Video
Predsjednik Matice crnogorske, književnik Dragan Radulović, kazao je u intervjuu Pobjedi, da politička provokacija postavljanja bilborda u Budvi, koji falsifikuju istorijske podatke, uvod je u serijal provokacija koje se mogu očekivati.
Preporučeno
Radulović ističe da je ipak ohrabrujuća reakcija crnogorske javnosti, ali da valja očekivati i adekvatno reagovanje crnogorske države.
“Crnu Goru različite provokacije te vrste tek očekuju. Bliži se godišnjica velike političke podvale tzv. Podgoričke skupštine i oni neće propustiti priliku da je na sebi svojstven način obilježe, jer sve one tekovine iz 1918. godine: nestanak Crne Gore sa mape priznatih država svijeta, nestanak crnogorske nacije, vojske i crkve, oni bi rado da ponove. Mi smo, kroz saopštenje Matice crnogorske povodom ovog “bilbord-slučaja u Budvi, ukazali upravo na tu dimenziju: ovo je tek špijunsko-marketinška pokazna vježba, ispitivanje terena i opipavanje pulsa javnosti na događaje koji su planirani da uslijede u novembru. Ono što raduje i uliva nadu jeste reakcija crnogorske javnosti, koja se odlučno suprotstavila tom besprizornom pokušaju ismijevanja crnogorske prošlosti i nipodaštavanja države Crne Gore”, ističe Radulović.
Istoriografija je jasno utvrdila da sadržaji bilborda u Budvi obiluju falsifikatima.
“Istorijski revizionizam je posljednjih decenija veoma popularna društvena igra u zemljama okruženja, njome se rehabilituju poznati zločinci i saradnici okupatora iz II svjetskog rata, a sjajna antifašistička tradicija jugoslovenskih partizana nipodaštava i marginalizuje. U tom svijetlu ne čudi ni ovaj skoriji budvanski doprinos, jer ideologija koja postoji u pozadini odluke da se bilbordi sa ovakvom sadržinom postave je identična onoj koju prepoznajemo u pozadini podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ili Puniši Račiću… Ista je to politička matrica, ne samo jasno anticrnogorska, jer to nije sporno, nego u suštini i – antisrpska”, kazao je Radulović.
On smatra da se falsifikovanjem istorije degradira, osim crnogorske države, i uloga srpske vojske u Prvom svjetskom ratu.
“A do saznanja u kojoj mjeri je takav pogled na svijet opasno suprotstavljen vitalnim interesima upravo srpskog naroda, ta politička pamet još nije uspjela da dođe, čak ni nakon trideset godina poraza i sunovrata. U tom periodu nagomilala se ogromna količina frustracije zbog činjenice da postavljeni ciljevi nijesu ostvareni, a da nijednog trenutka ispravnost samih ciljeva i metode njihovog ostvarenja nijesu dovedeni u pitanje, promišljeni i korigovani. Tri puta se u dvadesetom vijeku pokušavala stvoriti tzv. Velika Srbija, pa nije uspjelo. A zarad tog košmarnog cilja, uništena je u krvi jedina država u kojoj su svi Srbi živjeli zajedno Jugoslavija. Znamo na koji način, nije to predaleka prošlost”, navodi Radulović.
Prema njegovim riječima, stvaranjem međunarodno priznate države Crne Gore, a pogotovo njenom spoljnom politikom, uklonjen je posljednji mitski oslonac političke fantazmagorije srpskih nacionalista.
“I to je grijeh koji nam nikada neće oprostiti. E sad, umjesto da prihvate Crnu Goru kao zajedničku kuću svih nas, u kojoj je veoma teško ostvariti bilo kakvu formu nacionalne dominacije a za tim, uistinu, nema ni potrebe umjesto da grade i unapređuju ovo što postoji, jedan dio crnogorske političke elite se ponaša poput zle đece: napuštaju igralište, jer se igra ne odvija po njihovim pravilima; uzeli bi loptu i ucjenjivali, ali lopta nije u njihovim rukama, pa onda bijesni stoje pored terena i gađaju kamenjem, odnosno bilbordima/ spomenicima/ četničkim saborima i sličnim gadlucima”, navodi Radulović.
Kako je naglasio, nikada ne treba potcijeniti subverzivni potencijal političke provokacije.
“A Crnu Goru različite provokacije te vrste tek očekuju. Bliži se godišnjica velike političke podvale, tzv. Podgoričke skupštine, i oni neće propustiti priliku da je na sebi svojstven način obilježe, jer sve one tekovine iz 1918. godine: nestanak Crne Gore sa mape priznatih država svijeta, nestanak crnogorske nacije, vojske i crkve, oni bi rado da ponove. U saopštenju Matice crnogorske koje smo uputili javnosti povodom ovog “bilbord-slučaja u Budvi, ukazali smo upravo na tu dimenziju: ovo je tek špijunsko-marketinška pokazna vježba, ispitivanje terena i opipavanje pulsa javnosti na događaje koji su planirani da uslijede u novembru. Ono što raduje i uliva nadu jeste reakcija crno gorske javnosti, koja se odlučno suprotstavila tom besprizornom pokušaju ismijevanja crnogorske prošlosti i nipodaštavanja države Crne Gore”, ističe Radulović.
Priča je, ističe on, politički motivisana i ona kao takva zasigurno proizvodi političke posljedice.
“Ali tu valja razlikovati nekoliko planova. O provokaciji koja je upućena crnogorskoj javnosti već sam nešto govorio, ali ostavimo za trenutak to po strani”, kazao je on.
Provokacija je, dodaje, upućena i koalicionim partnerima DF-a koji zajedno vrše vlast u Budvi, jer su stavljeni u situaciju da se na zahtjev javnosti izjasne o slučaju.
“Budući da je budvanska koalicija sačinjena od raznolikih pokreta i partija, od kojih mnoge i nemaju jasno definisanu ideologiju i vrijednosti, stavljeni su time na velike muke. Dakle, DF je ovim htio da stavi “prst u oko crnogorskoj javnosti, zatim da disciplinuje svoje koalicione partnere na lokalu, da ih postroji i propita o količini odgovarajućih krvnih zrnaca, da sebe predstavi kao jedinog autentičnog zaštitnika “srpskih interesa, a sve u svijetlu predstojeće smjene vlasti, jer bi po početnom dogovoru, sljedeće dvije godine neko iz DF-a trebao biti na čelu Budve, a Demokratama se baš i ne napuštaju stečene pozicije. Dakle, iza velikog političkog burlikanja i proizvodnje skandala, kao po običaju na crnogorskoj političkoj sceni, stoje prizemni kalkulantski motivi”, zaključuje Radulović.
