Milorad Dodik i Aleksandar Vučić vrlo vjerojatno će otići sa scene u novoj 2025. godini. To se donedavno činilo nezamislivim i zvučalo nemoguće, a netko sigurno i sad pretpostavlja da pišem besmislice.
Jer, obojica drže sve poluge vlasti i imaju stranačku mašineriju koja im odrađuje izbore tako da ih praktično ne mogu izgubiti. Također, što nije nimalo nevažno, godinama imaju makar prešutnu, a ponekad i sasvim otvorenu podršku međunarodne zajednice, prvenstveno zapadnih zemalja. Unatoč svemu tome, izvjesno je da je njihova vlast došla kraju.Makoliko se trudio odgađati suđenje, makar i zdravstvenim razlozima, Milorad Dodik ga jednostavno neće moći odgađati u nedogled i veliki su izgledi da će mu biti presuđeno za nepoštivanje Ustava Bosne i Hercegovine. Kako stvari stoje, drugačiji ishod tog suđenja gotovo je nemoguć. Takvom presudom automatski bi mu bilo zabranjeno političko djelovanje.
Neponovljiva kombinacija
Vlast Aleksandra Vučića, s druge strane, evidentno je na izdisaju. On će sasvim sigurno upotrijebiti sva sredstva da spriječi svoj odlazak s vlasti, u čemu mu pomaže cinična Europska unija. No, studentski bunt koji je prerastao u općenarodni samo se širi, on Vučić ga više nikako ne može zaustaviti.
Odviju li se stvari ovako, regiju definitivno čekaju bolji dani. Ne zato što će neka druga vlast imati bitno drugačiji odnos prema nasljeđu ratova i devedesetih, nego zato što je gotovo nemoguće zamisliti ponavljanje ovakve kombinacije destruktivnosti i autodestruktivnosti.
Vučić već godina traži sukob sa susjedima svaki put kad se pojavi unutrašnji politički problem, Dodik konstantno prijeti izlaskom svoga entiteta iz Bosne i Hercegovine i miniranjem euroatlantskog puta zemlje, a obojica forsiraju priču o “srpskom svijetu“.
Ključna prilika Crne Gore
Njihovim odlaskom sa scene i prestankom takvih političkih praksi relaksirat će se situacija u BiH, odnosi Hrvatske i Srbije i unutar Crne Gore. Politički odnosi u Crnoj Gori itekako su bitni za budućnost regije jer srpske nacionalističke stranke pod snažnim utjecajem Beograda, koje čine vladajuću većinu, dovode u pitanje europski put zemlje.
To je ozbiljan problem jer konačno postoji realna šansa i očita politička volja Europske unije za daljnje proširenje, gdje Crna Gora ima najviše izgleda uskoro postati nova članica. Proces pregovaranja već je poprilično odmaknuo, a Crna Gora je dovoljno mala da proširenje ne bi izazvalo otpor europskih birača.
Ako bi došlo do tog proširenja, odnosi u regiji bitno bi se promijenili jer bi postala izgledna europska budućnost i za države koje još nisu unutra. To naravno pretpostavlja da će se Europska unija oduprijeti ozbiljnim geopolitičkim, ekonomskim i političkim izazovima koji su pred njom.
Ne ide bez stranog ultimatuma
Odlazak Aleksandra Vučića sasvim bi sigurno relaksirao situaciju i na Kosovu, ali to svejedno ne bi garantiralo da će se taj problem i riješiti. Kosovski premijer Albin Kurti vodi jednako isključivu nacionalističku politiku, doduše kamufliranu lijepim riječima, o čemu svjedoči nedavna zabrana kandidiranja Srpske liste na općim izborima. Pitanje Kosova u svakom slučaju neće biti riješeno bez snažnijeg i ultimativnog angažmana međunarodne zajednice.
Svakako, dođe li do odlaska ove dvojice troublemakera, situacija na Balkanu sasvim sigurno će biti optimističnija.
Video