Video
Piše: Šeki Radončić
Kuda ide oslobođeno crnogorsko pravosuđe, a i novinarstvo, zorno je pokazala prošlosedmična konferencija za medije advokata pritvorenog Petra Lazovića, naslovljena „Petar Lazović u raljama politike“. Na kojoj su dvojica uglednih advokata Borivoje Borović i Nikola Martinović predočili dosije sačinjen od 2.400 negativnih novinskih tekstova i uradaka protiv tog službenika ANB-a.
Mrtvo slovo na papiru
Statistika je neumoljiva: ako znamo da je „sin Zorana Lazovića“, uz fanfare premijera Dritana Abazovića, uhapšen 18. jula 2022. u CB Podgorica, gdje je došao na običan telefonski poziv, dolazimo do porazne činjenice da se protiv Petra Lazovića u prosjeku dnevno objavljuje više od pet neprofesionalnih i tendencioznih tekstova.
Ako podrobnije proučimo dosije i anatomiju ovog medijskog linča, doći ćemo i do njegove srži: ovdje nije samo riječ o elementarnom kršenju pretpostavke nevinosti uhapšenog službenika ANB-a, već i o neviđenom medijsko-političkom pritisku na sudije i sudove, sa ciljem da se Lazoviću ne omogući njegovo ustavno pravo da se brani sa slobode.
Što je vrlo precizno potvrdio i Ustavni sud Crne Gore ukidajući odluke Višeg suda u Podgorici o odbijanju višemilionskog jemstva za Petra Lazovića, kako bi se on branio sa slobode. No, to je ostalo samo mrtvo slovo na papiru u Dritanovoj Crnoj Gori. Gdje su političke odluke, spletke i muljaže iznad svakog suda i zakona. Pa i najveće crnogorske sudske instance – Ustavnog suda.
Da slučaj Petra Lazovića poprima ozbiljne razmjere kršenja zakona i njegovih ljudskih prava, potvrdio je i crnogorski ombudsman Siniša Bjeković. Nakon završenog ispitnog postupka po pritužbi kompanije „Razvršje“ iz Podgorice i Petra Lazovića, ombudsman Bjeković je, „brk u brk“ javno preporučio premijeru Dritanu Abazoviću da se uzdrži od izjava kojima narušava presumpciju nevinosti Petra Lazovića. Te da prestane da diskriminiše i pomenutu kompaniju.
Tako je i zaštitnik ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori stavio pečat na činjenicu da se premijer Dritan Abazović direktno miješa u sudski postupak Petru Lazoviću, vršeći tako pritisak na tužioce i sudije.
Čime su se sa meritornog mjesta potvrdile konstatacije brojnih crnogorskih advokata i boraca za poštovanje ljudskih prava, računajući i autora ovog teksta, da je proces protiv Petra Lazovića poprimio dimenzije klasičnog političkog procesa.
Zarobljenik i talac
Naglašavajući da je na taj način narušena pravičnost cjelokupnog postupka, advokat Martinović je potencirao i nesprovođenje odluka Ustavnog suda u slučaju Petra Lazovića da se brani sa slobode, te nezakonito odugovlačenje početka njegovog suđenja. Precizirajući da je „Tužilaštvo iskoristilo maksimalan rok od šest mjeseci da zadrži Petra Lazovića u pritvoru, iako za to vrijeme nije izvelo nijednu dokaznu radnju“, te kako je „prošlo i punih 11. mjeseci a da Sud nije potvrdio optužnicu“.
Stoga je advokat Borivoje Borović, koji je pekao zanat od beogradskih sudnica do Haškog Tribunala, revoltirano konstatovao:
- Ne možemo dozvoliti da Petar Lazović bude zarobljenik i talac.
Očito je: za naručioce i izvođače tog političko-medijskog linča veoma je važno da Petar Lazović što duže ostane iza rešetaka. Jer, ako se neko u Crnoj Gori brani sa slobode, to može navesti nedovoljno pravno educiranu javnost na zaključak da Petar Lazović nije kriv. A kriv mora biti: jer tako kaže Brat Dritan, kako bi pažnju javnosti skrenuo sa svojih nepočinstava.
S druge strane, advokatima Petra Lazovića je od krucijelne važnosti da njihov klijent što prije izađe pred sud kako bi, kako ističu, dokazao svoju nevinost.
No ko se mača lati, od mača i gine. Ako jednog dana Dritan Abazović završi iza rešetaka, autor ovih redova će se jednako zalagati za poštovanje njegove presumcije nevinosti, baš kao i u slučaju Petra Lazovića i mnogih drugih prije njega. Živi bili, pa vidjeli.
Slučaj Mandića i Kneževića ulazi u anale crnogorskog pravosuđa
Mala pravna paralela: na mjesto predsjednika Skupštine Crne Gore sješće, sasvim legitimno, Andrija Mandić. Pravničkim jezikom rečeno „lice osuđeno prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici na pet godina zatvora“. I to, kao što znamo, zbog učešća u pokušaju državnog udara.
Gdje zbog takve optužbe i presude, u svim državama svijeta, od istoka do zapada, ekspresno padaju glave ili višedecenijske kazne.
Ali u Crnoj Gori ne. Što je, bez dileme, možda i najsvjetiliji primjer u istoriji crnogorskog pravosuđa kada je u pitanju primjena načela presumpcije nevinosti. Jer prvostepena presuda nije i pravosnažna. Dakle, optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu krivi sve dok ne budu, eventualno, pravosnažno osuđeni.
Za što veliku zaslugu ima „diktatorski režim“ Mila Đukanovića. Koji je mogao, da se ne lažemo, da je htio, uticati da nakon izrečene prvostepene presude Andrija Mandić i Milan Knežević godinama čekaju pravosnažnu presudu u Spužu. Kakva god ona bila. Što su Đukanoviću u to vrijeme, kako se moglo čuti u dobro obaviještenim krugovima, sugerisali i pojedini međunarodni čimbenici.
Mala digresija: nakon svjetske premijere mog dokumentarnog filma, ne slučajno nazvanog „Zavjera“, i njegovog prikazivanja na N1, a zatim i na Al Jazeera, Milan Knežević je u medijima, ne poštujući presumpciju nevinosti, tražio hapšenje Šekija Radončića. Što govori da bi on načelo presumcije nevinosti sprovodio selektivno.
Kako god bilo, slučaj Andrije Mandića i Milana Kneževića će, da ponovim, ući u anale crnogorskog pravosuđa kada je u pitanju poštovanje načela presupcije nevinosti.
Preporučeno
Baš kao i slučaj Petra Lazovića, Budimira i Marine Krstović, Mila Božovića i mnogih drugih za njegovo nepoštovanje.
