Video
Taj trenutak možda najbolje opisuje razmjere političkog zemljotresa koji je pogodio Srbiju. Čovjek koji je četrnaest godina određivao pravila političke igre morao je da prizna da je poražen po pravilima sistema koji je sam gradio.
Ali, koliko god pobjeda Studentske liste bila velika, pitanje šta dolazi poslije Vučića daleko je složenije od pitanja kako ga pobijediti.
POBJEDA LJUDI KOJI NIJESU PLANIRALI DA BUDU POLITIČARI
U izbornoj noći bila je upečatljiva jedna gotovo simbolična scena. Dok je Srbija slavila, akademik Radomir Saičić, jedan od predstavnika pobjedničke liste, čitao je pripremljeno obraćanje. Bez velike političke retorike, bez pobjedničke teatralnosti, gotovo hladno, sa papira.
U tome je bilo nečeg neobičnog, ali i važnog. Pred Srbijom su se pojavili ljudi koji još nijesu naučili da glume političare. Mnogi od njih do prije dvije godine vjerovatno nijesu ni pomišljali da će odlučivati o državnoj politici, sastavljati vladu ili upravljati institucijama. Njihova snaga bila je upravo u tome što nijesu pripadali političkoj klasi kojoj građani više nijesu vjerovali.
Međutim, ono što ih je dovelo na vlast moglo bi postati i njihov najveći problem.
Studentski pokret okupio je ljude različitih ideoloških, političkih i vrijednosnih opredjeljenja. Povezivao ih je zajednički protivnik, a ne nužno zajednička vizija Srbije. Na izborima 25. oktobra nije se presudno odlučivalo između dva razrađena politička programa. Odlučivalo se hoće li Vučić ostati ili otići.
Zato danas znamo protiv čega je glasala većina Srbije. Mnogo manje znamo za šta je, osim smjene vlasti, glasala.
POLITIČKI CUNAMI KOJI JE POKOPAO I OPOZICIJU
Razmjere pobjede dodatno otkrivaju preliminarni izborni rezultati. Studentska lista osvojila je apsolutnu većinu, a tradicionalne opozicione partije ostale su izvan parlamenta. Nijesu preživjeli ni socijalisti Ivice Dačića, decenijama gotovo nezaobilazan učesnik svake kombinacije za formiranje vlasti. Pored dvije dominantne liste, u Skupštinu ulaze predstavnici manjinskih stranaka, za koje važe posebna izborna pravila.
Srbija, dakle, nije samo smijenila vlast. Kaznila je gotovo kompletnu političku klasu.
I tu se krije ozbiljno upozorenje pobjednicima. Građani koji su tako ubjedljivo odbacili političare sa dugogodišnjim iskustvom neće imati mnogo strpljenja ni za nove, makar ih doživljavali kao svoje oslobodioce. Ogromno povjerenje koje su studenti dobili nije blanko ček za upravljanje državom.
A u parlamentu će sada sjedjeti dvije velike političke grupacije, gotovo bez klasičnog političkog prostora između njih. Takva podjela može produžiti društvenu polarizaciju, čak i nakon odlaska čovjeka koji je njome godinama uspješno upravljao.
STUDENTSKA LISTA BEZ STUDENATA – KO ĆE ZAISTA VLADATI?
Jedno od najvažnijih pitanja zapravo je organizaciono, ali sa ozbiljnim političkim posljedicama.
Ko će donositi odluke u novoj Srbiji?
Poslanici koji su dobili mandate, buduća vlada ili studentski pokret koji im je omogućio pobjedu? Hoće li studenti, koji nijesu nužno dio budućih institucija, zadržati pravo da presudno utiču na državnu politiku? I šta će se dogoditi kada se njihove odluke i stavovi izabranih predstavnika raziđu?
Pokret koji je funkcionisao kroz plenume, proteste i neposredno odlučivanje sada mora da prihvati logiku institucija, političke odgovornosti i nepopularnih odluka. Demokratski legitimitet ne može trajno počivati na neformalnim centrima moći, ma koliko njihove namjere bile časne.
A nasljeđuje se sistem u kojem promjena parlamentarne većine ne znači automatski i promjenu vlasti nad državom. Naprednjaci i njihovi saveznici zadržavaju snažno uporište u lokalnim samoupravama, javnim preduzećima i administraciji. Razgradnja partijskog aparata koji je godinama srastao sa državom biće mnogo teža od izborne pobjede.
Srbija, pritom, tek treba da vidi kako će se nova vlast odnositi prema Kosovu, Rusiji, Evropskoj uniji, suočavanju sa ratnom prošlošću i nacionalizmu. To nijesu sporedna pitanja koja se mogu ostaviti za neka mirnija vremena. Ona će vrlo brzo stići na dnevni red.
Rušenje autoritarnog sistema ne podrazumijeva automatski i napuštanje politika koje je taj sistem zastupao. Posebno ne onih koje imaju mnogo dublje korijene od Vučićeve vlasti.
ŠTA CRNA GORA DOBIJA VUČIĆEVIM PADOM?
Za Crnu Goru promjena vlasti u Beogradu mogla bi imati veći značaj nego što se na prvi pogled čini.
Odlaskom Vučića sa vlasti slabi politički centar koji je godinama imao izražen interes da utiče na unutrašnje prilike u Crnoj Gori. Taj uticaj nije se svodio samo na diplomatske odnose ili javne izjave. Bio je prepoznatljiv kroz političku podršku prosrpskim partijama, medijske kampanje, identitetske sukobe i stalno održavanje tenzija oko crnogorske državnosti i nacionalnog identiteta.
Realno je očekivati da će bez Vučića na čelu vlasti takva politika izgubiti dio organizacione snage, kontinuiteta i političkog pokroviteljstva iz Beograda. Neće više biti tako jednostavno koordinisati političke poruke, medijske pritiske i regionalne interese iz jednog centra.
Ali bilo bi naivno vjerovati da će njegovim porazom nestati i političke ambicije koje su iz Beograda decenijama usmjeravane prema Crnoj Gori.
Prosrpske političke strukture u Crnoj Gori imaju sopstvenu organizaciju, biračko tijelo i institucionalnu moć. Njihova politika neće se preko noći promijeniti zato što je Vučić izgubio izbore. Kao što ni nacionalističke ideje u Srbiji nijesu nastale njegovim dolaskom na vlast, pa neće nužno nestati njegovim odlaskom.
Zato je možda najvažnije šta će nova vlast u Beogradu učiniti kada se suoči sa prvim ozbiljnim regionalnim iskušenjem. Hoće li prihvatiti Crnu Goru kao ravnopravnu, suverenu državu čija unutrašnja pitanja nijesu predmet političkog starateljstva Srbije? Hoće li prestati da se ponaša kao politički zaštitnik jednog dijela crnogorskog društva?
Odgovori na ta pitanja vrijediće mnogo više od svih čestitki koje danas stižu pobjednicima.
NAJTEŽI ISPIT TEK DOLAZI
Studentski pokret uspio je da uradi ono što decenijama nije uspijevalo profesionalnim političarima. Izveo je građane iz apatije, vratio im uvjerenje da njihov glas nešto znači i srušio sistem koji je djelovao gotovo neuništivo.
Ali pobjeda nad Vučićem tek je prvi, možda čak i lakši dio njihovog istorijskog zadatka.
Preporučeno
Pred njima je društvo duboko podijeljeno, institucije naviknute na partijsku poslušnost i država u kojoj se predugo vjerovalo da stabilnost zavisi od jednog čovjeka.
