Video
“Taman kad smo pomislili da smo sa fenomenima, kojima smo prošle godine svjedočili i koji su sličili više nekim loše režiranim filmovima naučne fantastike nego li kakvoj realnosti, završili, a ono ispade ne leži vraže. I tako, u jednoj maloj državi na brdovitom Balkanu, đe se u zadnjih godinu dana zaboravilo na multikulturalnost, multietničnost, slobodu vjeroispovijesti i ljubi bližnjeg svoga, stvarajući na sve načine podjele i onemogućavajući suživot na koji su Crnogorci, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, mogli vazda biti ponosni, oni kojima usta bijahu puna demokratije i slobode, skinuše maske i od slogana ,,Ne damo svetinje” osta samo “Ne damo fotelje” i time pokazaše da su od ,,svetinja” njima važnije samo fotelje”, navodi Rabrenović.
Sjetiće se, kaže, svi uzbuđenja među građanstvom, kad im saopštiše, ne tako davno, mada mi se čini da su od tad tri vijeka prošla, koliko smo za tako kratko vrijeme uspjeli nazadovati, da će prvi put u istoriji Vlada ove države biti ekspertska daleko od politike i svega onoga što spočitavaše bivšoj vlasti ove naše male države.
“Borci za demokratiju, za prava građana (pardon naroda), za luksemburški životni standard, za kvalitet i za dosljednu primjenu propisa. Ni kad nam se ukaza premijer kako ljubi kovčege i vrši pričest iz iste kašike kao i stotine drugih građana, u jeku pandemije, mi ne vjerovasmo da zakon nije jednak za sve. Mišljasmo kako nas naš očnji vid obmanu, kako ne može biti da zagovornici pravde i slobode rade suprotno propisima i mjerama koje sami donose. Izgubismo vjeru u sebe, ali ne u njih. Vakcinisasmo se, opskrbismo se potvrdama, maskama, distancama, otkazasmo svadbe, sahrane, saučešća izjavljivasmo telegramima i vajber porukama, rođendane slavismo sami sa sobom u četiri zida, muzičare poslasmo da pjevaju na društvenim mrežama, kafićima i restoranima odložismo kasnovečernje posjete, pozorišta, bioskope i druge manifestacije ostavismo za neka srećnija vremena. Jer mjere je donijela Vlada, mjere su za naše dobro, mi vjerujemo Vladi i njenom zalaganju za našu dobrobit (iako su se u praksi sami demantovali)”, navodi Rabrenović.
Kako kaže, puče tikva, donese sjever vijest o manjinskoj vladi i zaljuljaše se fotelje.
“Mjere na snazi, jasno i nedvosmisleno vele (ako me opet vid ne vara, pročitajte ipak sami, da ne bude da sam vas obmanuo) da su zabranjena sva okupljanja građana i na otvorenom i u zatvorenom. Zbog zaljuljanih fotelja, nekolicina građanstva brže bolje zaboravi na mjere, na sve one otkazane događaje, na sve one komšije, prijatelje, rođake koji zbog mjera ostaše bez posla, zaboravi i na one počivše (a njih bijaše najviše), koje zbog mjera ne bijaše moguće ožaliti ni ispratiti kako dolikuje. Počeše okupljanja, uslijediše i pozivi za nova. I možda se tome ne bi pridao toliki značaj, da oni koji pisaše mjere, (isti oni koji ne sankcionisaše svoje saborce u kršenju istih prošle godine), ne izrekoše javno da će i oni, suprotno mjerama na snazi, izaći na ulice i pridružiti se okupljanjima jer treba braniti izbornu volju naroda. Ekspertska Vlada, koja je, ili bi bar trebalo da je, sastavljena od stručnjaka iz određenih oblasti, brani izbornu volju naroda, koji njih nije ni birao”, ističe on.
Dodaje da ekspert iz oblasti zdravlja, na čelu tog resora, suprotno profesionalnim i moralnim principima, koji je učestvovao u pisanju i donošenju mjera za suzbijanje širenja korona virusa, javno daje primjer da mjere treba kršiti i prisustvovati okupljanjima.
“Zbog izborne volje građana ili fotelja? Dok su ministri na ulicama, ko će brinuti o poštovanju mjera? Ko će dati primjer građanima? Ko to odlučuje o našim životima i kome smo povjerili da vodi onu najosjetljiviju kariku, naše zdravlje? Sjajan primjer daje i najveća nade ove vlasti, Vesna Bratić, koja noćas poručuje manjinama da su nepoželjne zbog svojeg imena i prezimena, vjere i nacije, iako je bila vrla raspoložena da iskoristi partije manjina da joj čuvaju fotelju, dok ih sada naziva pogrdnim imenima i pita se kako se to usuđuju da imaju svoje mišljenje.
Preporučeno
Fotelja je svetinja, a svetinja se ne dira, jer onaj ko u nju sjedne, sa njom postane jedno i ne daj bože da uslijedi amputacija.
Ali da znate, do nas je, nije do njih”, zaključuje Rabrenović.
