Video
Još u decembru prošle godine, kada su počeli protesti, od milošte nazvane litije, i kada je na političku scenu (sada konačno bez dileme i ustručavanja) utrčala SPC sa svim sveštenicima, bilo je jasno da će procrnogorski blok imati najteži zadatak do sada. Da pobijedi one koji nijesu završili posao 2006. ali sada i sa adutom iz crnog mantijskog rukava, te umivenim novim profesorskim licem na čelu kolone i na začelju sa trodecenijskim gubitnicima, liderima DF-a.
DPS kao glavni stožer procrnogorskih glasača imao je računicu. Gubitak prosrpskih glasača iz svojih redova, nadomjestiće procrnogorskim apstinentima, plus, minus dva odsto i to je to. Sve to uz, naravno prirodne saveznike – manjinske partije, SD, LP… Ali matematika nije bila tako jednostavna i jednačina nije bila sa jednom nepoznatom.
U jeku pandemije i znatno otežanih uslova, na scenu stupa URA, čiji se rejting do tada mjerio procentom ispod cenzusa, koja pravi savez (platformu) Crno na bijelo i kupi ono što je bilo prirodno da pripadne SDP-u. Uz to, pri kraju kampanje, čelnici SDP, ničim izazvani daju sebi autogol izjavom da će nakon izbora razgovarati i sa DPS-om. Na taj način od sebe su odbili one koje su teškom mukom vratili nakon razlaza sa najjačom partijom. I stvar je bila završena. DPS-u se račun nije slagao, ali ostalima jeste.
S obzirom na to da se u političkom životu jedne zemlje, a posebno male Crne Gore ništa ne dešava slučajno, pitanje je gdje je bio najvažniji igrač svim ovim procesima – međunarodna zajednica. Kalkulacije oko Kosova ili pandemija, tek nijesu se mnogo obrtali na ono što Beograd, Moskva i SPC rade po Crnoj Gori.
Sagovornik Standarda, geopolitički analitičar Genadij Sisojev smatra da su Zapad i Rusija igrali na crnogorskim izborima iz drugog plana. Rusija pri tom, kaže on, nije ni imala potrebu za direktnim uplitanjem, jer je Srbija završavala posao.
„Cilj Rusije, koji uopšte nije posebno skrivan, je bio da se skloni vlast U CG koja je, pod jedan, uvela CG u NATO, i pod dva, da skine vlast koja je zajedno sa EU Rusiji uvela sankcije. Dakle, promjenom vlasti željeli su i promjenu tog kursa“, kaže Sisiojev.
Zapad je igrao malo drugačije.
„Prema ocjeni mnogih zapadnih zemalja, DPS je suviše dugo sam ili sa manjim saveznicima na vlasti i došlo je vrijeme da se uvede neka promjena. Zapad se inderektno igrao sa podrškom URI i Demokratama, kako bi napravili diskontinuitet vlasti, sa DPS ili bez njega, ali sa većim učešćem snaga koje oni smatraju proevropskim, a sa druge strane da se očuva geostrateški kurs CG“, analizira Sisojev.
Prema njegovom mišljenju za Zapad je Milo Đukanović garant geostrateškog kursa CG, jer on ostaje na vlasti najmanje još dvije i po godine.
„Suštinski cilj Zapada ili njenog dijela je bio da kurs CG ostane isti, ali da se promjeni makar djelimično vladajuća struktura. Sa ove tačke gledišta mislim da su uspjeli i jedni i drugi. I Zapad i Rusija“, kaže sagovornik Standarda.
Na pitanje da li je ta računica prerizična, Sisojev dopunjava da je to računica samo za prvo poluvrijeme ove geopolitičke igre.
„Sad počinje drugo poluvrijeme gdje ne može biti neriješeno. Kada krene realizacija te politike kroz formiranje vlade i određivanje njenog kursa tu ne može biti više neriješeno. Tu će dobiti ili Zapad ili Rusija“, jasan je Sisojev.
Odgovor na pitanje da li je ipak moguće da nova vlada promijeni spoljnopolitički kurs, bez obzira na deklarativna obećanja lidera nove većine da to neće učiniti, treba tražiti u odnosu na rezultat na kraju utakmice između Zapada i Rusije.
Povlačenje priznanja Kosova i NATO su dva pitanja oko kojih se suštinski razlikuju tri kolone nove većine. Dugogodišnji glavni spoljnopolitički komentator renomiranog ruskog Komersanta i naš sagovornik ne vjeruje obećanjima lidera DF da će ta dva pitanja staviti po strani i da ih neće mijenjati.
„To oni sebi neće smjeti da dozvole, jer pred buduće izbore moraju polagat račune biračkom tijelu. Od početka su najaljivali da će ako dođu na vlast povući priznanje Kosova, ukinuti sankcije Rusiji, izaći iz NATO-a…Ako to ne budu uradili izgubiće glasače, tako da ja ne vjerujem u to“, kaže Sisojev.
Pitanje Kosova vrlo brzo može postati marginalna tema ukoliko se Beograd i Priština pod patronatom SAD ili EU dogovore o normalizaciji odnosa. To znači da će ostati pitanje NATO-a.
„Zapad ne smije da dozvoli ni teorijsku mogućnost za ostvarivanje ideje izlaska CG iz saveza. Ne samo zbog toga što bi to bio presedan, nego što bi čak i takva moguća prijetnja značila blokiranje daljeg proširenja alijanse“, smatra Sisojev.
Osvrćući se kratko na unutrašnjopolitičke stvari u Crnoj Gori, Sisojev kaže da DPS iz ove situacije može da izađe čak i jači jer je očigledno jedna ovakva katarza bila potrebna.
„Ako pametno iskoriste ovaj neuspjeh za korijenite promjene onda će DPS ostati jak, i možda za izvjesno vrijeme još jači. Ne zaboravimo da je DPS i dalje najjača stranka, a da je iza njih koalicija sastavljena od čak 11 partija“, kaže Sisiojev.
On smatra da će doći do velikih pomijeranja na političkoj sceni CG, prvo zbog reforme DPS i zbog toga što veliki broj glasača, njih čak i do 20 odsto, nemaju stranku za koju bi glasali srcem. Sisojev procjenjuje da bi ta stranka trebala da bude procrnogorska, aktivna i da za nju postoji praznina.
Preporučeno
„Praznina ne može dugo da ostane takva i vjerujem da će se u narednih pola godine pojaviti još jedan jak politički igrač koji će računati na one koji ne bi glasali za DPS, ali ni u snu za aktuelne prosrpske stranke“, zaključuje geopolitički analitičar Genadij Sisojev.
