Posljedice Abazovićeve „političke igre“ mogu biti teške po Crnu Goru

,,Rezultati samita: status kandidata za Bosnu i Hercegovinu – ne; početak pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju – ne; ubrzanje procesa za Crnu Goru – ne; vizna liberalizacija za Kosovo – ne; okružiti Srbiju uspjesima kako bi krenula prema EU – ne. Šta sad?“, napisala je Vesna Pusić.

Zbilja – šta sad?

– Vesna Pusić veoma je efektno i tačno, ne krijući svoje razočaranje, prokomentarisala briselski samit. Svi koji priželjkujemo i sanjamo Crnu Goru u EU, ali i ostali sa Zapadnog Balkana, moramo biti razočarani zaključcima samita, koji je potvrdio sve što smo znali – da briselska administracija, nažalost, nema ozbiljnu i razrađenu viziju proširenja i da nastavlja sebično da tumara svojim birokratskim bespućima – kaže za Pobjedu Miodrag Živković, predsjednik Savjeta Građanske inicijative „21. maj“.

„Ovoga puta su, isključivo zbog ruske agresije, nagradili Ukrajinu i Moldaviju, ali tako da im ta „nagrada“ neće značiti ništa, budući da je evropski put za ove dvije države i predalek i skoro nedostižan. Evropa je očito zarobljena u sopstvenoj samodovoljnosti i odsustvu ozbiljnijih vizija koje bi stabilizovale mir na Balkanu“.

POBJEDA: Nijeste, dakle, iznenađeni?

ŽIVKOVIĆ: Ne. Srbija je na ruskoj strani istorije, Sjeverna Makedonija u bugarskoj klopci, Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna sa ovakvim entitetom RS; zajedno sa Vučićem i sa Srbijom, Albanija tumara u balkanskom mraku; Kosovo ne priznaju ni Srbija, ni Bosna i Hercegovina, dok Crna Gora ima samo evropski narativ i tužno nasljeđe sa kojim se mora izboriti. Ipak, Crna Gora nema alternativu. Nakon ovog samita, mora se okrenuti ispunjavanju uslova za prijem u EU. Tim prije što, usljed novih geopolitičkih prilika, ima istorijsku šansu da do kraja 2022. dobije „završna mjerila“, što bi značilo da se približavamo kraju već predugog puta. Da bi u tome uspjela, mora se osloboditi praznih priča, simuliranja reformi i gluposti poput potpisivanja „temeljnog ugovora“ i ,,Otvorenog Balkana“.

POBJEDA: Manjinska vlada premijera Dritana Abazovića navodno je formirana kako bi odblokirala proces evropskih integracija. Je li to stvarni cilj ove Vlade?

ŽIVKOVIĆ: Vlada Dritana Abazovića rezultat je trulog političkog kompromisa. Nažalost, građanske suverenističke stranke koje podržavaju Vladu povjerovale su da je ona manje zlo od prethodne.

POBJEDA: A nije?

ŽIVKOVIĆ: Sudeći po prvim potezima, nijesam siguran da su bili u pravu. Ne zaboravite da je upravo Abazović kandidovao Krivokapića za premijera i da se sa njim odlično slagao. Baš kao i sa Leposavićem, sa Vesnom Bratić, sa Spajićem, Injac, sa Milatovićem…

Abazović je opasniji politički igrač od Krivokapića i može nanijeti nemjerljivo veće štete Crnoj Gori od onih koje je proizveo njegov prethodnik. Riječ je o čovjeku koji jedno kaže, drugo misli, a treće radi. Onako kočoperan i teatralan, pun je praznih priča i lažnih obećanja. Ipak, tokom posljednjih pedesetak dana, bio je najubjedljiviji i najistrajniji u zalaganjima za ,,Otvoreni Balkan“ i „temeljni ugovor“ sa Crkvom Srbije. To su projekti koje nije želio ni njegov prokazani prethodnik Zdravko Krivokapić i mislim da je zadatak Abazovića da završi ono što nije uspio Krivokapić.

Budući da su dva projekta koja Abazović gura u suprotnosti sa crnogorskim državnim i nacionalnim interesima, tj. da su na liniji hegemonističke, svetosavske i velikosrpske politike, koja Crnu Goru, zarobljenu u balkanskom vilajetu, vidi kao plijen, tj. kao drugu srpsku državu, jasno je da ova Vlada urušava put Crne Gore ka EU i vodi je ka njenom trajnom nestanku. Nastavi li, Abazović rizikuje ne samo pad sopstvene Vlade, nego i gubljenje šanse da kao država iskoristimo priliku koja se možda nikada više neće ukazati – napredak na evropskom putu.

POBJEDA: Je li onda ovo uopšte Vlada Dritana Abazovića? Ko je njen stvarni ,,vlasnik“?

ŽIVKOVIĆ: Na to pitanje odgovor nema ni sam Abazović. Njegova Vlada ima mnogo mentora, kojima je Abazović mnogo toga obećao. EU i SAD-u, na primjer, govori ono što oni vole da čuju. Istovremeno, Vučiću i Porfiriju dao je čvrsta obećanja da će Crnu Goru uvesti u OB i potpisati „temeljni ugovor“ sa Crkvom Srbije. I to onakav kakav odgovara Srbiji. Demokratskom frontu je obećao da će sačuvati njihove najvažnije kadrove po dubini i širini. Milu Đukanoviću i DPS-u – posvećenost evropskom putu, sa što manje talasanja koja bi im mogla naškoditi. Najzad, onima koji su ga iznjedrili – ,,Vijestima“, M. Peroviću i Ž. Ivanoviću – privilegije, kadrovanja, dio državnog plijena i ko zna što još. U tom smislu, Abazović je produžena ruka različitih uticaja i interesa, a Vlada na čijem je čelu najmanje je njegova i crnogorska. Neki Abazovićevi mentori biće izigrani.

POBJEDA: Ko neće? Koga neće prevariti?

ŽIVKOVIĆ: Nažalost i na našu nesreću, mislim da Abazović najvjernije služi Vučiću i velikosrpskim nacionalnim interesima. To je neka „tajna veza“. Veoma sam zabrinut razvojem događaja i činjenicom da oni na čijim leđima počiva ova Vlada „mudro“ ćute.

POBJEDA: Mislite na DPS ili na neke zapadne ambasade?

ŽIVKOVIĆ: Najmanje bi mi bilo žao da oni budu izigrani. Međutim, posljedice ove ,,igre“ mogu biti tragične i teške po Crnu Goru i po nas koji nemamo rezervnu domovinu.

POBJEDA: Je li vlast sa SNP-om na tako važnim funkcijama novi opasni eksperiment zapadnih ambasada u Podgorici?

ŽIVKOVIĆ: Nije ovo prvi hazarderski eksperiment međunarodne zajednice sa Crnom Gorom: počelo je 30. avgusta 2020, sada je donekle modifikovano. Pritom, Abazović je veća opasnost od SNP-a.

POBJEDA: Zašto?

ŽIVKOVIĆ: SNP se neće mnogo miješati u posao, jer za to, ruku na srce, nijesu ni sposobni. Njihov zadatak je da „duvaju za vrat“ Abazoviću, kako bi što prije ispunio ono što je obećao Vučiću i Porfiriju. SNP je tu samo povjerenik prljavih velikosrpskih poslova, koje izvodi Abazović. To je bilo očito i prilikom izbora Milutina Đukanovića za člana Odbora direktora EPCG, koji je pokazao i koliko i ova i sve prethodne vlade na državu i na njene resurse gledaju isključivo kao na plijen. Ovdje je riječ o tajnim dogovorima DF-a i Abazovića, koji igra na svakom djeliću terena, naročito kada je njegov interes u pitanju.

POBJEDA: Imaju li SDP, Bošnjačka stranka i HGI snage da se odupru opasnim namjerama premijera Abazovića, Ure, SNP-a i albanskih stranaka?

ŽIVKOVIĆ: Nemaju. Mnogo veću i značajniju snagu ima DPS, čija je moć ograničena.

POBJEDA: Čime?

ŽIVKOVIĆ: Manjinska vlada sa premijerom za neke svoje zle naume može zatražiti i dobiti parlamentarnu podršku na kojoj je do juče počivala vlada Abazović-Krivokapić. Abazović nije ni glup, ni politički neobrazovan; on je veoma opasan igrač u „tuđim rukama“. Volio bih da griješim.

POBJEDA: Što je za DPS ,,crvena linija“, što mislite?

ŽIVKOVIĆ: Teško je odgovoriti na to pitanje. Zbog svoje kontroverzne prošlosti, koja je trajala pune tri decenije, DPS bespogovorno i bezrezervno sluša i prihvata sve sugestije značajnijih međunarodnih faktora, nadajući se da će se jednog dana vratiti na veliku scenu. Nažalost, u tom prihvatanju svih sugestija, DPS mnogo više vodi računa o sopstvenim stranačkim interesima, nego o interesima Crne Gore.

DPS nikada nije bila manje autonomna stranka nego danas, što i nije tako loše. Ipak, loše je što su postali poslušna produžena ruka međunarodne zajednice, koja se svim silama trudi da nekako dohvati mrvice sa velikog stola vlasti. Da ironija bude veća, podržavaju premijera koga je ne tako davno i sasvim opravdano sam Milo Đukanović nazvao „bitangom“, iako Abazović danas to mnogo više zaslužuje. Teško je reći što je „crvena linija“ DPS-a. Nedefinisanjem „crvene linije“, postajete saučesnik u zločinu. Za svakog normalnog, Abazović je tu „crvenu liniju“ odavno prešao.

DPS bi morao da shvati da su državni i nacionalni interesi Crne Gore važniji od svih stranačkih.

POBJEDA: Šta je onda realnije očekivati – vanredne parlamentarne izbore ili pad Vlade premijera Abazovića?

ŽIVKOVIĆ: Kamo sreće da se išlo na prijevremene parlamentarne izbore, umjesto na ovu i ovakvu vladu. Ukoliko Abazović nastavi da srlja u OB i istraje u želji da, iza leđa javnosti, potpiše „temeljni ugovor“ sa Crkvom Srbije, odbijajući, pritom, da isti ugovor potpiše sa CPC, valjda je realno očekivati da DPS uskrati podršku takvoj vladi. Valjda je to ta „crvena linija“. Nažalost, niko nam, kažem, ne može garantovati da ova i ovakva vlada, sa ovakvim premijerom, neće zatražiti podršku u parlamentu od onih koji trenutno mirno čekaju i prate rasplet događaja. Ne smijemo biti naivni i vjerovati da se Vučić samo oslonio na SNP. Jer tu su i Vučićev Demokratski front i Porfirijeve Demokrate.

Dok je u Kijevu glumio Ramba, u Beogradu će premijer igrati ulogu mirotvorca

POBJEDA: Delegacija Vlade od čak dvanaest članova putuje 29. јuna u zvaničnu posjetu Beogradu. Premijer Abazović najavljuje ,,resetovanje“ odnosa dvije države. Što Vi očekujete od ove posjete?

ŽIVKOVIĆ: Ono što je najvažnije biće završeno ,,iza zatvorenih vrata“. Posjeta će biti teatralna, uz obilje iskaza lažne ljubavi. Kao što je u Ukrajini sramno izigravao Ramba, Abazović će u Beogradu izigravati mirotvorca i sebe predstaviti kao najvećeg prijatelja Srbije i srpskog naroda. Strašan je to glumac i vjerujem da trenutno sa svojim brojnim saradničkim timom uvježbava zadatu ulogu. Svojim ponašanjem na javnoj sceni Abazović, nažalost, sve više podsjeća na Vučića – sada je zabrinut za energente, za hranu i prezimljavanje… Nesumnjivo, taj susret će biti idiličan i više će ličiti na predstavu za široke narodne mase nego na ozbiljan susret dva državnika.

Pavićević je jedno od mojih najvećih razočaranja u politici

POBJEDA: Vladimir Pavićević izabran je za savjetnika potpredsjednika Vladimira Jokovića. Budući da je, kao predsjednik Crnogorske, to lice imalo i Vašu podršku, jeste li iznenađeni Pavićevićevom novom prekomandom?

ŽIVKOVIĆ: Vladimir Pavićević jedno je od mojih najvećih razočarenja u politici. Zadovoljan sam što sam mu to na najgrublji i najvulgarniji način sasuo u lice, i to odmah nakon što sam ga vidio kao učesnika litija u Nikšiću. Poslije toga je napustio Crnogorsku i svoju politIčku karijeru nastavio da gradi kod Demokrata, na čijoj se poslaničkoj listi našao. Crnogorska se njega lako i odmah oslobodila.

Naravno da me danas ne čudi što je Pavićević doveden za savjetnika Jokoviću, budući da je na taj način veza između Vučića i Jokovića mnogo direktnija, a kontrola Jokovića sigurnija. Riječ je o čovjeku koji politički mešetari u Crnoj Gori i koji, po zadatku državnog vrha Srbije, pokušava da ostvari velikosrpske ciljeve.