Video
“U Crnoj Gori stambeno pitanje više nije socijalni problem – to je marketinški proizvod. Nudi se u fazi animacije i obećanja, uz poruku „ašov u zemlju“. A kada dođe vrijeme za računicu, javnost sazna da je cijena promijenjena, rok pomjeren, a ono što je juče bilo „stan za sve“ danas je megalomanski projekat bez jasnog modela održivosti”, ocjenjuje Radulović.
Kao najupečatljiviji primjer takve politike navodi projekat Velje brdo, predstavljen uoči lokalnih izbora 2024. godine, uz najave izgradnje naselja za 44.000 stanovnika, stanova od 100 kvadrata uz mjesečnu ratu od 390 eura i useljenja prvih stanara sredinom 2026. godine.
Prema riječima Radulović, gotovo 14.000 građana prijavilo se vjerujući da bi na taj način konačno mogli riješiti stambeno pitanje.
“Ali nada je, izgleda, bila i najjeftiniji dio projekta”, poručuje ona.
Ukazuje da se procijenjeni troškovi izgradnje prvih stanova penju na oko 2.800 eura po kvadratnom metru, ne računajući infrastrukturu, što, smatra, dodatno dovodi u pitanje prvobitno predstavljeni finansijski model.
“Umjesto odgovora što je sa obećanom cijenom, imamo novu priču o urbanom razvoju, strateškim projektima i nacionalnim interesima. Klasičan trik: kada obećanje postane neizvodljivo, promijeni mu se ime”, ističe Radulović.
Kada penzioner mora da bira između ogrijeva i ljekova
Govoreći o siromaštvu, Radulović ističe da finansijska nesigurnost odavno ne pogađa samo nezaposlene, već i građane koji redovno rade, ali od svojih primanja ne uspijevaju da podmire osnovne troškove života.
Posebno ukazuje na položaj penzionera sa najnižim primanjima, za koje dolazak zime, kako kaže, predstavlja dodatni finansijski udar.
“Penzioneru sa niskom penzijom zima ne počinje 21. decembra, nego onog trenutka kada shvati da metar cijepanog drveta košta do 100 eura”, navodi Radulović.
Kada se troškovima ogrijeva dodaju računi za struju, hrana i ljekovi, upozorava, mnogim starijim građanima preostaju samo teški izbori.
“Socijalna zaštita mora biti pravo, a ne milostinja. Država ne smije odgovornost za gladne, bolesne i siromašne prepustiti humanitarnim organizacijama”, poručuje ona.
Podsjeća da preliminarni podaci Monstata za 2025. godinu pokazuju da je stopa rizika od siromaštva dostigla 20,9 odsto, odnosno da je više od petine stanovništva imalo prihode ispod utvrđenog nacionalnog praga rizika od siromaštva.
Radulović smatra da sadašnja socijalna davanja i kriterijumi za ostvarivanje pomoći ne pružaju dovoljan odgovor na rastuće troškove života, posebno za domaćinstva čiji prihodi odlaze gotovo isključivo na osnovne potrebe.
Radulović: Kako učeniku objasniti da vrijedi učiti ako država ne cijeni znanje?
Posebno zabrinjavajućim Radulović smatra poruke koje država šalje mladima, naročito kroz najavljeni novi model minimalnih zarada.
Vlada je u septembru najavila da će se od januara 2027. godine primjenjivati „Euro model“, prema kojem bi minimalne zarade iznosile 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 za srednje i 1.400 eura za radna mjesta sa visokim obrazovanjem.
Iako povećanje najnižih primanja predstavlja važnu socijalnu mjeru, Radulović problem vidi u odnosu između zarada i uloženog obrazovanja, kao i u nedovoljnom vrednovanju stručnosti.
“Kako objasniti učeniku da vrijedi učiti, završiti fakultet i truditi se, kada mu država poručuje da razlika između osnovne škole i fakultetske diplome iznosi svega 400 eura minimalne zarade? Kako motivisati mladog čovjeka da provede pet, šest ili sedam godina na fakultetu, da se zaduži, odloži zasnivanje porodice, kada mu se nudi model u kojem se stručnost gotovo ne cijeni?”, pita Radulović.
Upozorava da se obrazovanje ne smije svesti na formalnost, niti da povećanje najnižih zarada treba da bude zamjena za dugoročnu politiku vrednovanja znanja, odgovornosti i profesionalnog usavršavanja.
“Kada država izjednačava vrijednost znanja sa vrijednošću neznanja, kada profesoru, ljekaru ili inženjeru nudi minimalac od 1.400 eura, a radniku bez srednje škole 1.000, ona ne gradi meritokratiju, nego ravnopravnost u siromaštvu. To nije „evropski standard“ – to je balkanska varijanta populizma, u kojoj se sve izjednačava osim odgovornosti”, ocjenjuje Radulović.
Kao neko ko se bavi obrazovanjem, posebno emotivno govori o pitanju koje bi joj, kako kaže, mogao postaviti svaki učenik – zašto da uči ako mu diploma ne garantuje sigurniju budućnost.
“I zato, kada me učenik pita „zašto da učim“, ne mogu mu više olako dati odgovor da će mu diploma donijeti bolji život. Mogu mu samo reći istinu: uči zato što znanje ima vrijednost i van plate – ali ne zato što će te država za to nagraditi. A to je, priznajmo, najtužnija lekcija koju danas u Crnoj Gori možemo da damo”, poručuje Radulović.
„Jedni dobijaju render, drugi tišinu – a populizam se uvijek isporučuje na vrijeme“
Radulović smatra da stambena kriza, siromaštvo, položaj penzionera, beskućništvo i odnos prema obrazovanju nijesu odvojeni problemi, već pokazatelji, kako ocjenjuje, iste politike prema građanima.
“Velje brdo je obećanje onima koji još imaju što da izgube – podstanarima, mladima, porodicama sa sjevera. Beskućnici, penzioneri i korisnici socijalne pomoći su oni kojima se ne obećava ništa, jer njihov glas ne vrijedi dovoljno na izborima. Jedni dobijaju render, drugi dobijaju tišinu – ili, u najboljem slučaju, paket hrane” kaže Radulović.
Prema njenoj ocjeni, vlast je socijalne probleme pretvorila u sredstvo političke promocije, umjesto da građanima ponudi održiva i mjerljiva rješenja.
“To je suština političke strategije današnje većine: ne rješavati probleme, nego ih koristiti. Stambena kriza se pretvara u mobilizaciju nade, siromaštvo u statistiku, a najranjiviji ostaju bez krova, bez evidencije i bez para za metar drveta”, ističe odbornica DPS-a.
Na kraju, Radulović poručuje da odgovornost države ne može počinjati i završavati predizbornim obećanjima, već se mora ogledati u stvarnoj zaštiti dostojanstva svakog građanina, posebno onih koji nemaju mogućnost da sami obezbijede osnovne uslove za život.
Preporučeno
“Kada se od ljudske neizvjesnosti pravi izborna sirovina, to se ne zove socijalna politika. To se zove populizam – i on je, za razliku od stanova na Veljem brdu, dosad uvijek bio isporučen na vrijeme”, zaključila je Radulović za Portal ETV.
