Video
Radulović za Standard poručuje da je i Crnoj Gori potrebna stvarna građanska i evropska promjena, različita od političke smjene iz 2020. godine, koja, prema njegovoj ocjeni, nije donijela suštinski raskid sa lošim praksama, već nastavak problema kroz etnofederalizaciju i klerikalizaciju društva.
STANDARD: Kao neko ko je preko 35 godina na javnoj sceni koja bi bila Vaša prva ocjena rezultata upravo završenih izbora u Srbiji ?
RADULOVIĆ: Definitivno da je period diktatura, nekontrolisanih vlasti i svemoći prošlost. Na drugoj strani otvoren je prostor da naš regionon prodiše i da se sada sa mnogo manje rizika može posmatrati njegova evropska perspektiva.
STANDARD: Nosilac liste dr Ilija Srdanović je kao i Vi potiče iz crnogorske porodice koja je kao i hiljade drugih kolonizirana u Vojvodini i po porijeklu je iz Crne Gore. Da li ta činjenica može utičati da se odnos Srbije prema Crnoj Gori iz perioda Vučića promjeni na bolje ?
RADULOVIĆ: Samo porijeklo ili etnička pripadnost po sebi ne znači da će neki ondnosi biti bolji ili lošiji. I Milošević je bio po porjeklu Crnogorac pa smo imali jedan užasan period rata, stradanja i negacije svega crnogorskog.
Duboko vjerujem da je gospodin Srdanović prije svega humanista, intelektualac i čovjek naprednih ideja pred kojim je velika odgovornost da prije svega Srbiju učini normalnim, zdravim, pravednim i odgovrnim društvom. Naravno da mi je drago da je on, i ako rođen u Vojvodini, kao i njegova porodica, sačuvao svoj crnogorski identitet, što je zadnjih decenija, posebno pod režimom Vučića, bilo više nego teško. U toj ravni, ali prije svega kao profesor i neko ko želi da čitav region ima bolju i jasniju evropsku perspektivu, bilo mi je zadovoljstvo poželjeti njemu, njegovim kolegama i čitavom studentskom pokretu uspjeh na izborima.
Međutim ono šta je nesporno da on, akademik Saičić, Dejan Šoškić i mnogi drugi, između ostalog čemu se moraju posvetiti, moraju dati novi pristup zvaničnog Beograda prema Crnoj Gori i ukupnom regionu i pokušati da saniraju sve greške i više nego loše poteze sada bivšeg režima Aleksandra Vučića.
STANDARD: Kako rezultati izbora u Srbiji mogu uticati na EU integracije Crne Gore?
RADULOVIĆ: U svakom slučaju pozitivno jer, za vjerovati je da je prošlo vrijeme opstukcija i „instaliranja proksija“ koji su imali zadatak da opstruiraju crnogorsku EU agendu za potrebe Vučićevog režima i njegove nakaradne i sada zaboravljene opcije o „Otvorenom Balkanu“ koju je nametao regionu u savezništvu sa Edi Ramom.
Nažalost tada su punu podršku Vučiću za projekat pokoravanja regiona njegoj nekontrolisanoj moći davali ne samo nacionalisti već i bivši crnogorski premijer i mnogi drugi političari u Crnoj Gori koji bi sada rado zaboravili na taj period bliskih veza sa sad već smjenjenim autokratom.
STANDARD: Koliko će ova promjena u vlasti u Beogradu uticati na ponašanje političkih stranaka u Crnoj Gori, prije svega onih koje se u svom prefiksu ili djelovanju identifikuju kao srpske ?
RADULOVIĆ: Najgora moguća „posluga“ koja je besprizorno služila već sada bivšeg autokratu, kao i svako sluganstvo zavšiće na smetlištu istorije, jer će im sva vrata u Beogradu biti zatvorena jer niko ne voli podaništvo i plaćenički nacionalizam. Gubitak finansijske i medijske podrške koji su ranije imali svešće ih ili na marginu ili ultradikalnu supstancu koja će ostati bez bilo kakvog uticaja i u Podgoric i u Beogradu.
STANDARD: Dosta je sada interesantna pozicija g. Mandića koji je odmah potrčao da čestita pobjedu studentima. Kako se na njega može reflektovati ova promjena vlasti ?
RADULOVIĆ: Sindrom „Dodik“ postaje zarazan i svi će sada težiti da promjene kape i budu najveći prijatelji i saveznici studenata. Naravno, u pitanju je politička pragmatika a ne vrjednosni odnos prema istorijskoj pobjedi nove generacije građana Srbije koji su odbacili šinjel autokratije.
Međutim, nesporno je da će predsjedniku crnogorske Skupštine sada biti mnogo lakše, jer za slučaj da je Vučić pobjedio morao bi pod pritiskom svih medija koje je Vučić pokupovao po Crnoj Gori da se vraća na fabrička podešavanja
U svakom slučaju, nastaviće se preobražaj iz nacionaliste iz devedesetih u konzervativnog političara, koji nošen oportunitetom i potrebom očuvanja stranke u vlasti će težiti da promjenu vlasti u Beogradu prikaže kao dio njegovog političkog interesa.
STANDARD: Koliko su građanska i evropska Crna Gora dobili smjenom Vučića koji se više nego otvoreno miješao u političke procesu u Crnoj Gori, kao npr. u čuvenoj „bitki za Nikšić“ ?
RADULOVIĆ: Nesporno je da se takvi desanti na Crnu Goru, kao onaj na aerodrumu u Tivtu, neće na tako direktan način ponavljati. Međutim, Vučićev režim je iza sebe ostavio vrlo moćne instalacije prije svega u medijima koje je pokupovao u Crnoj Gori i u ekonomsko/privrednom sektoru gdje je mnogo „prljavog“ tajkunskog kapitala prenešeno iz Srbije za Crnu Goru.
To neće nestati preko noći, već je za očekivati da te „instalacije“ i dalje djeluju i nastave da podrivaju napore Crne Gore da se uredi kao evropsko, građansko i sekularno društvo.
Posebno će biti interesantno ponašanje ckrvenih struktura, posebno na sjeveru Crne Gore koje su se u potpunosti stavile u službu „izborne kampanje“ Vučića.
U svakom slučaju, promjena vlasti u Srbiji je dobra vijest za Crnu Goru i vjerujem da će sada intezitet naše saradnje u akademskoj sferi, trgovini, ekonomiji, saobraćaju, turizmu i drugim oblastima se povećavati, a nestati ili makar se značajno smanjiti nedozvoljeni uticaj i mješanje u unutrašnje stvari druge suverene država.
U konačnom bilo je pravo zadovoljstvo vidjeti gradove u Srbiji koji ponovo liče na urbane sredine umjeto šatorskih naseobina sa likovima sa fantomkama koji su budili strahove iz tragičnih devedesetih.
STANDARD: Da li ideja promjena može zahvatiti i Crnu Goru i uticati na neku drugu konstelaciju snaga u budućem crnogorskom parlamentu ?
RADULOVIĆ: Ideja promjena, posebno one koje su pozitivne, je uvjek prijamčiva i poput zakona spojenih posuda prenosiva sa jednog na drugo društvo.
Nažalost promjena 2020. godine u Crnoj Gori nije bila nošena energijom studenata, profesora, glumaca, intlekualaca već ljudi „u crnom“ koji su neupitnu potrebu građana za promjenom vlasti pretočili u samo „zamjene funkcija“ i nastavak loših praksi. To se danas najbolje vidi u teškoj atrofiji čitavnog niza javnih politika i vrlo zabrinjavajućem procesu etnofederalizacije i klerikalizacije Crne Gore.
Preporučeno
Stoga, i Crna Gora danas treba stvarnu, istinsku građansku i evropsku promjenu koja bi je konačno dovela do kluba 28 evropskih država kojem i geografski i civilizacijski pripada.
