Papović je kazao da su dva gradonačelnika saopštila nekoliko istorijskih neistina i opasnih političkih poruka, ali i da je utisak da su o brisanju granice između Crne Gore i Hercegovine govorili u kontekstu stvaranja „srpskog sveta“.
– Neprecizna je formulacija da su se na Vučjem Dolu borili Hercegovci i Crnogorci. To upućuje na zaključak da je bitka bila plod spontanog pograničnog incidenta. U stvari, bitka je završnica smišljene državne i ratne politike Crne Gore, odnosno knjaza Nikole koji je ustanak u Hercegovini iskoristio za realizaciju najvažnijih državnih interesa Crne Gore – teritorijalnog proširenja i međunarodnog priznanja državne nezavisnosti. Zato je Crna Gora objavila rat Osmanskom carstvu, a knjaz Nikola je lično predvodio 17 bataljona crnogorske vojske (oko 9.500 vojnika) koji su sa Cetinja krenuli u Hercegovinu 2. jula 1876. godine. Crnogorskoj vojsci se pridružilo oko 8.000 hercegovačkih ustanika i oko 1.000 dobrovoljaca. Na glavnom ratnom sastanku 6. jula na Crnom Kuku hercegovački ustanici su svojevoljno ušli u sastav crnogorske vojske. Organizovani su po uzoru na crnogorske bataljone, dobili su crnogorske zastave i stavljeni su pod komandu crnogorskog vojvode Peka Pavlovića – objašnjava Papović.
Dragutin Papović (FOTO: Mara Babović)
Kazao je da je nakon akcija u Hercegovini, ova crnogorska vojska pod komandom knjaza Nikole i crnogorskih vojvoda odnijela pobjedu u Bici na Vučjem Dolu 28. jula.
– To je bila jedna od najvećih crnogorskih pobjeda i nesumnjivo je da pripada isključivo crnogorskoj istoriji. Simbol te pobjede je crnogorski krstaš-barjak. Bez Crne Gore i crnogorske vojske ne bi bilo ni bitke ni pobjede na Vučjem Dolu. Želja tadašnjih stanovnika i glavara, odnosno boraca iz Banjana i Oputnih Rudina je bila da postanu dio Crne Gore i to je jedna od trajnih tekovina Bitke na Vučjem Dolu. Njihovi potomci to cijene i poštuju – kazao je Papović.
Podsjetio je da su oba gradonačelnika ovaj događaj komentarisala kao potrebu brisanja državne granice.
– Pa, Bitka na Vučjem Dolu je vođena kako bi se odredila granica Crne Gore prema Hercegovini. To je urađeno na Berlinskom kongresu 1878. godine i tada je uspostavljena granica prema ovom dijelu Bosne i Hercegovine koja je i danas važeća. Nesumnjivo je da granice treba da budu otvorene i da ljudi s obje strane grade prijateljske odnose i dobrosusjedsku saradnju, ali je utisak da su dva gradonačelnika o brisanju granice između Crne Gore i Hercegovine govorila u kontekstu stvaranja „srpskog sveta“ – istakao je Papović.
Smatra da su zato dva gradonačelnika govorila o odnosima Crne Gore i Hercegovine.
– Taj kolokvijalni rječnik ne bi trebalo da se koristi u zvaničnim susretima. Hercegovina nije državni subjekat. Država se zove Bosna i Hercegovina i zato se može govoriti samo o odnosima Crne Gore i BiH – poručio je Papović.
Prema njegovim riječima, u ovakvim situacijama je primjereno da se govori o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i saradnji između dva grada i dvije države.
Preporučeno
– Dok je gradonačelnik Trebinja pozvao na slogu, jedinstvo i zajedništvo, kao da su Nikšić i Trebinje u jednoj državi. Zato je ovo još jedna politička i nacionalistička provokacija prema Crnoj Gori. Ovakav nastup je, u stvari, pokušaj da se Crnoj Gori otme ova bitka, da joj se ponize državnost i nezavisnost, da joj se ospori teritorijalni integritet i da se ona svede na nivo oblasti – kazao je Papović.