni eskperiment…Kako objašnjavate činjenicu da uz toliko kritika na račun Krivokapićevih eksperata, ipak daju podršku njegovom kabinetu?
ČANAK: Svakome je jasno da Demokratski front nema svoju volju nego da se njime upravlja iz nekog drugog centra. Nema sumnje da bi svaka autohtona organizacija odbila da učestvuje u nečemu na šta ima toliko – sa njihove tačke gledišta opravdanih – zamjerki.
NOVA VLAST ĆE NASTAVITI DA KORISTI SPC KAO POLUGU ZA MANIPULACIJU
Kako procjenjujete odnose u SPC nakon smrti mitropolita Amfilohija i patrijarha Irineja? Da li će uticaj SPC u Crnoj Gori oslabiti?
ČANAK: Individualni položaj Amfilohija Radovića je dugo građen i sumnjam da bilo ko može samo uskočiti na njegovo mjesto i nastaviti tamo gdje je on stao. Međutim, sam uticaj SPC će sada biti potenciran od strane novih vlasti jer je to poluga kojom se može manipulisati dijelom stanovništva i koju oni neće ispuštati iz ruku. A što se tiče novog patrijarha, tu može doći do različitih razvoja događaja. Kandidati koji se sada pojavjuju u medijskim spekulacijama su različiti. I mislim da će ličnost novog patrijarha značiti mnogo više za SPC i njen položaj u društvu nego što je to bilo do sada.
Vakuum o kojem govorim, jeste vakuum aktivnosti jer, prošla vlast više nema mandat, a nova još nije uzela državne poluge u ruke. I mislim da će taj period potrajati još nekoliko mjeseci bez obzira na izbor nove vlade.
Preporučeno
U međuvremenu, po oprobanom receptu, sve loše u Crnoj Gori biće pripisivano Milu Đukanoviću, a sve dobro novoj vladi, u čiju dugovječnost i dobre rezultate duboko sumnjam.
