Video
Svjedoci smo gotovo svakodnevnog urušavanja temeljnih vrjednosti crnogorskog društva, njegovog građanskog, sekularnog i antifašističkog karaktera. To nije samo politički destruktivni i nazadno nego označava ozbiljan civilizacijski sunovrat i posrnuće našeg društva. Istorijski gledano, ne prvi put, nakon 1918. i 1989. ovo je još jedna velika prekretnica i izazov.
Naša generacija pokazuje zrelost i ozbiljnost onima koji su naše sada već predugo strpljenje i tolerantan odnos tumačile kao našu slabost. U stvari su slabi i nemoćni oni koji bježe od izbora i suda građana, jer su svjesni da su kao samozvani apostoli i eksperti brzinom svjetlosti upropastili sve čega su se dohvatili, ali račun neumitno dolazi na naplatu.
Ne prolaze više političke bajke sluga Aleksandra Vučića. Nema toga ko danas ne vidi da smo puno dalje od članstva u EU nego prije promjene vlasti, da je ekonomsko stanje gore, da su podjele veće, a institucije nemoćne i blokirane. Umjesto obećavanog diskontinuiteta loših političkih praksi nepotizam, partijsko zapošljavanje i neracionalno trošenje budžetskih sredstava postalo opšta pojava.
Vladi su prioritetna sredstva za osnivanje vjerskih škola u situaciji kada prijeti nestašica ljekova i kada se novac za liječenje djece skuplja sms porukama.
Svjesno i organizovano se radi da se država institucionalno i ekonomski uruši da bi na tim ruševinama nastao Otvoreni Balkan, a to nije ništa drugo nego vjekovni san Garašaninov „srpski svet“ na moru. Ne može se sakriti za čije interese i po čijem nalogu ,,izvođači radova” u Crnoj Gori su gotovo isti kao i krajem devedesetih za koje je ostala anegdota iz tog vremena da „kada pada kiša u Beogradu, oni šire kišobran u Podgorici“. Neki od njih na žalost nikada nijesu izašli iz te matrice, samo su se vješto kamuflirali, ali su sa političkim promjenama pokazali pravo lice.
Zato nemamo pravo da prećutimo zbog potomaka i duga prema slavnoj prošlosti. Na nas gledaju sjeni predaka Vojislavljevića Mihaila i Bodina, Balšića i Crnojevića Ivana i Đurđa koji donese prvu štampariju kod Južnih Slovena. Petrovića i Grahovca Vučjeg Dola i Mojkovca i Božićnih ustanika i 13 julskih slobodara i antifašista Ljuba i Save i crvenih antiratnih trgova crnogorskih sa početka devedesetih.
Zajedno ujedinjeni u različitostima koje su naše bogastvo, okupljeni oko naše jedne i jedine slavne domovine, moramo snažno insistirati na vanrednim izborima, jer svaki novi dan opstanka ovakve vlasti je poraz Crne Gore. Građanski prkosno i dostojanstveno, podignimo visoko
crvene zastave neka polete zlatni orlovi, neka rijeka naših vala sa podgoričkog pločnika prenese poruku svima da je Crna Gora nesalomiva i da ubrzo sviće vedro jutro i rujna zora, tebi u čast, jedina domovino naša Crna Goro.
Preporučeno
Radovan Perović
