Video
On je, u izavi za Antenu M, a komentarišući izjavu Kovačevića u kojoj veliča značaj Nikšića u periodu do 2006, te njegovu, kako navodi, umanjenu ulogu u “nažalost drugačijoj situaciji” nakon što je Crna Gora obnovila nezavisnost, rekao da ne smatra pristojnom za raspravu paralelu koju povlači Kovačević, odnosno da li je Nikšić u jednom ili drugom državnom okviru bio uspješan više ili manje.
“Znamo da se Nikšić rapidno razvijao u doba poslije Drugog svjetskog rata, odnosno za vrijeme vlasti Komunističke partije Jugoslavije. Upravo tu konekciju, odnosno taj državotvorni okvir koji je Crnu Goru uvažio kao posebnu državu u okviru velike Jugoslavije, taj momenat predsjednik Opštine preskače u svom izlaganju”, ističe Savić.
Ti temelji zapravo su, prema njegovim riječima, okvir u kojima bi Kovačević trebalo da radi i da gradi savremeni Nikšić.
“On to odbacuje na svakom koraku, ne prihvatajući ni okvire savremene države Crne Gore što je pokazao svojim podaništvom prema zvaničnom Beogradu”, objašnjava Savić.
Nikšić, kako ističe, ne slavi Dan opštine.
“Nikšić je slavio i zauvijek će slaviti Dan oslobođenja jer nije bez nekog razloga, od svih velikih bitaka koje su se dešavale na tom području, izabran 18. septembar 1944. – dan kada je Nikšić oslobođen borbama Šeste crnogorske Druge dalmatinske brigade, a sva velika partizanska vrhuška se okupila u Nikšiću sa naumom da ovaj grad bude primjer kako da se završe naredne operacije u oslobađanju Crne Gore”, naveo je Savić.
Na pitanje što je i kakav je Nikšić danas podsjeća da nema čovjeka u Crnoj Gori koji nije čuo za dobri duh Nikšića.
“Dobri duh Nikšića su uvijek i prvenstveno činili ljudi, što će vam i stari boemi ovog grada potvrditi. Određeni broj njih je zaveden različitim političkim obećanjima, trvenjima, podložni su različitim istorijskim malverzacijama, interpretativnim manipulacijama, bojažljivi su predformulacijama Srpske pravoslavne crkve. Dobri duh Nikšića su oni koji pamte bogatu nikšićku istoriju, sve heroje i heroine koje je Nikšić dao, oni koji su zadojeni antifašističkim vrijednostima. Dobri duh Nikšića je onaj koji slavi Josipa Sladoja koji je upravo svojim arhitektonskim umijećem uokvirio da taj dobri duh Nikšića hoda i razvija se ulicama, trgovima, skverovima, kružnim tokovima, zgradama… Sve ove vrijednosti su, nažalost, jako poremećene, grad je u kulturnom, obrazovnom i tradicijskom smislu u zapećku. Na pijedestalu imamo druga gledišta na istoriju koja nemaju veze sa istinom”, pojašnjava Savić.
Dodaje da Nikšić u prethodnom periodu nije bio primjer ubrzanog razvoja, jer, kako kaže, teško da je bilo koja vlast nakon 2006. mogla da uporedi svoje periode vlasti sa periodima ubrzanog industrijskog razvoja za vrijeme komunističke Jugoslavije.
Preporučeno
“Nikšić je sada okrenut administrativnom poslovanju, a ne industrijskom – ljudi većinom rade u uslužnim djelatnostima, nažalost cvjetaju kladionice, kockarnice, a mladi se prije bore za mjesto u takvim objektima nego, recimo, u gradskoj bilblioteci. To je ipak šira društvena pošast, ne samo nikšićka. Više bih volio da vidim da se vlast ne bavi temeljima, nego baš ovim ključnim pitanjima – infrastrukturnim, obnovom industrijskog potencijala, unaprijeđenjem ekologije, kulture, da prate trendove savremenih država, da ulažu u razvoj turizma, jer u Nikšiću su svi ovi segmenti prilično diskutabilni i o njima se maltene i ne govori”, zaključuje Savić.
