Video
Referendum u Botunu, koji je proteklog vikenda organizovan povodom odluke o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, otvorio je niz pitanja koja prevazilaze lokalni problem i zadiru u suštinu odnosa prava, politike i demokratskih procedura u Crnoj Gori.
O ovom pitanju prema navodima predsjednika opštine Zeta Mihaila Asanovića od 12.747 mještana, koliko je imalo pravo glasa, njih 7.834 se izjasnilo protiv izgradnje postrojenja na toj teritoriji. U situaciji u kojoj se volja građana sudara sa već donijetim zakonitim odlukama i jasno definisanim nadležnostima organa vlasti, postavlja se pitanje da li se ovakvim praksama jača demokratska kultura ili, naprotiv, narušava povjerenje u pravni poredak i obesmišljava pravo građana na stvarno odlučivanje. Posebno zabrinjava mogućnost da se referendumi raspisuju o pitanjima o kojima se, po zakonu, ne može odlučivati na tom nivou, čime se otvara prostor za političke manipulacije i uzaludno trošenje javnih sredstava.
Veselin Radulović ukazuje na razliku između političkog legitimiteta i pravne obaveznosti referenduma, te da je institut neposrednog izjašnjavanja građana u ovom slučaju suštinski zloupotrijebljen.
On podsjeća da Zakon o referendumu i drugim oblicima neposrednog izjašnjavanja građana jasno propisuje da se referendum može raspisati samo o pitanjima koja su u nadležnosti organa koji ga raspisuje. Kako odluka o izgradnji kolektora u Botunu ne spada u nadležnost lokalne zajednice, niti je mogla biti riješena referendumskim izjašnjavanjem, pravna situacija je, prema njegovim riječima, bila „prilično čista“.
“U ,,slučaju Botuna“ situacija sa pravne strane prilično je jasna. O tome se nije moglo izjašnjavati na referendumu. On svakako ima političku težinu i značaj i legitimitet u smislu stava mještana prema tom pitanju, ali sve drugo je sporno”, dodao je on.
Uprkos tome, građani su pozvani da se izjasne o pitanju koje se, sa stanovišta prava, uopšte nije moglo staviti na referendum a time je, prema riječima Radulovića, referendum iskorišćen kao političko sredstvo, dok su mještani dovedeni u zabludu i faktički zloupotrijebljeni u političke svrhe.
Posebno problematičnim ocjenjuje pitanje informisanosti građana, navodeći da je otvoreno da li su oni koji su izašli na referendum imali potpune i tačne informacije o pravnom okviru i realnim efektima svog glasanja, odnosno da li su uopšte znali da njihov stav ne može proizvesti obavezujuće posljedice.
Kada je riječ o finansijskom aspektu, Radulović ističe da postoji osnov da se ispita da li su sredstva utrošena na organizaciju referenduma bila zakonito i racionalno potrošena.
“Nije riječ o zanemarljivom iznosu, a organizatori su morali biti svjesni da se novac troši na proces koji nema pravnu svrhu, već isključivo političku”, naveo je Radulović.
Iako smatra da bi takva potrošnja trebalo da bude predmet kontrole nadležnih organa, naš sagovornik izražava ozbiljnu sumnju da će se u ovom slučaju pokrenuti inspekcijski ili tužilački postupci radi utvrđivanja eventualne odgovornosti.
“Čisto sumnjam da će se u ovom slučaju to provjeravati i da će se u cijelu priču uključiti bilo koja inspekcija ili tužilaštvo i provjeravati da li u radnjama onih koji su sve to organizovali ima elemenata nekog krivičnog djela”, kazao je Radulović.
U pogledu mogućnosti da se odluka o izgradnji kolektora ospori ukoliko bude donijeta suprotno referendumskom izjašnjavanju, Radulović je kategoričan u stavu da se takva odluka ne može pravno osporiti.
“U ovom slučaju se sudaraju politički i pravni koncept. U državama koje počivaju na vladavini prava prednost mora imati zakonitost, čak i onda kada odluka nije popularna ili se percipira kao nepravična”, smatra on.
Ishod referenduma, kako naglašava, sa pravnog aspekta nema veći značaj od bilo kog drugog neobavezujućeg izjašnjavanja građana o infrastrukturnim projektima koji nijesu u njihovoj nadležnosti.
Radulović upozorava da ovakva praksa ima dugoročno štetne posljedice po povjerenje u demokratske procese.
“Kada se građani pozivaju da odlučuju o pitanjima o kojima realno ne mogu odlučivati, obesmišljava se pravo na neposredno izjašnjavanje i šalje poruka da se zakonite i ustavne odluke mogu blokirati ili relativizovati ukoliko za to postoji politička volja i dovoljan pritisak”, poručio je on.
Politički dogovor mimo prava
Veselin Radulović smatra da postoje dva moguća epiloga ,,slučaja Botun“. Prvi, koji, kako navodi, podrazumijeva sprovođenje zakonito donijetih odluka u skladu sa pravnim poretkom, i drugi, koji se u crnogorskoj praksi često pokazuje realnijim – politički dogovor mimo prava.
Preporučeno
Iako kao pravnik ne smatra takav ishod prihvatljivim jer podrazumijeva kršenje zakonitih odluka, Radulović ne isključuje mogućnost da upravo takav kompromis bude konačno rješenje i u slučaju Botuna.
