Ukazuje i da je bilo politički naivno očekivati drugačiji scenario od onoga koji je, kako naglašava, nosilac liste PES-a demonstrirao spuštajući glavu pred Markom Kovačevićem. Sporazumi sa UAE su, podvlači Šehović, usvojeni iza leđa građana, bez konsultacija sa lokalnim zajednicama i nadležnim institucijama i bilo kakvih garancija da će javni interes biti zaštićen, a kako dodaje, najveća vrijednost sporazuma nije ekonomska, već politička.

Ističe i da su lideri ES u pismu koje su nedavno uputili ambasadoru EU, Johanu Satleru izrazili očekivanje da će on notirati sve zabrinjavajuće činjenice i jasno se odrediti prema pokušaju da se kršenjem Ustava i zakona suspenduje pravni poredak države.

Šehović poručuje i da je inflacija gotovo u potpunosti poništila efekte nominalnog rasta plata i penzija, pa standard građana, kako upozorava, objektivno stagnira ili nazaduje.

ANALITIKA: Okončani su izbori u Nikšiću. S obzirom na ograničene resurse, neravnopravnu borbu i brutalnu funkcionersku kampanju, jeste li zadovoljni ostvarenim rezultatima? 

ŠEHOVIĆ: Rezultat Evropskog saveza, ostvaren u uslovima brutalne neravnopravnosti, zloupotreba i pritisaka, nije samo na nivou očekivanog – to je i dokaz da se ideja slobodne, građanske i evropske Crne Gore ne može ugušiti u gradu pod Trebjesom.

Svaki od preko 2.100 dobijenih glasova, odnosno nešto preko 5%, predstavlja glas otpora protiv samovolje i nazadnih politika, ali i potvrđuje da i dalje postoji značajan broj građana koji odbijaju da žive pognute glave. Pod vođstvom našeg sjajnog nosioca liste Ivana Radojičića, ponudili smo viziju dostojnu građana – čistu, evropsku, urbanu i odgovornu – i na to smo neizmjerno ponosni. Još smo ponosniji na činjenicu da smo uspjeli okupiti intelektualnu, nestranačku elitu, koja je u nama prepoznala glas razuma, dostojanstva i pristojnosti.

S obzirom na uslove u kojima su se izbori odvijali, rezultat Evropskog saveza jasno pokazuje da je naša nadstranačka platforma duboko ukorijenjena i da predstavlja ozbiljnu alternativu zarobljenoj državi – baš kao što su to početkom devedesetih bili Savez reformskih snaga i Liberalni savez, čiji smo danas najdosljedniji sljedbenici, u novom, ništa manje izazovnom vremenu.

Da nije bilo rasipanja glasova na građanskoj strani, podrška bi bila još snažnija. U Nikšiću smo još jednom pokazali da, uprkos svim pritiscima, montiranim vještačkim većinama i političkoj trgovini, Crna Gora koja suštinski vjeruje u zapadne vrijednosti, slobodu i dostojanstvo nije nestala – i neće nestati. I da naša politika, baš kao i u Podgorici, Budvi, Kotoru i drugim opštinama u kojima smo nedavno imali lokalne izbore, ima snažan oslonac.

Uostalom, aktuelna lokalna vlast u Nikšiću ostala je u manjini, osvojivši tek nešto preko 40% glasova, ali će, sva je prilika, nastaviti novi mandat zahvaljujući svom političkom satelitu – PES-u, koji iznova dokazuje da između njihove politike i politike Andrije Mandića nema suštinske razlike.

ANALITIKA: Čuli smo od gospodina Mrkića da je vlast u Nikšiću faktički dogovorena. Mislite li da su disonantni tonovi bili samo pokušaj da se izdejstvuje bolja pregovaračka pozicija i da li se uopšte moglo očekivati da će PES tokom ovih pregovora pokazati zeru političkog dostojanstva i eventualno promisliti o budućnosti, ako ne Nikšića i Crne Gore, onda makar sopstvene partije koja postepeno politički izumire? 

ŠEHOVIĆ: Svako ko je od PES-a i gospodina Mrkića očekivao drugačiji scenario od ovog koji je prije neki dan i sam demonstrirao, spuštajući glavu pred Markom Kovačevićem, bio je politički naivan.

Zahvaljujući takvoj politici služenja retrogradnoj DF-ovoj agendi, PES je za svega dvije godine prepolovio svoje biračko tijelo u Nikšiću. Zato i ne iznenađuje što PES i njima slični, brže nego iko prije njih, gube podršku i postaju sezonske političke pojave, sve manje sposobne da obmanjuju suverenističke birače.

Upravo to je ključ političkih promjena koje su, vjerujemo, pred vratima. Jer 2020. godine Crna Gora nije pala u ruke onih koji suštinski preziru sve što je crnogorsko i građansko u njoj zato što su građani odustali od tih vrijednosti – već zato što je bila izdata crnogorskim glasovima.

Danas, oni koji su tada poslužili kao pontonski most za tu prevaru, spadaju među ispodcenzusne ili marginalne političke pojave, bez kapaciteta da još jednom prevare građansku i evropsku Crnu Goru.

ANALITIKA: Sporazumi sa UAE jedna su od gorućih tema. Kako komentarišete ponašanje i argumentaciju Vlade i smatrate li da je ovaj aranžman zapravo poslužio kao alat za novo proširenje Vlade, bez realnog uporišta? 

ŠEHOVIĆ: Sporazumi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima predstavljaju ozbiljan udar na pravni poredak i demokratske standarde u Crnoj Gori. Umjesto da budu rezultat transparentnog postupka i široke javne rasprave, ovi sporazumi su usvojeni iza leđa građana, bez konsultacija sa lokalnim zajednicama, posebno ulcinjskom, ali i nadležnim institucijama, a samim tim i bez ikakvih garancija da će javni interes biti zaštićen.

Najveća vrijednost ovih sporazuma nije ekonomska, već politička – vlast se kroz njih potpuno ogolila i pokazala da joj je ignorisanje procedura, legalizacija bezakonja, politička trgovina i nastojanje da silom na sramotu potcjenjuje inteligenciju slobodomislećih građana, važnija od javnog interesa i evropskog puta države.

Paradoksalno, upravo zbog toga, Crna Gora je danas politički ujedinjenija oko odbrane Velike plaže od prilično providnih i politički jeftinih spinova, kao i oko zaštite ustavnog poretka, nego ikada u posljednje vrijeme.

Ovi sporazumi, umjesto da budu razvojna šansa, predstavljaju ozbiljno upozorenje koliko je ova vlast spremna da žrtvuje budućnost zemlje zarad očuvanja sopstvenih fotelja po svaku cijenu.

ANALITIKA: Pisali ste ambasadoru Satleru i ukazali i na stav gospodina Šareca da sporazum nije usaglašen sa pravnom tekovinom EU. Očekujete li da će ambasador jasno poručiti da je nedopustiva ratifikacija sporazuma kojima se krši Ustav, suspenduju domaći zakoni, a koji je pritom i suprotan standardima EU? 

ŠEHOVIĆ: Nedavno smo pisali ambasadoru Satleru, kako bismo i njemu i široj javnosti još jednom skrenuli pažnju na činjenicu da sporazumi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima nijesu samo u suprotnosti sa elementarnom logikom i zdravim razumom, već i sa temeljnim evropskim standardima i principima pravne države.

Istovremeno, izrazili smo očekivanje da će ambasador notirati sve zabrinjavajuće činjenice i jasno se odrediti prema pokušaju da se kršenjem Ustava i zakona suspenduje pravni poredak države.

Jer vlast koja usvaja ovakve sporazume po ko zna koji put šalje poruku da je na evropskoj platformi nevoljno i neiskreno – ne iz uvjerenja, nego isključivo iz trenutne političke koristi.

ANALITIKA: Bilo je neuobičajeno vidjeti ujedinjenost različitih partija ulcinjskog Parlamenta, civilnog sektora, te predstavnika lokalne zajednice. Ipak, iako je sporazum, makar onaj dio vezan za Veliku plažu suprotan njihovim interesima, albanske partije ostaju u Vladi. Kako to objašnjavate, dok Skupština ignoriše njihove zakonske prijedloge i amandmane? 

ŠEHOVIĆ: Politička stabilnost se u demokratskim društvim, gradi na povjerenju i iskrenoj saradnji između političkih partnera. Nažalost, u Crnoj Gori se stabilnost danas svodi na puko političko preživljavanje – gdje partije ostaju u vlasti i pored otvorenog neslaganja sa ključnim odlukama Vlade, zbog čega institucije gube kredibilitet, a javnost povjerenje u sistem.

Ovakva praksa pokazuje da fotelje, a ne principi, predstavljaju osnovni stub trenutne vlasti. U takvoj stvarnosti, vlast istovremeno hvali i ruši samu sebe, a fotelje postaju najvažniji stubovi političkog uvjerenja. To je politička akrobatika vrijedna upisa u udžbenike apsurda.

Zato danas nije od suštinskog značaja šta predsjednik Milatović misli o Velikoj plaži ili o bilo kojoj drugoj temi od javnog interesa.

ANALITIKA: Kako kao univerzitetski profesor ekonomije i predavač na predmetima iz oblasti javnih finansija komentarišete aktuelnu ekonomsku situaciju i stanje javnih finansija naše države? Da li je postojeći model ekonomije uopšte održiv?

ŠEHOVIĆ: Ne morate biti ekonomski ekspert da biste, na osnovu osnovnih makroekonomskih pokazatelja, shvatili da populističko-potrošački model, zasnovan na ekonomiji, a ne na stvarnoj privrednoj osnovi, nije dugoročno održiv.

Da li je u pitanju neznanje ili loša namjera, manje je važno. Suština je da konkurentnost naše privrede opada, fiskalno opterećenje raste, poslovni ambijent se pogoršava, a održivost javnih finansija se ozbiljno dovodi u pitanje. Crna Gora trenutno bilježi najveći spoljnotrgovinski deficit u posljednjih 15 godina. Istovremeno, rastu neproduktivni izdaci: broj zaposlenih u javnoj upravi od 2020. godine do danas povećan je za nevjerovatnih oko 18 hiljada, što je generisalo dodatan trošak po državni budžet na nivou vrijednosti jednog auto-puta!

Uprkos vještačkom nominalnom povećanju privatne potrošnje kroz niz populističkih mjera, privredni rast u 2024. godini bio je, izuzev pandemijske 2020, najniži u posljednjih osam godina. Dok će u 2025. godini biti čak niži u odnosu na prosjek u zemljama Zapadnog Balkana.

Fiskalni deficit će ove godine, uz izuzetak Makedonije, biti najveći na Zapadnom Balkanu i iznosiće 4%. Neodrživost javnih finansija pokušava se prikriti novim zaduživanjima, ali su podaci neumoljivi – neto javni dug je na kraju 2024. godine bio oko 450 miliona eura veći nego na kraju 2023. godine.

O odsustvu sistemske ekonomske politike, a višku populizma i neznanja, najslikovitije govore podaci o drastičnom povećanju deficita Fonda PIO: sa 35 miliona eura u 2023. godini na čak 380 miliona eura planiranih za 2025, uz projekciju ukupnog manjka od 1,13 milijardi eura u periodu 2025–2027. godine.

Inflacija je gotovo u potpunosti poništila efekte nominalnog rasta plata i penzija, pa standard građana objektivno stagnira ili nazaduje. Sve to jasno pokazuje da Crna Gora pod ovom Vladom ulazi u začarani krug sve većih dugova, sve manjeg privrednog rasta i sve veće fiskalne nestabilnosti.

Riječju, Crna Gora danas funkcioniše kao privreda na štakama – na prvi pogled održiva, ali suštinski nesposobna da sama nosi težinu sopstvenog sistema. Umjesto stvarnog rasta, svjedočimo ubrzanom gomilanju dugova i urušavanju fiskalne stabilnosti. Bez korijenitih reformi, trenutni model vodi zemlju u spiralu stagnacije i finansijske nesigurnosti. Nastavi li se ovakav trend, Crna Gora neće imati ni privid stabilnosti, već će postati upozoravajući primjer kako populizam uništava ekonomsku budućnost.