Video
Prema Zakonu o sprečavanju korupcije, javni funkcioner ne može da zaključi ugovor o pružanju usluga javnom preduzeću, koje je zakonodavac definisao kao privredno društvo u kojem država ili opština ima najmanje 33 odsto kapitala.
Ukoliko javni funkcioner, odnosno organ vlasti, postupi suprotno ovim stavovima, na zaključeni ugovor se „primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ništavnost ugovora“.
Prema ugovoru o djelu, koji je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović potpisao 6. maja sa državnim sekretarom, predviđen je višemjesečni angažman Perunovića kao člana Komisije za analizu odnosa unutar EPCG grupe.
To tijelo je jedna od 12 komisija koje je formirao Đukanović, a koje su pored deklarativnog „provjeravanja različitih segmenata poslovanja i rada bivšeg rukovodstva“, zapravo poslužile kao još jedan alat za „isisavanje“ novca iz crnogorskog elektro-energetskog sektora, pored brojnih drugih angažovanja po ugovorima o djelu i rješenja o povremenim i privremenim poslovima aktivista Demokratskog fronta i Demokrata.
Prema ugovoru o djelu, između EPCG i državnog sekretara za energetiku i rudarstvo Perunovića, njegova obaveza je bila analiza zakonskog okvira i međukompanijskih akata kojima se uređuju odnosi na nivou EPCG grupe (sporazumi, ugovori, protokoli), kao i analiza kontrolnih alata i mehanizama izvještavanja prema EPCG kao vlasniku, za ključne procese i parametre poslovanja.
Osim ovog, Perunoviću je dodijeljen i zadatak da predloži revidiranje odnosa kompanija unutar EPCG grupe koju čine Elektroprivreda, CEDIS i Rudnik uglja Pljevlja i unifikacija rada i djelovanja u određenim procesima radi efikasnije rada.
Za ovaj ugovor mu je, prema podacima iz godišnjeg izvještaja koji su javni funkcioneri u obavezi da dostave Agenciji za sprečavanje korupcije, isplaćeno 10.500 eura. Osim angažmana u EPCG, Perunović je imao i tromjesečni angažman u Zavodu za geološka istraživanja Podgorica, za koji mu je isplaćivano 1.122 eura mjesečno, odnosno ukupno 3.366 eura.
To je mnogo više nego što predviđa Zakon, koji jasno kaže da javni funkcioner ne može zaključiti ugovor o pružanju usluga sa organom vlasti „ili privrednim društvom koje je u ugovornom odnosu, odnosno vrši poslove za organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši funkciju, osim ako je vrijednost tih ugovora manja od 1.000 eura na godišnjem nivou“.
Zanemarili upozorenja
Advokat Veselin Radulović, koji je kao dugogodišnji punomoćnik Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) stekao bogato iskustvo u predmetima vezanim za korupciju, za Pobjedu je ocijenio da je sklapanje ovakvog ugovora definitivno u suprotnosti sa Zakonom o sprečavanju korupcije.
– Polazeći od činjenice da je EPCG nacionalna elektroenergetska kompanija u kojoj država ima većinsko učešće u vlasničkoj strukturi i čije su djelatnosti propisane Zakonom o energetici, nad čijom primjenom Ministarstvo kapitalnih investicija vrši nadzor, mislim da je ovakav ugovor državnog sekretara MKI-a sa EPCG suprotan članu 14. Zakona o sprečavanju korupcije – navodi Radulović.
Prema njegovim riječima, ta odredba zabranjuje javnom funkcioneru zaključivanje ugovora o pružanju usluga sa javnim preduzećem, a EPCG je privredno društvo koje se u smislu člana 6. tačka 7. istog zakona smatra javnom preduzećem jer je država njegov većinski vlasnik.
Da je državni sekretar Marko Perunović u konfliktu interesa upozorila je još u oktobru prošle godine bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić koja je u emisiji TVCG kazala da kao javni funkcioner prima i naknadu u državnom preduzeću EPCG.
Perunović je tada odgovorio da nije znao da je u konfliktu interesa i ako to bude tako, poručio je da je spreman da odgovara.
Umjesto da kontroliše, našao posao
Da konflikt interesa nije nepoznat Perunoviću govori i činjenica da je 13. maja prošle godine, osim angažmana u EPCG, postao i član Odbora direktora preduzeća Energogas d.o.o. iz Podgorice čiji je osnivač javno preduzeće „Srbijagas“ koje je u vlasništvu Vlade Srbije.
Kada su mediji, sredinom jula, objavili ovu informaciju, u odbranu državnog sekretara stao je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić pravdajući Perunovića da je kada je „shvatio da se nalazi u potencijalnom konfliktu interesa, podnio ostavku na mjesto člana Odbora direktora u Energogasu“.
Međutim, Zakon o sprečavanju korupcije je više nego jasan, jer u svojim odredbama jasno definiše da javni funkcioner ne može biti predsjednik, ovlašćeni zastupnik ili član organa upravljanja ili nadzornog organa, niti izvršni direktor ili član menadžmenta u privrednom društvu.
Takođe, nalaže zakon, javni funkcioner koji u toku obavljanja te funkcije prihvati da obavlja drugu dužnost, odnosno opisanu funkciju, dužan je da u roku od 30 dana od početka obavljanja druge funkcije, odnosno dužnosti, podnese ostavku na javnu funkciju, a ne obratno.
Zanimljivo je da je još mjesecima prije ovog grubog kršenja Zakona o sprečavanju korupcije, Energogas bio tema skupštinske rasprave, odnosno poslaničkih pitanja. Poslanik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković je 25. marta pitao ministra Bojanića zbog čega Energogas već neko vrijeme ne radi iako ima opremu i radnu snagu.
Preporučeno
Bojanić je tada odgovorio Jokoviću da se državni sekretar Perunović krajem februara sastao sa predstavnicima sindikata Energogasa, kao i da je ostvaren kontakt sa menadžmentom „Srbijagasa“ u cilju rješavanja problema likvidnosti podgoričke firme.
