Oko Spajićeve kandidature diglo se najviše prašine, za koju je sam kriv, nezavisno od toga da li je DIK trebao ili ne da odbije tu kandidaturu. Stanovi, državljanstvo, boravište, navodna neažurnost njegovog advokata, svjesno ili nesvjesno obmanjivanje javnosti… diskvalifikovalo je Spajića da stane na crtu Mandiću, eventualno Đukanoviću i ostalima, nezavisno od formalno pravnih činjenica koje tu kandidaturu čine nemogućom.
Osim što je sebi zabio auto gol, Spajić je svojim političkim brodolomom počeo da u vrtlog uvlači i partiju, pa je drugi čovjek Evrope sad Jakov Milatović odmah priznao da je sve to zajedno bilo “malo” neodgovorno. Nakon akcije “spašavajući redove Spajića” prešlo se na onu “spašavanje rejtinga partije” koji je dobijen nakon populitičkog dizanja plata prošle godine. U igru uskače Milatović, ali mu za kvalifikacije, prvo trebaju novi potpisi podrške, svih 8.000. Za to ima pet dana i od danas počinje trka za potpise. Ako su istraživanja tačna a i optimizam lidera te novoosnovane partije, neće im biti teško, jer njihove procjene su da su na nekih 25 odsto od ukupnog biračkog tijela.
U toj partiji nijesu ponovo razmatrali predlog Demokrata da se podrži jedan kandidat takozvanog centrističkog bloka, u ovom slučaju Bečića. Takvu kombinaciju je predlagao ili bolje reći promovisao kao logičnu i dobru profesor Miloš Bešić. Vjerovatno su procijenili da bi to dodatno ugrozilo partiju pa su pribjegli ili će pribjeći drugom modelu – svoj čovjek sa maskom grupe građana.
Utisak je da su i Demokrate čekale rasplet u DIK-u i ishod Spajićeve kandidature. Možda su se nadali da će pritisnuti problemima Evropa sad još jednom razmisliti o predlogu Bečićeve partije. Takav glas nije stigao, pa će lider Demokrata ući u trku sa svojim snagama.
URA se nije oglašavala nakon Spajićevog fijaska, ali je nekako logično da će dati podršku kandidatu grupe građana odnosno Evrope sad. Sa Bečićem imaju neraščišćene račune iako su i sa jedne i sa druge strane naglasili da su zakopali sjekire i “polizali rane” koje su jedni drugima napravili u žaru borbe.
DF sa Andrijom Mandićem računa na drugi krug, iako im je Spajićev brodolom možda ulio nadu da mogu do predsjedničke fotelje i u prvom krugu. Ipak, jasno je i njima da je to nemoguća misija. Zato računaju na podršku svih “antimilovaca” u drugom krugu. Plakati sa Mandićevim likom koji se izvještačeno smije uz poruku da pruža ruku svim građanima Crne Gore u najmanju ruku je licemjerna. On želi da miri, ne želi da pravi podjele…nema srpstva u porukama, nema ugroženih nacionalnih, naravno, srpskih interesa. Očito da je procijenjeno da treba poneki procenat i onih koje zapravo vojvoda prezire – nacionalnih Crnogoraca ili onih koje ne radi nacija, vjera, tradicija ili bilo šta takvo. Tu “prevaru” će teško napraviti. Možda bi bolje bilo da je razmišljao kako sve one koji se izjašnjavaju kao Srbi da okupi pod jednom kapom (zna se i kakvom) jer će, s obzirom da je i Milatović izašao iz tog šinjela, pa djelimično i Bečić, a da ne pominjem Vukšića i Danilovića, puno onih “manje mekših” Srba otići na te strane.
Još jedna stvar je za Mandića ostala ispod radara koju niko nije rabio. Naime, protiv njega je aktivan krivični sudski postupak za pokušaj državnog udara pa je pitanje kako to nije diskvalifikovalo njegovu kandidaturu. Taj krivični postupak, koji je još u toku, niko ne pominje, a prema nekim tumačenjima je eliminatoran uslov za kandidaturu. Mandić ima prvostepenu presudu na pet godina zatvora koja je vraćena na ponovno odlučivanje.
I u institucijama u ovoj zemlji, koja je sve manje pravna država i država vladavine prava, to je ipak nevjerovatna činjenica.
I DPS je na raskrsnici. Bilo je i ranije dilema, ali ne ovoliko. Karte su jednostavno drugačije podijeljene. Jasno je da bi u slučaju kandidovanja predsjednika partije i države Mila Đukanovića on imao najveće šanse za pobjedu. Mnogo veće nego da je to bila Milica Pejanović Đurišić ili bilo koji drugi kandidat te partije.
To govore i istraživanja DPS-a, ali i njihovih tradicionalnih saveznika. Ideja o zajedničkom kandidatu nije prošla jer se nijesu mogli dogovoriti da li će to biti nestranački ili kandidat DPS-a.
Strah da bi se sa Đukanovićem, kao zajedničkim kandidatom, dodatno animirale “antiDPS” snage otvorio je prostor za drugačiju strategiju. SDP je izašao sa bivšom predsjednicom Draginjom Vuksanović Stanković, iako je počasni predsjednik Ranko Krivokapić samo nekoliko dana prije poželio da to bude Milica Pejanović Đurišić, naravno kao zajednički kandidat procrnogorskih stranaka, plus partija manje brojnih naroda. Pitanje je onda zašto u tom slučaju ne bi Vuksanović Stanković bila zajednički kandidat, jer u ovom trenutku ima mnogo bolje rejtinge od Pejanović Đurišić.
To kaže logika, ali ona se baš i ne pita u mnogo slučajeva crnogorske političke scene.
SD i dalje navija za zajedničkog kandidata, a partije manje brojnih naroda najavljuju svoje kandidate. Kenana Strujić Harbić je neko ko bi mogao BS da uvuče u predsjedničku trku, što će stranački organi utvrdiiti “ovih dana”.
Utisak je, a manje više i jasno, da su sve kandidature, od Danilovića, preko Vukšića do Kenane Strujić Harbić, zapravo stranačke akcije za održavanje ili jačanje rejtinga, te da podjela karata u drugom krugu predstavlja pravu “igru”.
Kako sada stvari stoje, nećemo mnogo pogriješti, a i sve analize to govore, da će u drugom krugu biti kandidat DPS-a i da se drugi kandidat ne zna – Mandić, Milatović ili Bečić… Da Spajić nije odradio politički harakiri, bio bi u blagoj prednosti u odnosu na lidera DF-a. Međutim, pitanje je nakon toga da li Milatović može sanirati štetu.
Čini se ipak, da je Bečić od ovog trojca najdalji od drugog kruga, ali će za utjehu imati to što će ionako homogeno glasačko tijelo još više učvrstiti, što nije zanemarljiva stvar s obzirom na to da nam slijede vanredni ili redovni parlamentarni izbori.
Preporučeno
Video