Dilema za sjutrašnju prvu vanrednu sjednicu parlamenta leži samo u nepoznanici kojom tehnikom će biti odbijena Krivokapićeva inicijativa. Da li će uopšte biti kvoruma za sjednicu jer iz pokreta URA kažu da će “sjutra biti u Skupštini”, što bi značilo da će biti ili u sali ili u klubu. Tim kratkim objašnjenjem nijesmo dobili odgovor da li će uopšte prisustvovati sjednici, te je, samim tim, neizvjestan kvorum.
Druga mogućnost je da se ne izglasa dnevni red i tako neslavno završi Krivokapićeva ideja da produži svoj politički život. Kako god da bude, izvjesno je da će Abazović do petka ostati vicepremijer. Ta izvjesnost se oslanja i na izjave Demokrata koji su najavili da neće glasati za smjenu jer “neće da smjenjuju nikoga sa DPS-om”.
Demokrate, naravno, nijesu objasnile kako to sad da ne žele da smijene nekoga ko je “izdajnik”, “korumpiran sa 21 milion”, “šiptar”, nekog koga su označili kao “epskog prevaranta i licemjera”. Sve će to progutati zarad svoje kvazi dosljednosti da ne sarađuju sa DPS-om. Ako postoji klasičan primjer politikanstva i političkog licemjerstva onda je to ovaj.
U petak 4. februara, prije priče o smjeni vlade, održaće se i vanredna sjednica na kojoj će se razmatrati Krivokapićeva inicijativa o skraćenju mandata poslanicima. Održavanje ove sjednice je, takođe, pod znakom pitanja zbog kvoruma ili neizglasavanja dnevnog reda, baš kao i ona gdje će na tapetu biti Abazović, te o njoj ne treba trošiti puno riječi.
Glavna priča je vanredna sjednica na kojoj će, izvjesno, pasti Vlada i koja će se održati u petak, nakon sjednice koju je inicirao premijer. Ni tu, takođe, nema dileme. Demokrate će u skladu sa gore napisanim biti uzdržane ili glasati protiv, DF slično tome, SNP nakon “dizanja ručne” zbog unutrašnjeg pritiska biće uzdržan, ali će Krivokapić i eksperti otići u istoriju sa minimum 44 glasa ZA. Tu je naravno opozicija sa četiri poslanika pokreta URA.
U trenutku kada padne vlada stvari će se posmatrati drugačije, a za dalje događaje ključnu ulogu će imati predjednik Crne Gore Milo Đukanović. Loptica će biti kod njega i on može da raspiše izbore, vjerovatno za maj kada i one u Podgorici ili da da mandat, najvjerovatnije, Abazoviću da napravi vladu koja će biti u tehničkom mandatu i koja će pripremati uslove za vanredne parlamentarne izbore. Mišljenja su različita u vezi sa zakonitosti ili ustavnosti davanja mandata drugom mandataru u istom sazivu, ali to je priča i tema za drugu priliku.
Više sagovrnika Standarda, analitičara i aktera, procijenilo je da će se Đukanović opredijeliti za drugu varijantu, što je na neki način i sam sugerisao u intervjuu datom agenciji Mina. Razlog je jednostavan i leži u činjenici da bi to bilo skoro političko samoubistvo dati mogućnost Krivokapiću da sprema izbore iz pozicije tehničke vlade. Ključne poluge bi tada bile kod Krivokapića i Demokrata, a jednoipogodišnje vladanje ovih struktura jasno nam sugeriše koji stepen demokratije i dijaloga bi imali premijer i predsjednik Skupštine u pripremi uslova za vanredne izbore. Na kraju krajeva, grčevita borba za privilegije i pozicije i povlačenje nerazumnih pa i nezakonitih poteza u posljednje vrijeme od strane dueta Krivokapić-Bečić pokazuje na šta su sve spremne ove dokazane “demokrate”.
I na kraju, vanredna sjednica na kojoj će biti riječi o smjeni predsjednika Skupštine Alekse Bečića, 7. februara ima predvidljiv scenario. Prema do sada javno izrečenim stavovima najmanje 43 poslnika će biti za smjenu. Albanski lider Genci Nimanbegu je rekao da neće glasati protiv Bečića, a za DF se ne zna ali su za glasačku matematiku i ishod nebitni.
Sve ove aktivnosti na razrješenju političke krize u Crnoj Gori i njihovi scenariji, mogle bi biti usporene ili neznatno odložene samo iz dva razloga. Prvi, da Bečić opstrukcijom sa mjesta predsjednika odlaže neminovnost i druga da Đukanović raspiše izbore. I jedna i druga mogućnost nijesu isključene, ali su ipak u manjem procentu vjerovatne.
Ishod ne može promijeniti ni eventualno podnošenje ostavke premijera Krivokapića na današnjoj sjednici vlade, jer bi u tom slučaju samo sjednica parlamenta 4. februara bila otkazana, a sve ostalo bi bilo isto – Đukanović, novi mandatar ili izbori.
Za vjerovati je da Demokrate plus Krivokapićevi ljudi neće sjedeti skrštenih ruku i da će probati da pronađu rješenje za njih. Na tom putu, kao i do sada, sve se više “otkrivaju”, jer očajnički potezi otkrivaju suštinu njihove borbe za poštovanje “izborne volje”. Na kraju krajeva, ako su četiri predstavnika “Crno na bijelo” autentični predstavnici svojih partija i pokreta, a jesu, onda je narodna volja nešto sasvim drugo od onoga sa čim vijore Demokrate i “eksperti”.
Preporučeno
Video