On smatra da bismo u idealnim okolnostima trebali da dobijemo pomiriteljsku ličnost koja ima sposobnost da integriše sve naše raznorodnosti i koja može pokazati kapacitet za pokretanje opštedruštvenog dijaloga o najbolnijim temama na način koji će integirsati zajednicu. Nažalost, kaže on, jako su male šanse da to i dobijemo ovog puta.
“U ozbiljnijim demokratijama se o kandidatima za predsjednika, onamo gdje se oni biraju neposredno, vode višemjesečne debate, preliminarni izbori, profilišu stavovi u javnosti… Mi nepuna dva mjeseca pred izbore i oko mjesec pred predaju kandidatura ne znamo ko su pretendenti za ovo mjesto. Bilo kakva analitika o broju kandidata, nuđenju i odbijanju savezništava, traženje nestranačkih ličnosti na obije strane u „pet do dvanaest” – kao da se nije znalo da su izbori u prvoj polovine ove godine – sve je to za komentar bespredmetno – to je samo odmotavanje klupka neodgovornosti na koju smo se već navikli”, precizira Perić.
Ipak Perić apostrofira jednu, a moguće i jedinu izvjesnosti: Đukanović ne može do novog mandata osim ako mu ga svojim potezima i strategijom doslovno ne pokloni druga strana.
Perić naglašava da je umjesto prognostike, smislenije govoriti o ambijentu u kome ćemo kroz prizmu predsjedničkih izbora birati dalji politički pravac zemlje.
“Imamo sa jedne strane politički prirodnu tendenciju da se oduzmu sve poluge trodecenijske vlasti, ali sa nejasnim odgovorima kako se misli doći do održive zajednice. Ta strana mora da objasni građanima da mi nijesmo moćni da kreiramo globalne političke pravce, ma koji kome bili na srcu i ma koliko aplauza na nekoj lokalnoj tribini može donijeti prijećenje globalnim silama – ali da možemo sačuvati dignitet na svakoj adresi. Značajan dio ovog pola bi valjalo da dođe do razumijevanja da je ne samo neodgovorno, već i nepošteno krovnu političku promociju suštinski plaćati novcem koji će kroz rate kredita vraćati buduće generacije”, kaže Perić.
Kao da fali svijesti, logicira Perić, da su oni sada vlast i da su odgovorni za put zemlje – da je jedna stvar kada su bili opozicija – a druga kada se razbacuju funkcijama, a da pritom nisu spremni da kažu „pogriješio sam“, „mogao sam bolje“, „izvini“, „pružam ti ruku“… i da čak i kad si u pravu pokazuješ duboko razumijevanje za drugog, koji ti uostalom i omogućava sve beneficije koje uživaš.
“Već na prvoj stepenici u tom dijelu scene, od izbora predsjedničkog kandidata sve je podređeno partijskom pozicioniranju. Oni žele utaboriti birače, a za solidnu budućnost Crne Gore je potrebno upravo suprotno. Samo poklič da ste antiDPS, mada su neki koji to kliču sarađivali sa njima u ove dvije i po godine, nije državnički. Niko nije pokazao da će beskompromisno štiti i snažiti institucije i poštovati temeljni pravni akt – Ustav. Niko. Ako ne na riječima, već na djelu hoće cjelovito društvo, onda je nužno prepoznati da smo zajednica – i da politiku upodobljavmo toj premisi. To je izazov čije nam je uspješno prevazilaženje svima nužno. U suprotnom, agonija rastakanja institucija koje čine državu će se samo produbljivati”, smatra Perić.
Govoreći o drugoj strani, koju sada reprezentuje DPS sa partnerima, Perić kaže da oni pokazuju da ne mogu da se oslobode partijske uskogrudosti čime odbijaju ljude koji nisu u strankama bivše vlasti, a snažno demotivišu i one koji imaju iskrenu zabrinutost za sudbinu zemlje.
“Dok god taj spektar ne bude oslobođen za nove ideje i političke iskaze, on će suštinski samo kompromitovati ideju građanske Crne Gore jer će je vezivati za koruptivnu praksu onih koji žele braniti svoj plijen – od stanova do „debelih“ honorara i dilova, koji se rade i sa ljudima bliskima novoj vlasti. Veće uzdarje protivnici građanskog koncepta Crne Gore teško mogu imati. Kako opisati poziciju u kojoj dugogodišnji funkcioneri koji nose taj koruptivni kofer ne žele čak ni da se sklone, da ne pominjemo podnošenje odgovornosti? Tolika samoživost je frapantna, i kada se u kontiunuitetu pokazuje u zaista izazovnom vremenu – sve što se veže za njih je osuđeno na propast. Ogromna je muka što u odbrani svojih političkih sudbina ti ljudi urušavaju i posljednje segmente ideje koju su prethodno uzeli od Liberalnog saveza – sa samo jednom konstantnom – uništavanjem svakog autentičnog građanskog iskaza koji nije pod njihovom „kapom“. Čak i sada”, detektuje u svojoj analizi jedan od pokretača Prekreta.
Smatra da sa takvim stavom, DPS i partneri nemaju šanse da izrode kredibilnu alternativu.
“Hajde da završimo sa krajnje dobronamjernim pitanjem članovima i biračima DPS-a: Da li bi između dobrobiti države ili opstanka DPS-a, birali prvo ili drugo? Siguran sam da gotovo plebiscitarno preteže onaj dio koji bi dao prioritet državi. Ako je ta pretpostavka tačna, ti ljudi treba da ostave „staroj gardi“ koruptivno nasljeđe, a iznesu svoj lični integritet – i da snaže neki novi iskaz koji na temeljima građanskog koncepta može postajati kredibilna alternativa. Nema treće mogućnosti”, zaključuje jedan od pokretača Preokreta Srđan Perić.
Preporučeno