Video
Na pedesetak kilometara od Madrida ovaj španski diktator sagradio je monumentalni spomenik nazvan „Dolina palih“, u okviru kojeg se, osim benediktinskog samostana nalazi i masovna grobnica u kojoj su, bez obzira na protivljenje porodica, sahranjeni posmrtni ostaci stradalih Španaca tokom Španskog građanskog rata 1936-1939. Ovaj rat počeo je Franko sa svojim snagama, uz podršku fašista Italije i Njemačke, kako bi se obračunali sa lijevo orijentisanim sunarodnicima.
Frankova „Dolina palih“, na koju je bio ponosan, a koja je građena 19 godina, i danas je simbol njegove diktature i nije nikada bila ono što pokušava predstaviti aktuelni crnogorski premijer. Taj spomenik i danas je simbol podjela, a ne pomirenja u Španiji.
Nepomirljivo
Krivokapić je u ponedjeljak veče u intervjuu Javnom servisu saopštio kako bi, prema njegovom mišljenju, Crna Gora pitanje podjela trebalo da riješi na način kako je to urađeno u Španiji.
” Poređenje situacije u Crnoj Gori – priča o izmirenju partizana i četnika, sa situacijom u Španiji u vrijeme diktature Fransiska Franka kada je on na silu „izmirio“ žrtve Španskog građanskog rata, naprosto nije ni umjesno, ni adekvatno. Ta inicijativa zaslužuje da bude odbačena i sa stanovišta istorijskih činjenica i sa stanovišta neuporedivosti situacije”, kategoričan je Adžić.
Podsjeća da su u Španskom građanskom ratu pobijedili nacionalisti i falangisti koje je Franko predvodio i to uz pomoć nacifašističkih sila – Italije i Njemačke.
” Taj mauzolej u „Dolini palih“ decenijama, pa i danas, predstavlja mjesto hodočašća ne samo „frankista“ iz Španije, već i ekstremne desnice i onih desničarskih političkih ideologija iz čitavog svijeta”, naglašava Adžić.
Uvjeren je da se u Crnoj Gori ne može dogoditi „zakonsko izjednačavanje četnika i partizana i pravljenje na silu monumentalne grobnice ili mauzoleja đe bi se sahranjivale kosti jednih i drugih“.
” To usiljeno izmirenje nije moguće. Pokušaji izjednačavanja antifašističkog NOB-a i kolaborantsko- kvislinškog četničkog pokreta, koliko god bilo takvih nastojanja, ne može se preslikati ne samo situacijom iz Španije iz doba Franka, nego ni situacijom iz Srbije đe je došlo do zakonskog izjednačavanja četnika i partizana i ustanovljavanja četničke i partizanske spomenice kao egalitarne”, kategoričan je on.
Mnogo toga, dodaje on, upućuje da aktuelni premijer Krivokapić jeste sklon takvim idejama, a pogotovo njegova čvrsta veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja, ističe Adžić, otvoreno propagira, a u mnogo čemu i rehabilituje četničku ideologiju iz Drugog svjetskog rata.
” Ova besmislena teza je grubi pokušaj podvale, jer se heroji Trinaestojulskog ustanka, heroji Pljevaljske bitke iz 1941, heroji sa Neretve i Sutjeske ne mogu pomiriti sa ideologijom Ravne Gore. Ne mogu se pomiriti sa onima, to jeste sa četnicima, koji su 1944. izvršili monstruozan zločin u Lazinama pod vođstvom četničkog kapetana Jakova Jovovića. Nema pomirenja sa četničkom ideologijom koja je držala brojne logore i mučilišta ljudi, kao što je četnički logor u Kolašinu, nema pomirenja sa onima koji su u Drugom svjetskom ratu suštinski počinili genocid nad muslimanskim, odnosno bošnjačkim narodom u Bijelom Polju, u pljevaljsko-fočansko-čajničkom srezu. Ne može se Crna Gora pomiriti sa ideologijom i ratnim zločinima, konkretno, Pavla Đurišića koji je, recimo, februara 1943. izvijestio Dražu Mihailovića da je više od 8.000 muslimanskog, odnosno bošnjačkog stanovništva u Crnoj Gori pobijeno od njegovih četničkih snaga, niti sa onim četnicima koji su pod njegovom komandom na „krvavi Božić“ 1943. izvršili pokolj nekoliko hiljada Muslimana/Bošnjaka u Bihoru i tako dalje, i tako dalje… Tu pomirenja nema i ne može biti. Slobodarska i antifašistička ideologija i njeni sljedbenici i sistem vrijednosti koji oni baštine, a to su NOB (Narodno-oslobodilačka borba) i svijetla antifašistička tradicija ne može se pomiriti sa kolaborantskom ideologijom, sa četničkom ideologijom koja je u punom kapacitetu sarađivala sa italijanskim i njemačkim okupatorom. To je apsurd”, kategoričan je Adžić.
Dolina palih
Najveći simbol „frankizma“ u Španiji – „Dolina palih“, naglašava Adžić, sve je samo ne spomenik pomirenja u ovoj zemlji.
” Frankova diktatura počela je 1939, a okončana je njegovom smrću 1975. Monumentalni mauzolej u „Dolini palih“ počeo je da gradi 1940, a otvoren je 1959. I jedino što on predstavlja jeste simbol „frankizma“ i nasilnog pokušaja nacionalnog pomirenja u Španiji”, kategoričan je Adžić.
Podsjeća da je za gradnju tog spomenika bilo angažovano nekoliko desetina hiljada političkih i drugih zatvorenika.
” Znači, u pitanju je bio prinudni rad. Osim toga, tu je sahranjeno nekoliko desetina hiljada stradalih u Španskom građanskom ratu na strani republikanaca, odnosno Narodnog fronta. Oni su ekshumirani iz masovnih grobnica i suprotno volji njihovih porodica sahranjeni u neobilježenim grobnicama u samom mauzoleju”, naglašava Adžić.
I sam Franko nakon smrti 1975. sahranjen je u ,,Dolini smrti“, u centralnoj grobnici u mauzoleju. Tako su naložile vlasti.
” Socijalistička vlada, nakon sudskih sporova i odluke Vrhovnog suda Španije, Vlada Pedra Sančeza, 2009. godine ekshumirala je Frankovo balzamovano tijelo i sahranjen je u privatnom mauzoleju, na državnom groblju u Madridu. Na taj način je Španija pokazala da je napuštila sve ono što treba da predstavlja simboliku frankizma“”, podsjeća Adžić.
Suočavanje sa prošlošću
Svojevrsna mantra nove crnogorske vlasti je riječ – pomirenje i nije samo Krivokapić taj koji stalno ponavlja da treba zaboraviti prošlost i gledati u budućnost. Suočavanje sa prošlošću i istorijskim činjenicama ne pominju.
” Mora se u Crnoj Gori posijati ono što se zove kultura sjećanja ili kultura pamćenja. Da se na svijetlo iznesu sve istorijske činjenice. Samo tako će se pokazati da usiljeno pomirenje ne može da se dogodi, da ono uopšte nije potrebno. Najvažnije je, a to je ono čemu aktuelna vlada ne posvećuje potrebnu pažnju, da se u Crnoj Gori stvore svi demokratski uslovi za funkcionisanje građanskog, sekularnog društva, za poštovanje Ustava, evropskog sistema vrijednosti i da se baštini antifašistička tradicija. Ne može se prenebregnuti, zaboraviti i odbaciti prošlost, jer se u prošlosti sadašnje formiralo i buduće začelo”, poručuje Adžić.
Primjećuje da je, nakon ratova devedesetih proces suočavanja sa prošlošću izostao na prostoru skoro čitave tadašnje Jugoslavije.
” Ne samo u Crnoj Gori. Da je taj proces otvoren i sproveden na zakonit i normalan način, Crna Gora se sigurno danas ne bi suočavala sa ovim problemima. Ova vlada ne samo da je nespremna, nego je i nesposobna da pokrene proces suočavanja sa prošlošću, kako bliskom, tako i daljom”, zaključuje on.
Propaganda i nametljivost
Pravnik i istoričar Novak Adžić siguran je da retrogradne, nazadne snage nijesu većina u Crnoj Gori, iako su njihovi politički predstavnici danas na vlasti u našoj zemlji.
Preporučeno
” Glasniji su. Više je to propaganda i nametljivost nego što je realno moguće da prevagnu te ideologije. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dobro je u govoru 13. jula u Virpazaru konstatovao da u strukturama vlasti ima onih koji izjednačavaju anticrnogorske kolaboracionističke pokrete i antifašističku oružanu borbu partizana i da su to ključni propagatori ideje neofašizma. Uvjeren sam da snage koje baštine ravnogorsku četničku i fašističku ideologiju u samoj izvršnoj vlasti nemaju dovoljnu većinu koja bi bila sklona da podrži te ideje. Demokratski front dominantno baštini tekovine bjelaške ideologije 1918, pa onda dalje i četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali njihovi koalicioni partneri to većinski neće podržati”, smatra Adžić.
