Iza jednog imena otvoreno je krupnije pitanje na koje država nema odgovor – koliko njenih državljana posjeduje i pasoš druge zemlje, a koliko je među njima javnih funkcionera sa obavezama prema stranim državama.
Dokumenta koja je objavio lider DNP-a Milan Knežević pokazuju da je Spajić 17. februara 2023. podnio prijavu za uvođenje u vojnu evidenciju Srbije, a da je tri dana kasnije preveden u rezervni sastav. Prema dostupnoj dokumentaciji, uvjerenje je pribavio tokom postupka otpusta iz srpskog državljanstva, koji je kasnije i dobio. Objavljena dokumenta, međutim, otvorila su pitanje da li su crnogorske institucije znale za taj status i postoji li uopšte mehanizam za provjeru eventualnih obaveza javnih funkcionera prema drugim državama, prenosi ,,Dan“.
Slučaj ostaje bezbjednosno važan jer javnost podatke o mogućim obavezama najviših funkcionera prema drugoj državi saznaje iz partijskih pres-konferencija, a ne iz uređenog sistema institucionalne provjere. Istovremeno, država nema precizan odgovor ni na pitanje koliko crnogorskih državljana ima još jedan pasoš.
Nijedna institucija nikada nije utvrdila koliko, na primjer, poslanika u Skupštini Crne Gore ima dvojno državljanstvo. U političkim kuloarima godinama se spekuliše da bi dva pasoša mogla imati čak i više od polovine poslanika, ali za takvu tvrdnju ne postoji zvanična potvrda, niti javno dostupna evidencija.
Vojna evidencija nije isto što i aktivna služba
Propisi Srbije razlikuju služenje vojnog roka, uvođenje u vojnu evidenciju i rezervni sastav. Ministarstvo odbrane Srbije navodi da je obavezno služenje vojnog roka obustavljeno, ali da je za punoljetne državljane ostala obaveza upisa u vojnu evidenciju i služenja u rezervnom sastavu. Državljani koji žive u inostranstvu prijavljuju se diplomatsko-konzularnom predstavništvu, a upisom se smatra da su regulisali vojnu obavezu. Kod Spajića je uvjerenje pribavljeno tokom postupka otpusta iz državljanstva Srbije. Ipak, objavljena dokumentacija otvara pitanje koliko je taj status trajao, koje je obaveze podrazumijevao i da li su crnogorske institucije za njega znale.
Šef Kluba poslanika GP URA Zoran Mikić kazao je za ,,Dan” da svaka odgovorna i uređena država mora znati da li njeni funkcioneri imaju obaveze prema vojskama drugih zemalja.
,,Pitanje da li se bilo koji javni funkcioner, poslanik, član Vlade ili nosilac bezbjednosno osjetljive funkcije u Crnoj Gori nalazi u rezervnom sastavu vojske druge države nije pitanje senzacionalizma ili dnevne politike, već ozbiljno pitanje nacionalne bezbjednosti, institucionalnog integriteta i suvereniteta države”, rekao je Mikić.
On ističe da ne želi da licitira imenima, niti da unaprijed presuđuje bilo kome, ali da ozbiljna država mora imati odgovor na jednostavno pitanje: da li osobe koje učestvuju u donošenju državnih odluka imaju formalne ili neformalne obaveze prema vojnim strukturama Srbije ili neke druge države.
,,Crna Gora je članica NATO-a i zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Kao takva, ne smije sebi dozvoliti ni sjenku sumnje da ljudi na najodgovornijim javnim funkcijama mogu istovremeno imati vojnu obavezu, rezervni status ili bilo kakav odnos lojalnosti prema bezbjednosnom sistemu druge države”, upozorio je Mikić.
Naglašava da svaka ozbiljna članica NATO-a mora znati ko sjedi u njenim institucijama i ko ima pristup povjerljivim informacijama. Isti standard, dodaje, mora važiti i za funkcionere koji održavaju kontakte sa pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa ili operativno interesantnim licima.
,,Institucije ne postoje da bi štitile partijske dogovore, nego državu, njen ustavni poredak i građane”, poručio je Mikić.
Prema Zakonu o crnogorskom državljanstvu, dvojno državljanstvo je izuzetak, a ne pravilo. Crnogorski državljanin koji je poslije 3. juna 2006. dobrovoljno stekao državljanstvo druge zemlje može izgubiti crnogorsko po sili zakona, osim u slučajevima predviđenim zakonom ili međunarodnim ugovorom. Crna Gora sa Srbijom nema sporazum o dvojnom državljanstvu.
Mandić pozivao da se drugi pasoš ne prijavljuje
Pitanje dvojnog državljanstva nije novo, ali je godinama bilo i sredstvo političke mobilizacije. Andrija Mandić, tadašnji predsjednik Nove srpske demokratije, u martu 2011. poručio je da se nikada neće odreći srpskog državljanstva. Pozvao je građane Crne Gore koji imaju srpski pasoš da podatke o tome ne dostavljaju crnogorskim vlastima i ohrabrio druge da uzmu državljanstvo Srbije. Istovremeno je od tadašnjeg premijera Igora Lukšića zatražio da sa Beogradom riješi pitanje dvojnog državljanstva. Ta izjava i danas pokazuje zašto se službene brojke, političke procjene i stvarno stanje ne moraju poklapati.
Do crnogorskog pasoša se u redovnoj proceduri dolazi teško, dok je otkrivanje naknadno stečenog stranog državljanstva još teže ukoliko druga država ne dostavi podatke. Upravo nedostatak razmjene informacija ostavlja prostor da se zvanične evidencije i stvarno stanje ne poklapaju.
Zvanični popis iz 2023. godine daje jedini čvrst statistički oslonac. MONSTAT je saopštio da 565.804 stanovnika, odnosno 90,73 odsto, ima samo crnogorsko državljanstvo, dok je 10.691 lice prijavilo da, uz crnogorsko, ima i državljanstvo strane zemlje. Ta brojka, međutim, ne otkriva koliko je dvojnih državljana među javnim funkcionerima, niti može obuhvatiti one koji drugi pasoš nijesu prijavili.
Zato su brojke koje godinama kruže javnošću samo posredne procjene. Radio Slobodna Evropa prenio je tvrdnju Centra za monitoring i istraživanje da oko 80.000 birača nezakonito ima prebivalište u Crnoj Gori i drugoj državi, uglavnom Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Još je 2024. godine profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić za Antenu M upozorio da građani Crne Gore koji imaju i srpsko državljanstvo podliježu propisima Srbije o vojnoj obavezi.
,,Oni su vojni obveznici po srpskim zakonima i moraju da se odazovu. Da li će ih Srbija pozvati i mobilisati, to je drugo pitanje”, kazao je tada Vučinić.
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije navodi da državljanin te zemlje koji boravi u inostranstvu podliježe obavezi uvođenja u vojnu evidenciju diplomatsko-konzularnog predstavništva i obavezi služenja u rezervnom sastavu. Upisom u vojnu evidenciju smatra se da je državljanin regulisao vojnu obavezu.
Da je kontrola ovih podataka godinama bila i politički sporna, pokazuje izjava Andrije Mandića iz marta 2011. godine. Mandić je tada poručio da se nikada neće odreći srpskog državljanstva i pozvao građane Crne Gore koji imaju srpski pasoš da podatke o tome ne dostavljaju crnogorskim vlastima. Istovremeno je od tadašnjeg premijera Igora Lukšića zatražio da sa Srbijom riješi pitanje dvojnog državljanstva.
Dok tog mehanizma nema, svaki novi dokument podizaće istu prašinu, a pitanje ko u crnogorskim institucijama ima obaveze prema drugim državama ostajaće bez odgovora.
Preporučeno











