Video
Reklo bi se da je Spajićev potez logičan s obzirom na to da je jednačina od više nepoznatih preteška za rješavanje i za nekog sa mnogo više političkog iskustva.
Ali da krenemo redom. Utisak je da je Spajićeva prva greška to što je dozvolio da mu pregovore diktiraju Demokrate koji su se sa sedam mandata uspjeli da se nametnu kao game changeri i u skladu s tim, prema informacijama koje su isplivale ovih dana, zauzele značajne resore, skoro važnije i od onih koje bi eventualno pokrivao PES.
Od početka su Bečićevi pregovarači pokazali da znaju šta rade i, mora im se to priznati, iz pozicije jednog od mogućih konstituenata buduće 44. Vlade, došli do pozicije glavnog igrača u pregovorima. Dobili su sve što su zamislili, od čelnog mjesta Skupštine Crne Gore do kompletnog bezbjednosnog sektora. Sve to samo sa jednim mandatom više od Bošnjačke stranke ili sa tri mandata manje od manjinskih partija.
Nakon prvih sastanaka sa budućim konstituentima Demokrate su spinovale javnost preko “prijateljskih” medija, o tome kako Bošnjačka stranka, u duhu svog “dugogodišnjeg klijentelizma”, traži sve i svašta, kako lider BS-a Ervin Ibrahimović želi što više funkcija, te kako mu je sve malo…
Spin mašineriji je išlo na ruku i to što su se manjinske partije na početku dogovorile, potpuno pogrešno, da ne izlaze u javnost dok se proces pregovora ne završi. Tek nakon više tekstova u kojima su Bošnjaci označeni kao nezajažljivi u svojim prohtjevima, uslijedila je reakcija, odnosno demant spinova. Tada je bilo kasno, jer je posao bio odrađen, pa su se čak i oni najnepovjerljiviji upecali, a društvene mreže bile pune sarkastičnih i satiričnih komentara na račun Ibrahimovićevih izmišljenih zahtjeva.
I spin mašine su kasnije revidirale stavove, ali se toga niko više i ne sjeća, jer je posao bio završen a proces je usmjeren tamo gdje su Demokrate i željele. Jer ne zaboravimo, iako je Spajić otpisao GP URA, Bečić je u savezu sa Abazovićem, a odlazećem premijeru itekako odgovara da se što duže kuva, odnosno jalovo pregovara, sve do, možda, novih izbora koji u ovom trenutku uopšte nijesu tako nemogući.
Bošnjačka stranka, nije rekla NE Spajiću. Makar ne zvanično, ali najava da će o resorima pričati kada se konstituiše Skupština, otkazujući današnji sastanak, jasno pokazuje da je ta stranka Spajiću poručila da postoje limiti kompromisa, te da ispod crvenih linija neće ići.
Lider PES-a je, na neki način, sam sebe stavio u nezavidan položaj, pa će danas pregovarati i sa onima za koje je međunarodna zajednica jasno rekla da nijesu partneri – sa Mandićem i Kneževićem. Poziv je uslijedio nakon opisanih događaja, ali i nakon zelenog svjetla Nika Đeljošaja koji je prihvatio i podjelu i principe PES-a.
Ovdje treba podsjetiti i na činjenicu da je Đeljošaj imao dobru saradnju sa Bečićevim Demokratama i da je na toj relaciji tekao med i mlijeko, iako su mediji spekulisali da su tokom pregovora pale teške riječi između njih.
U eventualnom dogovoru sa ZBCG Đeljošaj bi bio kvota i smokvin list za Vladu koja teži proevropskim vrijednostima, ali svakavih čuda smo se nagledali u posljednje tri godine, pa zašto ne bi mogli u nastavku da gledamo da Vladu personifikuju, recimo, Mandić i Đeljošaj. Politika je čudo, ali samo kod nas ovoliko čudo, gdje se spaja i miješa ulje i voda i gdje principi postaju relativni.
Ipak se Spajićev takozvani “plan B” i razgovori sa ZBCG mogu tumačiti kao blef, i pokušaj da se manjinske partije disciplinuju. Utisak je da manjinske partije, minus Đeljošaj, “znaju za jadac” i da će lidera PES-a pustiti da se uvali u novu nevolju – pravljenju Vlade sa ZBCG koja neće tražiti malo, niti će pristati da bude ikebana u novoj izvršnoj vlasti.
Ako ZBCG uđe u pregovore, a hoće, jer je to logično, sa punim kapacitetom od 13 poslanika, tražiće makar pola od onoga što je dobio Bečić. Oni se neće zadovoljiti “ogoljenim” resorima kao na primjer BS kojima je nuđeno da pokriju mjesto prosvjete, ali samo za osnovce i srednjoškolce, dok je visoko obrazovanje rezervisano za PES. Ili neće pristati na saobraćaj, a da tu ne bude pomorska privreda ili poljoprivredu, a da tu ne bude šumarstvo i vodoprivreda.
Knežević i Mandić su čekali, ali zasigurno ne skrštenih ruku, već u svojim papririma imaju zapisane i principe i resore. Iskustvo sa apostolskim premijerom Zdravkom Krivokapićem je prevelika trauma da bi dozvolili da im se isto ponovi samo nakon tri godine.
To što je PES juče objelodanio deset principa buduće Vlade samo je uzimanje vazduha za nastavak pregovora. Sami principi se mogu kvalifikovati kao opštarenje na koje će svi pristati, pa i ZBCG iako je pola stvari unutar ispisanih redova PES-a nešto sa čime imaju problem. Ali ko će kasnije vagati i gledati da li su ti principi pogaženi ili izdati. Ako se mogao gaziti i suspendovati Ustav i zakoni i to pred očima javnosti, tako očigledno i bestidno, onda se i tamo neki principi mogu upodobiti kasnijem djelovanju.
Činjenica je da osam poslanika manjinskih partija, a vjerovatno i Đeljošajeva dva, neće podržati Vladu u kojoj bi sjedeli Mandić i Knežević, a to znači da bi buduću izvršnu vlast moglo da podrži 50 poslanika te da sve vrate na podešavanja od 30. avgusta 2023. plus PES.
Ne zaboravimo i to da Spajić u samoj partiji, odnosno koaliciji, ima problem, te da su među 24 poslanika PES-a i oni koji su do nedavno bili dio DF-a, i oni koji i dalje imaju vrjednosne sudove kao i prije promjene strana.
Da Crnoj Gori ne gori pod nogama možda bi bilo interesantno gledati Spajićevu nemoguću misiju sastavljanja vlade od konstutenata kojima su mjerila vrijednosti toliko udaljena da se ne mogu sastaviti ni na pokajanju, a kamoli u Vladi koja treba da brani civilizacijske i evropske vrijednosti koje podrazumijevaju istine o Srebrenici, Kosovu, Ratku Mladiću, Draži Mihailoviću, NATO-u…..
Ali da vidimo, pokazali smo u posljednje tri godine da se može mnogo toga.
Preporučeno
