Srbi će, ističe, tražiti a željeti mnogo, prije svega da postanu konstitutivni dio crnogorske države, nešto slično kao Albanci u Sjevernoj Makedoniji, zatim da se vrati ćirilica kao zvanično pismo, da se poništi priznanje nezavisnosti Kosova, da Srbija dobije izlazak na Jadran, da ponovo postoje dva oka u jednoj glavi, a da ta glava i oba oka gledaju ka Beogradu.

“Ako neko misli u novoj vlasti da će sve te procese moći da kontroliše, onda je veliki optimista. Nije lako voditi državu i siguran sam da će, kako god to sada izgledalo radikalno, i nova vladajuća struktura morati da se oslanja na one koji taj posao znaju, dakle i na kadrove iz DPS-a”, smatra Šćekić.

Komentarišući izbore i postizborni period, sagovornik VN kaže da je prisutno razočaranje, te da je to glavna karakteristika političke scene u Crnoj Gori nakon 30. avgusta.

“To nije čudo za DPS, ali je razočaranje prisutno i u pobjedničkoj koaliciji kojoj ne ide baš sve kako su očekivali”, kaže Šćekić.

VN: Govorite i o razočaranju i nacionalističkih krugova u Srbiji…

ŠĆEKIĆ: To se najbolje vidi po tome kako pojedini srpski tabloidi ocjenjuju gospodina Dritana Abazovića. U početku je on bio mladić kojeg bi svaki srpski patriota želio da drži na koljenima, a sada dobija tabloidni naziv “šiptar”, “albanski četnik”, koji neće Srbe u novoj vlasti.

VN: Šta su očekivali?

ŠĆEKIĆ: Ono što su ti krugovi u Srbiji željeli, čemu su se nadali i vjerovatno još nadaju jeste da će Srbija “izaći” na Jadran, da će Crna Gora staviti pod znak pitanja priznanje Kosova, vremenom i članstvo u NATO, da će se više okretati Rusiji… Međutim, čim je potpisan koalicioni sporazum novih konstituenata vlasti, u kojem je rečeno da nema odstupanja od prozapadne orijentacije, da nema mijenjanja odluka vezanih za međunarodne obaveze, odmah se nacionalistička Srbija nakostriješila. Srpski lideri Demokratskog fronta imaju neograničeni pristup srpskim medijima. Andrija Mandić svakog vikenda nastupa na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i šalje poruke svojim koalicionim partnerima preko srpskih medija da njegov dio nove vladajuće koalicije neće pristati na diobu ministarstava bez njih, jer su oni, uz Srpsku pravoslavnu crkvu, najzaslužniji za izborni rezultat. To potvrđuje i broj ostvarenih mandata koalicije okupljene oko Fronta 27 u odnosu na 14, koliko zajedno imaju Demokrate i URA. Demokratski front će tražiti veliki udio u novoj vlasti, a ko ima veći udio, ima i veći pristup novcu i državnoj kasi.

VN: Poruke koje dolaze od pojedinih predstavnika nove vlasti su kontradiktorne od toga da ćemo postati Luksemburg, do toga da neće biti plata i penzija u novembru, zatim da neće biti revanšizma, pa prijetnji da će biti.

ŠĆEKIĆ: Imaće nova vlast ogroman posao, pa neće ni imati mnogo vremena da se bavi revanšizmom i prijetnjama. Treba se sa što manje posljedica po građane izboriti sa posljedicama ekonomske krize izazvane COVID-19. Bio sam u Crnoj Gori u dva navrata tokom posljednja dva mjeseca i pričao sa ljudima na Primorju koji žive od turizma, od izdavanja apartmana, i veoma su zabrinuti dešavanjima, jer ne znaju šta će biti u novembru i decembru. Šta će uraditi, primjera radi, nova stara vlast u Budvi ako im na proljeće dođe 2.000 ljudi da protestuje zbog ekonomske situacije? Hoće li da pozovu Amfilohija da ih okadi? ili da im dovede turiste….

Šta hoću da kažem voditi državu je veoma komplikovan posao, morate da budete maltene mađioničari da raspoređujete novac iz jedne kase u drugu, da ga nabavljate. Sjećam se 5. oktobra 2000. godine, pada Miloševića i formiranja nove vlasti. Tada sam pitao šta će im socijalisti i dobio odgovor socijalisti znaju da vode državu, mi
ne znamo, nemamo to iskustvo.

VN: Da li to znači da će nova vlast morati da se oslanja i na kadrove iz DPS?

ŠĆEKIĆ: Upravo tako. Jer imaju jako veliki problem, a to je neiskustvo u vođenju države i moraće, htjeli to ili ne, da se oslanjaju na DPS kadrove. Znate, SAD ima veoma dobro organizovanu državnu administraciju, skoro tri mjeseca traje tranzicioni period između stare i nove administracije koja dolazi poslije izbora, ako toliko treba SAD, šta mislite koliko treba Crnoj Gori? Mnogo više, ništa se ne mijenja preko noći.

VN: Šta još vidite kao problem za buduću vladu?

ŠĆEKIĆ: Ono što će ovoj koaliciji da predstavlja veliki problem leži u činjenici da su različitog političkog, a i nacionalnog sastava. Srbi će tražiti maksimum, pretpostavljam prije svega da postanu konstitutivni dio crnogorske države, nešto slično kao Albanci u Sjevernoj Makedoniji, zatim da se vrati ćirilica kao zvanično pismo. Ponovo će da se javljaju iz Srbije kvazi istoričari, akademici, pisci dokazujući da crnogorska nacija ne postoji, odnosno da su Crnogorci u suštini Srbi. Predstoji vam, najkraće rečeno, svađa unutar nove vlasti i onih koji stoje iza njih oko plijena.

VN: Na šta mislite… Na Crnu Goru? Je li ona plijen?

ŠĆEKIĆ: Na neki način jeste, ali je pitanje kako taj plijen staviti pod svoje. Zato je tradicionalna opsjednutost svake nove vlasti tajnim službama. Oni misle da onaj ko ima te službe upravlja državom. Zato je sada tuča ko će da upravlja ANB-om, policijom. Ali, ubrzo će se razočarati.

Mnogo je značajniji jedan drugi element koji počinje da djeluje otrežnjujuće na crnogorske birače.

VN: A to je.?

ŠĆEKIĆ: To je podjela po nacionalnoj osnovi Srbi Crnogorci. Jedne večeri dok sam šetao Budvom iz jednog kafića treštale su najgore srpske nacionalističke pjesme, tresao se taj dio Starog grada. Građani koji su prolazili gledali su okupljene u kafiću ispod oka. To nije bilo nimalo prijatno slušati i gledati. Upravo su to stvari na kojima sav napor sadašnje pobjedničke koalicije da dođe na vlast i kako kažu, demontira sistem, može da padne u vodu. Dakle, da padne na toj liniji srpstvo crnogorstvo, i sve to može da se desi pod okriljem SPC.

VN: SPC je nakon izbora najavila “otklon od politike” a par dana nakon toga potpuno otvoreno učestvuje u formiraju vlasti…

ŠĆEKIĆ: Amfilohije tjera po svome. On je pobjednik izbora u Crnoj Gori i on se tako i ponaša. Vidjeli smo da je dolazio u Beograd sa svojim zahtjevima, razgovarao sa patrijarhom Irinejem i predsjednikom Vučićem.

I nemojte se čuditi zašto se Vućić sastaje sa Amfilohijem. Zato što je svjestan da jedini ko može brzo da mu “dođe glave u Srbiji je Srpska pravoslavna crkva. Zato joj daje šakom i kapom za izgradnju hrama, crkava. Kada su me pitali nedavno zašto se toliko daje crkvi, rekao sam da je to cijena da SPC ćuti i miruje.

VN: Kako vidite naredne mjesece u Crnoj Gori?

ŠĆEKIĆ: Može se vrlo lako desiti da za godinu dana idete na nove izbore, jer će početi da pucaju šavovi među partnerima u novoj vlasti. To se već vidi. Lider PzP Medojević sada igra svoju igru, kao da nije bio dio koalicije na čijem je čelu bio profesor Zdravko Krivokapić. URA sa svoja četiri glasa može da radi šta hoće, više vrijede nego svi glasovi Demokratskog fronta, dok se DF bori da nešto dobije, potencirajući ono što je istina da bez njih i SPC ne bi došlo do promjene vlasti. U svakom slučaju sada je nastao grabež ko će što da dobije i to, siguran sam, dobar dio građana koji su ih glasali nije očekivao. Prvo “cijepanje koalicije biće stav prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, jedni traže da se ukine, drugi neće, treći traže da se potpiše ugovor sa Amfilohijem, znači sekularna država dobija religioznog partnera.

VN: Šta će biti epilog u raspodjeli vlasti između GP URA i DF?

ŠĆEKIĆ: Vidjećemo, ali jedno je sigurno neće biti mjesta za one koji hoće da okrenu kurs ka Rusiji. To se neće dozvoliti, a to ne želi ni većina građana Crne Gore.

Šta će biti veliki problem, nemaju iskustva u vođenju države, a imaju ogromne ekonomske izazove koje je ostavila kriza izazvana korona virusom.

VN: Mnogi analitičari svakog dana sve više upozoravaju da je razultat izbora u Crnoj Gori, odnosno pobjeda prosrpskih i crkvenih snaga vrlo rizična za odnose u regionu, da se daje vjetar u leđa velikosrpskom nacionalizmu.

ŠĆEKIĆ: Porast srpskog uticaja u regionu izazivaće bojazan da će se ponoviti devedesete godine prošlog vijeka. Ako raste srpski uticaj u Republici Srpskoj, naravno da će se hrvatsko bošnjački entitet plašiti za budućnost, naročito jer Milorad Dodik daje bahate i neodgovorne izjave. Dakle, strah od ponavljanja istorije postoji. Znamo da je devedesetih godina zvanična srpska politika bila ako ne znamo da pregovaramo, znamo da se bijemo. Znamo da postoje krugovi koji sanjaju san o “Velikoj Srbiji, a kada to sve znate, onda je jasno otkud bojazan od opasnosti da Crna Gora potpadne pod taj uticaj, kao i sjever Kosova i sjever Sjeverne Makedonije. Aleksandar Vulin kaže da je Aleksandar Vučić lider svih Srba u vasioni, a Ivica Dačić otvara sezonu lova na sve one građane Srbije koji ukazuju na srpske zločine prema Albancima i pronalaze masovne grobnice.

Protivnici komunizma u Srbiji govore da je Josip Broz Tito znao da je “jaka Srbija slaba Jugloslavija i obratno i da je zato Srbiju podijelio na tri dijela, napravio državu sa dvije autonomne pokrajine. To je istorijska činjenica, tako da ja razmijem strah zbog ratnog iskustva iz devedesetih, gdje smo se, umjesto da se civilizovano rastanemo, tukli i prolivali krv. Uostalom jedan od najvećih razloga raspada Jugoslavije je bila politika Slobodana Miloševića “Srbija iz tri dela biće jednom cela”.

VN: Ako pogledamo kakve se poruke šalju iz Srbije, ima razloga za bojazan.

ŠĆEKIĆ: Slažem se. Slušam i ja poruke koje se svakodnevno šalju iz desnih, nacionalističkih krugova, gledam ko se sve pojavljuje i ima pristup televizijama sa nacionalnom frekvencijom, od Šešelja, do raznih kvazi istoričara, analitičara.

VN: Ne zaboravite ministra Vulina…

ŠĆEKIĆ: Ne zaboravljam naravno ni njegove izjave da Vučič treba da bude predsjednik svih Srba. Normalno je da takve poruke izazivaju veliki stepen obazrivosti i nepovjerenja.

Ne zaboravimo na ruski faktor koji će teško moći da preboli Crnu Goru u NATO i koji ne želi da dođe do bilo kakvog velikog približavanja Srbije Americi.

VN: Da li do tog približavanja dolazi nakon Vašingtonskog sporazuma?

ŠĆEKIĆ: Mislim da Vučić sada igra vrlo riskantnu igru i za sebe i za Srbiju, pokušavajuči da sve tri velike sile, odnosno četiri sa EU, drži u nekoj vrsti ravnoteže. On Zapadu kaže da će priznati Kosovo, a Rusima da neće nikada, da Srbija neće biti članica NATO pakta. I onda i jedni i drugi kažu da je sve u redu i da on ostane tu gdje je. Ali, samo do jednog trenutka. Današnji razvoj svijeta je takav da se ne trpi ničija neutralnost, sem Švajcarske, znamo i zbog čega.

Dakle, treba da je jasno svima da je Srbija isuviše mala država da bi se svjetske sile svađale oko nje. One će se na kraju dogovoriti šta će i kako. Ali, ono što je vrlo interesantno jeste kako će Kina i Rusija, a posebno Rusija reagovati na činjenicu da se Amerikanci koji su 30 godina bili ignorisani od Srbije vraćaju u punoj snazi na njenu teritoriju.

VN: Na šta mislite?

ŠĆEKIĆ: Ovaj fond koji je došao iz SAD nije došao samo da pomaže srpskoj privredi, već prevashodno da izbaci Kineze i Ruse iz Srbije, ekonomski pa onda i politički.

Srbi su u velikoj zabludi ako misle da politika SAD zavisi od toga hoće li pobijediti Tramp ili Bajden. To nema nikave veze. Strateški interes SAD jesta da izbaci Kinu i Rusju sa Balkana.

Popis će biti veliki izazov za novu vlast u Crnoj Gori

VN: Popis koji će naredne godine biti sproveden u Crnoj Gori već se najavljuje kao događaj od ogromnog značaja za Srbiju. Otvoreno se govori o projekcijama da Srbi budu najbrojnija nacija.

ŠĆEKIĆ: Popis će biti veliki izazov za novu vlast u Crnoj Gori i ona je postala svjesna da je ušla u pakt sa nekim ko hoće da bude konstitutivni narod, element crnogorske države i da se pita za sve odluke. Dakle, popis će imati refleksiju na odnose između Crne Gore i Srbije. Već je najavljeno otvaranje konzulata Srbije u Beranama. Ništa nije slučajno. To pokazuje da se neće žaliti novac za ostvarivanje nekih ciljeva. Nova vlast u Crnoj Gori se vara ako misli da će to moći da kontroliše. Dakle, novu vladu čeka vrlo izazovan period.

VN: DPS se priprema za vanredni kongres polovinom decembra ove godine, što se već u javnosti doživljava kao najava resetovanja partije, suočavanja sa greškama i preduzimanje odgovarajućih mjera…

ŠĆEKIĆ: Prvo da kažem da je odlična bila poruka predsjednika Đukanovića koji je rekao da su dešavanja tokom izbora i nakon njih potvrdila stepen demokratičnosti Crne Gore. Ponašanje DPS-a nakon 30. avgusta pokazuje da neće sprečavati formiranja nove vlasti.

A što se tiče vanrednog kongresa, on mora da bude iskorišćen za veliko pročišćenje u partiji i to na sljedećim osnovama: odnos prema građanima, prema državi i odnos prema kriminalu, odnosno zloupotrebi položaja.
Ako treba neka kongres traje i nekoliko dana iza zatvorenih vrata, neka “leti” perje. Ali upravo je to velika šansa DPS-a da sada prođe kroz čistilište u kojem svako mora biti testiran. Taj, da se malo našalim “PCR” test treba da
prođu svi, od običnog člana do predsjednika države i vlade. Oni koji ne prođu, ne treba da budu članovi DPS-a. Samo tako DPS može da povrati povjerenje svog članstva i građana i da spremno dočeka nove izbore kada god oni bili.