Kako je naveo, trajno se gubi energetski potencijal.

Poslije tehno-ekonomskih nonsensa oko Komarnice, Kruševa i TE Pljevlja stigao je na red grabež ogromnih površina zemljišta i izgradnja velikih solarnih polja i vjetroparkova na brojnim lokacijama po Crnoj Gori, od Cetinja pa do Rožaja. Desetine novonastalih privatnih firmi čiji su osnivači jedno ili više fizičkih lica koji su samo paravani za pojedine tajkune, će izgraditi solarna polja snage preko 1.000MWh sa investicijama od preko 1.5 milijarde eura. Nažalost, svi će oni dobiti od Vlade urbanističko-tehničke uslove i suglasnost o priključenju na Crnogorski elektoprenosni sistem, na štetu Crne Gore, protivno evropskoj praksi, možda čak i kao „privilegovani“ proizvođači, saopštio je Radulović.

Upitao je da li ima iko više u Crnoj Gori da zna i javno iznese svoj stav “da se radi o novoj pohari našeg poslednjeg razvojnog potencijala”.

”Ni riječ o tome iz Akademije nauka na čijem čelu je Đukanovićev biznis kompanjon, ni riječ sa Univerziteta Crne Gore kojim rukovodi izaslanik dijela nove političke elite, ni od post 30-avgustovskih premijera ni od novog nam mandatara. Mediji se bave drugim rabotama. Ovih dana jedna od ovih kompanija je na lokaciji Čeva već počela sa proizvodnjom. Neka nam je sa srećom novi izvor električne energije, čija cijena će vjerovtano ponovo biti mnogostruko veća od postojeće u Crnoj Gori. Za nauk, kada su u pitanju velika solarna polja tada, praksa u svijetu, čak i u regionu pokazuje da zavisno od vlasništva nad zemljištem, lokalna samouprava dobija 20% tzv. jeftine struje, a država i više od 50%. Cijena te jeftine struje je već niža od 25 eura/MWh, dok kod nas na ovaj način će biti na nivou tržišne cijene u EU. U nekim državama, čak se na određenim teritorijama ne daju koncesije, već se aukcijom dobija relevantni ponuđač koji omogućava najbolju ponudu za izgradnju i puštanje u probni rad solarnih polja i kredite sa najdužim grejs periodom i najnižom kamatom”, pojasnio je Radulović.

Više od 10 godina, kako navodi, zajedno sa nekoliko kolega, bori se za održivu valorizaciju energetskog sektora.

”Brojne rezolucije, deklaracije, predlozi zakonskih rješenja, zaključci sa okruglih stolova, parlamentarne diskusije, krivične prijave, ostale su bez rezultata. Zadnja moja intervencija bila je 14. juna ove godine prema Ministarstvu kapitalnih investicija, Agenciji za zaštitu životne sredine i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za dostavljanje punih informacija u vezi sa izdavanjem dozvola za izgradnju solarnih polja. Ministarstvo kapitalnih investicija mi je odgovorilo da je to u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, od koga nijesam dobio nikakav odgovor čak ni nakon zakonske urgencije Generalnog sekretara. Podsjećam da su bili u obavezi da mi, kao poslaniku u Skupštini Crne Gore, dostave odgovor u roku do 15 dana. Oni su odćutali, a logika kazuje da im je izgleda preči lični i interes pojedinih tajkuna u odnosu na javni interes. Agencija za zaštitu životne sredine mi je dostavila odgovor u kome me informiše da je u toku procjena uticaja na životnu sredinu pri izgradnji velikih solarnih elektrana na određenim područjima, po zahtjevu nekoliko firmi. Takođe, pitam Vladu Crne Gore i rukovodstvo EPCG kako su regulisali rešavanje otpada od solarnih panela ako im je u najvećoj mjeri vijek trajanja od 20-25 godina, reciklaža izuzetno skupa a više od 5% predstavljaju materije opasne po životnu sredinu”, navodi radulović.

On je pozvao aktuelnog premijera Abazovića da hitno stornira izdavanje urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju velikih solarnih elektrana i vjetroparkova do donošenja potrebne zakonske regulative tj. usvajanja Prostornog plana Crne Gore, Nacionalnog energetskog i klimatskog plana i Zakona o obnovljivim izvorima energije.

”Podsjećam ga da sam mu mnogo puta u Skupštini Crne Gore naglašavao da se samo putem aukcije mogu davati koncesije na izgradnju velikih solarnih elektrana i da sam mu navodio pozitivne primjere i iz okruženja i iz EU. Takođe ga pozivam da obustavi izradu tehničke dokumentacije za hidroelektranu Komarnica i hidroelektranu Kruševo, po sadašnjim uslovima. Nove projekcije da usled intenzivnih klimatskih promjena će protok tekućih voda u Crnoj Gori do 2050. godine biti manji za više od 30% je još jedna činjenica koja ukazuje da je način na koji je predviđena izgradnja hidroelektrana najveći promašaj. Bez obzira na instalisanu snagu proizvodnja takvih akumulacionih hidroelektrana biće sve manja zbog sve manje količine dotoka voda. Zato je neophodno izvršiti promjene projektnih zadataka za izgradnju hidroelektrane Komarnica, hidroelektrane Pive II i hidroelektrane Kruševo sa optimalnim kotama, kao i rekonstrukcije hidroelektrane Pive I kako bi bile reverzibilne i hibridne. One moraju biti u 100% vlasništvu države Crne Gore jer bi bile najveće blago i imale bi višenamjensku upotrebu, ne samo za proizvodnju zelene električne energije već i za akumulaciju vode u vremenima kada će ona sve više nedostajati. Pitanje Bilećkog jezera i korišćenje naših voda nije više samo ekonomsko pitanje, već pitanje zdravog razuma, časti i obraza Crne Gore”, istakao je Radulović.

Kako je naveo, želi da upozna javnost da ukoliko na optimalno održiv način valorizujemo energetski potencijal u kontinuitetu u narednih sedam godina ostvarili bi priliv budžetskih sredstava, samo od dijela profita EPCG, više od milijardu i po eura godišnje.

”To bi nam mogle omogućiti pomenute reverzibilne i hibridne hidroelektrane, TE Pljevlja ekološki rekonstruisana u skladu sa novim propisima EU i sa smanjenom koncentracijom CO2, vjtroparkovi, solarna polja i drugi izvori zelene električne energije. Bez toga, sa sadašnjim trendovima, brojnim limitima i potrošenim resursima, Crna Gora će biti „spržena“ zemlja bila ona članica EU ili ne”, saopštio je Radulović.

Mandataru Spajiću ukazao je da buduća Vlada mora biti reformska i znavena, a ne nikako dioničarsko-trgovačko društvo.

”Ukoliko istinski želi da realizuje reforme neka ponudi program budućim konstituentima vlasti i zatraži ponudu kadrovskih rešenja za njegovu realizaciju. Ukoliko ih partije nemaju, ima ih Crna Gora i dijaspora. Nadam se da je prošlo vrijeme da nam premijer, ministri i gradonačelnici budu pripravnici, bez radnog iskustva, ljudi bez diploma, sa sumnjivim diplomama ili diplomama iz neadekvatnih oblasti. U ovim, tranzitnim vremenima gdje se i na globalnom nivou dešavaju velike promjene sa mnogo nepoznanica, sve više je nužno potrebno ekspertsko znanje na svim nivoima a posebno na nivou vrha izvršne vlasti, premijera i ministara”, zaključuje Radulović.