Premijer Hrvatske razgovarao je s Milatovićem i o odšteti logorašima, još 14 nestalih Hrvata i potrebi procesuiranja ratnih zločina, kao i graničnom pitanju i školskom brodu “Jadran”. Tokom napada na Dubrovnik 1991. i 1992. godine, dio opreme sa tamošnjeg aerodroma prenijet je u Crnu Goru, i hrvatska strana odavno insistira da se i za to nađe rješenje.

”Vruće teme” koje je Plenković iznio pred Milatovića svakako nisu bile prijatne za aktuelnog predsjednika Crne Gore.

Prema riječima političkog analitičara Davora Đenera vrlo je očigledna razlika u tonu i atmosferi razgovora između Plenkovića i Milatovića, u odnosu na atmosferu koja je prevladavala hrvatsko-crnogorskim razgovorima u vrijeme administracije DPS-a i u razgovorima hrvatskih funkcionera s predsjednikom Milom Đukanovićem.

Kako kaže Đenero, u DPS-ovo vrijeme postojali su otvoreni bilateralni problemi, ali se smatralo da su oni tek reziduum prošlosti i dominantna odrednica atmosfere razgovora bila je međusobno povjerenje i uvjerenje da će se problemi koji su preostali postepeno riješiti.

“S hrvatske strane nije bilo sumnje u to da bi sagovornici mogli nastupati s „figom u džepu” i pokušati izigrati dogovore, a za jedno od ključnih otvorenih pitanja, pitanje razgraničenja na moru kod Prevlake, smatralo se da je riješeno, jer je postojao dogovor da se poštuje „Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dvije države” koji je sklopljen na deset godina još u decembru 2002. godine”, objašnjava Đenero.

Povezani članci

Politika

Đenero: Dvojno državljanstvo uvod u destrukciju Crne Gore, bez uvjerljive suverenističke većine nastaviće se politička blokada

Politika

Đenero: Milatović se pomirio s pozicijom Vučićevog zatvorenika, za Spajića je ovo igra na sve ili ništa

Politika

Đenero: Veza suverenista i manjinskih političkih vođa ostaće čvrsta, „bratoubilački rat” Abazovića i Spajića pomogao DPS-u

Iako je formalno istekao,kako kaže on, taj Protokol je i dalje na snazi i osigurao je da od njegovog stupanja na snagu na granici Crne Gore i Hrvatske nije bilo niti jednog incidenta.

“Postignut je i dogovor o tome da se definitivno utvrđivanje granice na moru postigne ili bilateralnim sporazumom dvije države, ili prepuštanjem problema na odlučivanje jednom od dva stalna međunarodna suda, ili UN-ovom Međunarodnom sudu u Haagu (ICJ), ili Međunarodnom sudu za pravo mora”, pojašnjava Đenero.

Međutim, prema njegovi riječima, umjesto poštovanja dogovorenog puta, vlada Zdravka Krivokapića pokušala je otvoriti pitanje razgraničenja dvije države na kopnu, koje se smatralo definitivno riješenim.

Đenero navodi da što se pitanja broda Jadran tiče u Hrvatskoj se sa simpatijama gledalo na spremnost Crne Gore da razgovara o otvorenom pitanju, uprkos odbijanju Hrvatske da prihvati crnogorsku ponudu o zajedničkom upravljanju i korištenju tog broda.

Đenero ističe da se u Hrvatskoj se naročitim poštovanjem gledalo na ponašanje bivših ministara u manjinskoj vladi Dritana Abazovića, Ranka Krivokapića i Raška Konjevića, vezano uz izražavanje pijeteta prema žrtvama agresije na dubrovačku regiju 1991. godine, između ostaloga i postavljanjem spomen ploče na nekadašnji logor u Morinju.

“Smatralo se da je to čin suočavanja s prošlošću i način da se simbolično zatvori jedna od napetosti koja je postojala između dvije države”, kaže Đenero i dodaje da je pomalo neobično za politiku, to što je između bivšeg ministra Krivokapića i hrvatskog ministra Gordana Grlića Radmana, uspostavljeno više od pukog međusobnog povjerenja – odnos koji se može nazvati prijateljskim.

Prema njegovim riječima, premijer Plenković je saopštenjem nakon razgovora s predsjednikom Milatovićem jasno pokazao da tog povjerenja niti prema Milatoviću kao predsjedniku, niti prema akterima koji bi mogli formirati buduću vladu, dakle ako premijer bude Milojko Spajić, jednostavno nema.

It tog razloga, kako kaže, inventarizirani su svi otvoreni problemi i na taj način je ostavljen diplomatski trag o „novom početku” bilateralnih odnosa, u kojima ostaje čvrsta hrvatska podrška suverenitetu Crne Gore, njenom euroatlantskom identitetu i pristupnom procesu prema članstvu u EU, ali uz insisitranje na rješavanju pitanja još neriješenih sudbina nestalih Hrvata u vrijeme Miloševićeve agresije, pitanja odnosa prema Hrvatima u Crnoj Gori u vrijeme Miloševićeva režima, pitanja statusa broda Jadran, i naravno pitanja poštovanja dogovorenog vezano uz rješavanje definisanja razgraničenja na moru kod Prevlake.

“Potreba da se ovako „inventariziraju” otvoreni problemi, ali i da se ta „inventura” učini javnom, jasno govore o manjku povjerenja prema novim nosiocima vlasti u Crnoj Gori”, zaključuje Đenero za portal Standard.