Prema konačnom tekstu sporazuma, u koji je Pobjeda imala uvid, a koji je sadržan u Vladinoj informaciji, cilj je da se ojača bilateralna ekonomska saradnja, ubrza realizacija velikih razvojnih projekata i olakša pristup američkih kompanija crnogorskom tržištu. U preambuli dokumenta dvije strane potvrđuju da je saradnja u oblasti trgovine i investicija „važna komponenta njihovog bilateralnog strateškog odnosa“ i da će identifikovanje konkretnih ekonomskih mogućnosti dodatno podržati razvoj Crne Gore.

Istovremeno se izražava zajednički interes za snažnije učešće i ulaganje američkog privatnog sektora u projektovanje, izgradnju i, u pojedinim slučajevima, upravljanje projektima od strateškog i nacionalnog interesa. Poseban naglasak stavljen je na infrastrukturu, energetiku, bezbjednost i tehnologiju, kao i na projekte koji unapređuju regionalnu povezanost, prije svega Jadransko-jonski koridor.

ZAJEDNIČKI INTERES

Dokumentom se potvrđuje i zajednička namjera da se svi projekti realizuju u skladu sa domaćim i međunarodnim pravnim obavezama i najboljim praksama.

Članom 1 predviđeno je da saradnja uključuje konsultacije, razmjenu informacija, predstavljanje crnogorskih projekata američkim subjektima i druge oblike saradnje u oblastima infrastrukture, energetike, bezbjednosti, kritičnih minerala i tehnologije.

Sporazum se nadovezuje na Memorandum o razumijevanju o ekonomskoj saradnji, potpisan u Vašingtonu u oktobru 2024. godine, kao i na raniji Sporazum o podsticanju investicija između dvije države iz 2000. godine.

PRIORITETI

Jedan od najvažnijih djelova dokumenta je član 2, u kojem su definisani prioritetni sektori i projekti. Na prvom mjestu nalazi se Jadransko-jonski koridor, odnosno izgradnja infrastrukture za kombinovani autoput kroz Crnu Goru.Kako se navodi u tekstu, projekat treba da omogući povezivanje Albanije sa Hrvatskom preko Crne Gore i Bosne i Hercegovine i da premosti obalni jaz između koridora 5 i 8 Trans-evropske transportne mreže.Sporazum pritom Jadransko-jonski koridor ne svodi samo na izgradnju puta. Izričito se navodi da projekat obuhvata „izgradnju puteva, optičkih kablova i izgradnju gasovoda“, čime dobija saobraćajni, digitalni i energetski značaj.

Poseban segment sporazuma odnosi se na bezbjednost i tehnologiju. Planirani projekti uključuju rješenja za skeniranje tereta u saradnji sa Upravom carina na svim graničnim prelazima Crne Gore prema Albaniji, Kosovu, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao i u Luci Bar.

Sistemi bi bili povezani sa centralnim komandnim centrom za skeniranje u Podgorici, što bi trebalo da unaprijedi kontrolu robnih tokova, suzbijanje krijumčarenja i ukupnu bezbjednost granica.

Kao mogući budući projekti navode se modernizacija postojeće infrastrukture, uključujući Luku Bar, razvoj data centara industrijskih razmjera, mrežne infrastrukture, informacionih tehnologija i drugih tehnoloških kapaciteta.

Član 3 definiše način na koji će crnogorski projekti biti predstavljeni američkim kompanijama. Sjedinjene Države će, radi olakšavanja komercijalne saradnje, nastojati da crnogorske projekte objave američkim privrednim subjektima kroz mehanizme koje podržava Stejt department i druge američke institucije.

U dokumentu se izričito navode Ministarstvo trgovine SAD, Izvozno-uvozna banka SAD – EXIM Bank, Američka agencija za trgovinu i razvoj – USTDA, kao i Američka međunarodna razvojna finansijska korporacija – DFC.

Na osnovu specifikacija koje bude dostavljala Crna Gora, američka strana će sastavljati listu kompanija koje ispunjavaju ili ukazuju da mogu ispuniti zahtjeve za realizaciju projekata.

50 odsto crnogorske robe

Jedna od ključnih odredbi za domaću ekonomiju jeste cilj da se u projektima koristi do 50 odsto crnogorske robe, dobavljača i podizvođača. U članu 3 navodi se da će projektne specifikacije sadržati uslove i kriterijume, „uključujući cilj da se koristi do 50 odsto crnogorske robe, dobavljača i podizvođača, izabranih putem javnog poziva“.

To znači da sporazum, osim ulaska američkih kompanija i kapitala, predviđa i prostor za angažovanje domaćih preduzeća, radne snage i proizvođača. Ipak, formulacija „do 50 odsto“ predstavlja projektni cilj, a ne garanciju da će taj procenat biti dostignut u svakom pojedinačnom poslu.

Iako će američka administracija pomagati u predstavljanju projekata i identifikovanju kompanija, konačno pravo izbora ostaje Crnoj Gori. U članu 5 izričito piše da „Crna Gora zadržava isključivo pravo odlučivanja pri izboru svog američkog privrednog partnera ili partnera“.

Prilikom odlučivanja razmatraće se odnos cijene i kvaliteta, troškovi tokom životnog ciklusa projekta, reference ponuđača i drugi relevantni kriterijumi. Nakon sprovedene procedure, Crna Gora će obavijestiti SAD koji američki privredni subjekt ispunjava uslove za ulazak u pregovore.

Članom 4 predviđeno je da SAD mogu razmotriti korišćenje mehanizama finansiranja i drugih oblika podrške projektima koji imaju strateški značaj za obje države.

Podobnost svakog projekta procjenjivaće nadležne američke institucije, u skladu sa njihovim strateškim prioritetima, finansijskim mogućnostima, zakonima i internim procedurama. Uslovi eventualne finansijske pomoći ili kreditiranja biće definisani dodatnim sporazumima za svaki konkretan projekat.

Crna Gora istovremeno zadržava pravo da izabere i druge izvore finansiranja, u skladu sa svojim domaćim i međunarodnim obavezama.

Posebno značajnu odredbu sadrži član 6, prema kojem će Crna Gora osloboditi od poreza na dodatu vrijednost i carinskih dažbina transakcije izvršene u vezi sa projektima iz člana 2. Način primjene poreskih i carinskih oslobađanja biće uređen važećim zakonodavstvom Crne Gore.

Članom 7 uređena je zaštita povjerljivih informacija. Podaci koji budu blagovremeno označeni kao poslovna tajna biće zaštićeni u skladu sa zakonima i administrativnom praksom dvije države, naročito ukoliko su komercijalne ili finansijske prirode.

U članu 8 navedeno je da će se sporovi između dvije države, koji proizađu iz sprovođenja ili tumačenja dokumenta, rješavati isključivo konsultacijama. Eventualni sporovi Crne Gore sa američkim privrednim subjektima biće predmet crnogorskog zakonodavstva i mehanizama koji budu ugovoreni za konkretne projekte.

Član 9 dodatno precizira da sporazum ne mijenja zakone, propise, politike i procedure SAD, niti predstavlja obećanje da će bilo koji projekat dobiti grant, kredit ili drugi oblik javnog finansiranja.

Dokument će stupiti na snagu kada Crna Gora diplomatskom notom obavijesti SAD da je završila sve unutrašnje procedure. Svaka strana može ga raskinuti pisanim obavještenjem, pri čemu raskid proizvodi dejstvo nakon 90 dana. Poslovne i druge nejavne informacije nastale tokom njegove primjene ostaju zaštićene i nakon prestanka važenja.

Da američka strana ovom dokumentu pridaje poseban značaj pokazuje i činjenica da je otpravnik poslova Ambasade SAD u Podgorici Majkl Kiz njegovo zaključivanje označio kao jedan od prioriteta svog angažmana u Crnoj Gori. Američka ambasada je još početkom aprila saopštila da bi novi sporazum trebalo da omogući pokretanje poslovnih prilika koje stvaraju prosperitet u oblastima infrastrukture, energetike, tehnologije i bezbjednosti.

Zbog toga se sporazum sa SAD može označiti istorijskim ne samo zbog političke težine odnosa dvije zemlje, već prvenstveno zbog širine projekata koje obuhvata i činjenice da povezuje crnogorske razvojne prioritete sa najvažnijim američkim trgovinskim, izvoznim i razvojnim institucijama.