Tomašević je 25. maja 2022. godine potpisao ugovor o kupoprodaji mrkolignitnog ugla između EPS-a i Rudnika uglja Pljevlja koji istražuju Specijalno državno tužilaštvo zbog sumnji da je štetan po interese države Crne Gore.

Ministarka Đedović je prije smjene javno zamjerila Tomaševiću što je kupovao ugalj u državama regiona.

KUPOVINA UGLJA

– Država uvozi ugalj jer je prepoznala da postoji problem u proizvodnji i izdvojila je značajna sredstva kako bi naše termoelektrane nesmetano radile. Svaka prenamjena sredstava iz budžeta za EPS je manje novca za vrtiće i škole – kazala je Đedović.

Srbija je tokom ove i prošle godine kupovala ugalj jedino iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Umjesto Tomaševića, imenovan je Dušan Živković, koji u EPS dolazi sa pozicije u Elektrodistribuciji Srbije.

Tomašević je u izjavi za Danas saopštio da je za smjenu saznao iz medija.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore pokrenulo je istragu i tražilo od izvršnog direktora Rudnika uglja Pljevlja Milana Lekića da objasni ko je i po kojim kriterijumima formirao cijenu od 28,8 eura, po kojoj se prodaje mrki ugalj Elektroprivredi Srbije.

Istraga je pokrenuta nakon višemjesečnog pisanja Pobjede i krivične prijave DPS-a. I nova cijena uglja od 42 eura po toni iako znatno veća je i dalje je osjetno niža od one u državama regiona i na svjetskom tržištu.

Izvori Pobjede bliski EPS-u u Beogradu tvrde da je između ostalog i posao sa Rudnikom uglja Pljevlja jedan od razloga za smjenu Tomaševića budući da sumnjaju da je koruptivan.

– Naglo je promijenjena cijena za preko 70 odsto nakon istrage tužilaštva Crne Gore, a nestale su i određene količine uglja u Svilajncu prilikom pretovara – saopštio je izvor Pobjede koji je dobro upućen u dešavanja.

DOMAĆI RAZLOZI

Drugi izvor Pobjede tvrdi da za smjenu Tomaševića postoje i domaći razlozi.

– Tomašević je i smijenjen jer je prije oko mjesec i po podržao, odnosno pobunio radnike koji su štrajkovali da se EPS pretvori u AD, što je i urađeno. Uvoz uglja stavljen je kao jedna stavka za smjenu onako usput. Bio je na putu planovima države da se izvrši transformacija EPS-a – saopštio je drugi izvor Pobjede.

Menadžment Rudnika ugla Pljevlja i Elektroprivreda Srbije potpisali su u tajnosti novi ugovor o isporuci mrkolignitnog uglja po korigovanoj cijeni od 42 eura po toni, uprkos činjenici da prvi ugovor o prodaji istražuje Specijalno državno tužilaštvo.

Javnost je o novom ugovoru obaviještena tek nakon što je iz Specijalnog policijskog odjeljenja početkom prošle sedmice zatraženo od čelnika te državne elektroenergetske kompanije da im se dostavi kompletna dokumentacija o prodaji uglja po stavkama prvog ugovora, ali i kupovini dampera.

Informaciju o potpisivanju novog ugovora, koji je najavila Pobjeda u februaru, potvrdio je i izvršni direktor državne kompanije Milan Lekić.

– I ove godine potpisali smo novi ugovor o prodaji 120.000 tona uglja EPS-u, i u njemu je, po osnovu iste odluke, a koja se svakomjesečno donosi i koja neizostavno prati tržišnu cijenu uglja, utvrđena cijena od 41,94 eura za ugalj toplotne moći 7.000-10.000 kJ/kg. Dakle, cijena je korigovana – kazao je Lekić.

Pobjeda je ekskluzivno objavila sve detalje prvog ugovora o kupoprodaji mrko-lignitnog uglja između Elektroprivrede Srbije i Rudnika uglja a.d. Pljevlja, koji je katastrofalan i štetan po interese države Crne Gore jer je cijena uglja od 28,8 eura dva i po puta niža od one koju EPS plaća mrki ugalj Rudniku Banovići iz Bosne i Hercegovine i gotovo 15 puta niža od one na svjetskom tržištu.

Ugovor o prodaji mrkog uglja Rudnika Banovići sa EPS-om je poslovna tajna i nikada nije objavljen, dok je ugovor Rudnika uglja Pljevlja sa EPS-om Pobjeda ekskluzivno objavila.

Prosta matematička kalkulacija pokazuje da je ugovor sa EPS-om štetan i krajnje nepovoljan po državu Crnu Goru, da suštinski predstavlja raubovanje energetskih resursa, slično ugovorima kolonijalnih sila sa afričkim državama i Indijom.

– Gubitak zbog takvog posla je gotovo 100 miliona eura – kaže izvor Pobjede.

U ugovoru, koji je objavila Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika, posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.