Video
U prostoru u kojem su identitetska pitanja često služila kao zamjena za socio-ekonomske rasprave, religija se vrlo često afirmisala kao politički resurs, ali i kao polje simboličkog nadmetanja. Od odnosa države i vjerskih zajednica, preko pitanja istorijskog nasljeđa, do savremenih geopolitičkih uticaja, vjerski diskurs postaje instrument kojim se redefinišu granice moći, lojalnosti i političkog legitimiteta. Upravo zato njegovo prisustvo u javnoj sferi zahtjeva pažljivo i nijansirano čitanje.
Građanski aktivista Dževdet Pepić ukazuje da političko eksploatisanje vjerskih tema ne predstavlja ništa novo i neuobičajeno.
“Ne samo za Crnu Goru, već, mogu reći slobodno, za čitav svijet, kada se naiđe na krizu, a moramo da priznamo da u Crnoj Gori vlada u najmanju ruku jedna teška ekonomska situacija, da su te najbolje teme za spas političara, a bogami i ljudi koji se bave javnim životom, kad od racionalnog pređu na iracionalno. Naravno, da vjera u svakom čovjeku, u svakom društvu, predstavlja jedan veliki i jak element. Ipak, intenzivna priča o vjerskom ili o nacionalnom identitetu, priča o velikim identitetskim temama, samo je skretanje sa stvarnih problema ili, bolje rečeno, izbjegavanje odgovornih da se uhvate ukoštac s njima”, kazao je Pepić za “Dan”.
Kako je istakao, od kada je u Crnoj Gori uvedeno višestranačje, vjerske teme su praktično permanentno u fokusu.
“Dobro znamo da vjera u jednopartijskom sistemu, iako u SFRJ nije bila zabranjena, nije bila preporuka za neki jači društveni angažman. Ipak, ono što je glavna karakteristika prosječnog crnogorskog građanina, a u ovom slučaju i čitave plejade političara, jeste da mi volimo da se krijemo iza kolektiviteta, a pripadnost vjeri je pripadnost kolektivitetu. Bez obzira o kojoj se vjerskoj organizaciji radi. Dakle, ništa novo i uvijek je to postojalo, praktično od kad je svijeta i vijeka. Naravno da tu ima i zloupotrebe, naročito kod ljudi koji su malo jače vjerski opredijeljeni”, dodao je Pepić.
Pepić je podvukao da se u demokratskom društvu ne može i ne smije nikome ništa zabranjivati.
Odraz slabe političke ponude
Instrumentalizacija vjere u politici ne mora uvijek biti otvorena ni agresivna – ona se nerijetko odvija kroz selektivno tumačenje istorije, insistiranje na “ugroženosti” ili kroz pokušaje da se moralni autoritet vjere prenese na dnevnopolitičke ciljeve. U tom procesu, granica između sekularne države i uticaja vjerskih zajednica postaje zamagljena, a javni prostor opterećen narativima koji polarizuju društvo i skreću pažnju sa pitanja institucionalne odgovornosti, vladavine prava i ekonomskog razvoja. Upravo zato, povratak vjerskih tema u politički fokus ne govori samo o snazi religije, već i o slabostima politike da ponudi održive i inkluzivne odgovore na savremene izazove.
“Jednostavno se moramo prilagoditi tome i dobro bi bilo kada bi se svako bavio svojim poslom, to jest društvo svojim, a vjerske zajednice svojim. Ali kod nas u Crnoj Gori i jedna i druga strana kao da se više zloupotrebljavaju nego što se upotrebljavaju”, zaključio je Pepić.
Preporučeno
Eksploatisanje vjerskih tema u političkom diskursu u Crnoj Gori funkcioniše kao prepoznatljiv obrazac u trenucima institucionalne slabosti ili političke neizvjesnosti. Umjesto da ostane u okviru slobode vjeroispovijesti i autonomije vjerskih zajednica, religija se često prevodi u jezik političke mobilizacije, identitetskog svrstavanja i simboličkog pritiska.
