Belan je u razgovoru za Stadnard analizirao dvije decenije crnogorske nezavisnosti, ocjenjujući da su ostvareni važni spoljnopolitički ciljevi, ali da unutrašnje reforme nijesu pratile taj tempo.
On upozorava da Crna Gora i dalje nije izašla iz partitokratskog sistema, što, kako kaže, usporava demokratizaciju i ekonomski razvoj. Poseban fokus stavlja na potrebu jačanja institucija i ekonomskog osnaživanja građana kao temelja stabilne evropske države.
STANDARD: Kako ocjenjujete najveće političke i društvene promjene koje su se desile u Crnoj Gori u proteklih 20 godina nezavisnosti, i da li je država ispunila očekivanja građana koja su postojala 2006. godine?
BELAN: Najveća pozitivna politička dostignuća koje smo ostvarili u prvih 20 godina od obnove nezavisnosti naše države, a koje sasvim sigurno ne bi ostvarili da smo ostali u disfunkcionalnoj državnoj zajednici sa Srbijom, u kojoj bi imali ulogu podređene manje “sestre”, su učlanjenje u NATO i dolazak do završnice pregovora za učlanjenje u EU. Danas je Crna Gora, uz sve anomalije, propuste i izazove sa kojima se borimo i koje “vučemo” 36 godina, od početka višestranačja, značajno demokratskija, otvorenija, za građanke i građane slobodnija država. Postavimo pitanje, da li bi nam bilo bolje da smo i danas dio državne zajednice na čijem se čelu nalazi autokrata poput Aleksandra Vučića? To bi nam bila izvjesna sudbina. Uporedimo ključne teme koje dominiraju u našem i srpskom političkom, medijskom i društvenom miljeu i biće sasvim jasno da je naša odluka da ne ostanemo zaglavljeni u mitomanskoj balkanskoj kaljuži bila ispravna.
Sa druge strane, promjene 2020. godine su nam fokus i energiju koju smo kao društvo trebali usmjeriti na EU integracije i dalju demokratizaciju države i bolji život građana, potrošile na teme za koje smo izgleda naivno mislili da su neupitne – odbranu građanskog koncepta države a protiv koncepta etnofederalizacije, njene antifašističke temelje, borbu za sekularnost, konstantnu borbu sa onim strukturama koje Crnu Goru žele ponovo vratiti pod kišobran Moskve i Beograda unutar nekakvog “srpskog sveta”.
Još je puno posla pred nama da bi građanke i građani bili u potpunosti zadovoljni ukupnim ambijentom i uslovima koji će im obezbijediti prosperitetan i ekonomski stabilan život. I na tom putu se ne smijemo upoređivati sa lošijima od nas i stalno potencirati da smo “prvi na Zapadnom Balkanu”. Naši ciljevi moraju biti postavljeni u odnosu na rezultate koje ostvaruju naprednije države od nas, prije svega moramo što prije dostizati i preskakati prosjeke EU zemalja. Kao budućoj članici EU, naši orjentiri u svim oblastima moraju biti unutar te zajednice.
STANDARD: Koje su, po vašem mišljenju, ključne greške vlasti i opozicije u periodu nakon nezavisnosti, i šta je trebalo biti urađeno drugačije da bi Crna Gora danas bila razvijenija i stabilnija država?
BELAN: Nismo izašli iz partitokratskog sistema upravljanja. Nismo građankama i građanima, posebno mladim ljudima, obezbijedili uslove da svojim radom na tržištu, izvan javnog sektora i uticaja politike i partija, budu dovoljno ekonomski nezavisni da ne zavise od trenutne vlasti ili partija koje imaju moć i uticaj da zapošljavaju na račun partijske pripadnosti. Kada izađemo iz tog trulog sistema koji guši društvo i njegove potencijale, stvari će se naglo pokrenuti na bolje u oblastima ljudskih prava i sloboda, demokratije, ekonomije, preduzetništva i inovacija.
Ekonomski nezavistan pojedinac je preduslov za stabilnu i prosperitetnu državu. Sa ekonomski zavisnim građankama i građanima je mnogo lakše manipulisati i tražiti od njih da čine izbore koji im nisu po volji. U tom dijelu moramo do kraja poštovati Ustav naše države koji kaže da je građanin nosilac suvereniteta – dakle ekonomski snažan građanin, snažna i država.
STANDARD: Kakvu viziju imate za narednih 20 godina – koje reforme smatrate prioritetnim kako bi Crna Gora postala jača demokratska i evropski orijentisana država?
BELAN: Reforme zdravstva i obrazovnog sistema vidim kao prioritetne. Ne možemo zaista ući u EU a da potreban termin za pregled kao pacijent dobijete tek za nekoliko mjeseci. Da ne ulazim sada u detalje o nedostajućim osnovnim ljekovima i pomagalima koje naši građani sve češće moraju tražiti u inostranstvu. Svi mi se kroz članove užih ili širih porodica suočavamo sa veoma lošim stanjem u zdravstvu i siguran sam da građankama i građanima nije neophodno ovom prilikom dodatno govoriti o detaljima. Znaju i sami, nažalost.
Na polju obrazovanja moramo kreirati sistem koji će odgovoriti savremenim potrebama 21. vijeka. Vjerujem da nas sve frustriraju rezultati koje naše mlade generacije ostvaruju na PISA testiranjima. Nisu mladi ljudi krivi. Mi im moramo obezbijediti potrebna znanja i vještine. Brzinom treptaja oka ljudska civilizacija je ušla u eru vještačke inteligencije, a mi zaostajemo i za dostignućima iz prethodne ere. Ponavljam, gledajmo što rade tehnološki i obrazovno naprednija društva, batalimo se zadovoljstva da smo prvi na Balkanu u bilo čemu.
Iskreno odgovorimo na pitanje da li smo zaista ekološka država. Da li zaista sprovodimo načela održivog razvoja? Uništavamo prostor i ne stvaramo dugoročnu dodatnu vrijednost. U toj oblasti nam je potrebna hitna promjena svijesti i sistema upravljanja prostorom.
Unutar političkog sistema moramo do kraja reformisati izborni sistem. Građanke i građani moraju imati vjeru da zaista biraju svoje predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a ne da su robotizovani glasači koji ne utiču na ključne tokove.
Rad na osvajanju prava i sloboda građana nikada ne prestaje. Neće prestati ni kada dosegnemo nivoe najrazvijenijih liberalno-demokratskih društava.
Nadam se da ćemo prilikom proslave 40 godina od obnove nezavisnosti slaviti činjenicu da smo u mnogim oblastima iznad prosjeka EU. Imamo resurse za to. Potrebno je da u naredne dvije decenije “zasučemo rukave”, budemo posvećeni dobrobiti građanki i građana, a ne partija kojima pripadamo i ne trošimo energiju na teme koje su nas usporavale u prethodne gotovo četiri decenije, a koje nam nameću retrogradni centri moći izvan Crne Gore i njihovi ovdašnji pioni. Ako je sudeći po ovogodišnjoj proslavi Dana nezavisnosti, čini se da bi mogli ubrzo biti i tu na dobrom putu, uz rizik da sam suviše naivan na “prvu loptu” i da me ponijela sjajna slavljenička atmosfera širom Crne Gore.
Eto, neka to bude moja želja za praznik 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Da je vječna!
Preporučeno
Video