Video
Nezamislivo je da postoji zakonska norma koja kaže da se birački spiskovi moraju kopirati i dostaviti političkim partijama. U Crnoj Gori je za svakog od 540.000 birača navedeno osam ili devet ličnih podataka, što predstavlja oko 4,5 miliona povjerljivih informacija.
Na to je, za Pobjedu, ukazao predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP) Željko Rutović, komentarišući činjenicu da u posljednjem setu izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika, stranke nijesu intervenisale u dijelu koji im omogućava pristup svim ličnim podacima punoljetnih državljana Crne Gore.
Nakon višemjesečnog zasijedanja i usaglašavanja na Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu, članovi tog tijela Skupštine Crne Gore donijeli su 22. jula, kako su isticali, ključne izmjene dva pravna akta, i to u skladu sa praksom zemalja Evropske unije.
Tri dana kasnije i u plenumu je potvrđeno većinsko raspoloženje vlasti i opozicije da se usvoje predložene izmjene zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, lokalnoj samoupravi i Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.
No, kada se „zagrebe ispod površine“, upada u oči da niti jednom normom u Zakonu o izboru odbornika i poslanika, nije eliminisana mogućnost da stranke u svojim rukama imaju svih osam odnosno devet ličnih podataka onih koji glasaju u Crnoj Gori. A to je daleko od bilo kakvih evropskih standarda.
Na to je ukazala i AZLP u svojim sugestijama upućenim crnogorskim parlamentarcima, ali nije naišla na njihovo razumijevanje.
Uopšteno, pristup takvim povjerljivim informacijama, kako ističe Rutović, predstavlja „ugrožavanje ljudskih prava, identiteta i integriteta ličnosti“. No, sva potencijalna šteta koja nastaje, zanemarjiva je u odnosu na političke profite.
“Vezano za naše biračke spiskove, postoji odredba koju smo mi iz Agencije za zaštitu ličnih podataka davno blokirali u smislu da političke partije mogu da pristupe podacima iz biračkog spiska. Stranke su mogle da pristupe podacima o glasačima samo putem interfejsa za provjeru već unesenih informacija i to onda kada se vrše njegove izmjene. Kad se birački spisak zaključi, oni više nemaju ni ta prava. Međutim, naše partije i vlasti i opozicije su se potpuno saglasile da sebi i dalje omogućavaju takvo pravo”, ukazuje sagovornik Pobjede.
VEZANE RUKE
On dodaje kako je takva široka mogućnost za različite zloupotrebe ličnih podataka rezultat samo jedne, postojeće zakonske norme, koja predviđa da pet dana nakon završetka izbora, a na zahtjev političke partije, svaka izborna jedinica mora da dostavi izvod iz biračkog spiska.
“To znači da sve biračke jedinice pošalju kompletne spiskove sa svih osam ili devet ličnih podataka jednoj partiji. A ono što je posebno problematično u tome jeste da ne postoji član zakona kojim se obrazlaže svrha, odnosno zbog čega se partijama dostavljaju spiskovi sa svim podacima glasača u državi”, potcrtava Rutović.
Agencija za zaštitu ličnih podataka je i ranije u sličnim situacijama ukazivala kako se lični podaci ne mogu obrađivati mimo definisane svrhe, te da je tako nešto određeno samim Ustavom Crne Gore.
“Do danas, nije uvedena zakonska odrednica prema kojoj bi se navodila svrha na osnovu koje bi partije dobijale lične podatke građana. Dakle, ne postoji nikakva zabrana da bilo čiji podaci završe kod jedne, druge ili treće političke partije, koje će onda te podatke koristiti kako bi pravili predizborne kampanje. Tako ispada da su lični podaci, u stvari, samo izborni podaci”, naveo je Rutović.
On smatra da je to jasan pokazatelj kako su političari, bez izuzetka, i dalje jedinstveni u tome da Zakon o izboru odbornika i poslanika sadrži normu, koja je suprotna Ustavu Crne Gore.
“AZLP je ranije upućivala zahtjeve da se provjeri zakonitost obrade podataka sa biračkog spiska, ali je prekinula tu praksu. Jer, nemoguće je kontrolisati političke partije u dijelu korištenja biračkog spiska. Čak i da damo negativan nalaz na ono čime se bave, on bi pao na Upravnom sudu. I zato, jednostavno, nijesmo sprovodili provjere, kako ne bismo davali legitimitet i dobili stav suda kako je to u skladu sa zakonom”, precizira sagovornik Pobjede.
Kako navodi, suština postojećeg zakonskog rješenja je u tome da su i poslanici koji su donosili i glasali za te zakone, i oni koji ih i dalje ne mijenjaju „evidentirali neustavnu normu“.
“S druge strane, Agenciji su potpuno „vezane ruke“ postojećim rješenjem iz Zakona o izboru odbornika i poslanika u dijelu proaktivne zaštite ličnih podataka. Naime, ovaj akt dozvoljava političkim partijama obradu ličnih podataka, recimo, za ispitivanje javnog mnjenja, mjerenje, sondaže… Pa, iako je ta norma neustavna, Agencija će morati po njoj da postupa”, dodao je Rutović.
(NE)ZAKONITOST
Rutović podsjeća kako postoje dva ključna načela u Zakonu o zaštiti ličnih podataka koji se odnose na biračke spiskove. Prvi se odnosi na obradu podataka, jer je za to potrebna saglasnost lica čiji se podaci obrađuju. Drugi precizira da obrada podataka mora biti propisana zakonom, te da se mora znati svrha obrade podataka.
“Znači, data je norma da se uzimaju lični podaci i da se oni koriste za nešto što nije suština obrade ličnih podataka. I onda svaka partija sama propisuje, sama nalazi i navodi svrhu za koju će oni biti korišteni, a to nije definisano zakonom. Imamo Zakon o zaštiti ličnih podataka koji kaže da će, ako zakonom nije određena svrha, rukovalac sam odrediti tu svrhu. Ali, to već nije neustavna norma, jer se dešava, doduše rijetko, da neko mora da obradi neke lične podatke, a da nije zakonom propisano”, dodao je.
U slučaju neophodnog korištenja ličnih podataka za situacije koje nijesu propisane zakonom, naveo je primjer dobrotvornih organizacija koje imaju klijentelu za koju skupljaju različita sredstva, pa moraju da obrađuju njihove lične podatke uz saglasnost lica koje će tim putem primati benefite.
“To su samo neke od situacija koje nijesu propisane zakonom, a realno je da postoje i da je potrebno da im se omogući pristup podacima. Međutim, tamo gdje postoji zakonska određenost, besmisleno je redefinisati ono što je već propisano”, istakao je on.
Ipak, Rutović smatra da izmjene zakona, među kojima se nije našla i odreba o korištenju ličnih podataka iz biračkih spiskova, predstavlja primjer zajedničke neodgovornosti stranaka prema građanima, odnosno sistematske zloupotrebe nepovjerljivijih resursa. U konkretnom slučaju, osam ili devet podataka za više od 540.000 građana, koliko ih se nalazi u biračkom spisku.
“Ako logično razmišljamo, jedini razlog zbog kojeg bi tako nešto bilo omogućeno strankama jeste kontrola regularnosti izbornog procesa na određenom biračkom mjestu. Međutim, na istom biračkom mjestu već postoje predstavnici svih političkih partija, stranih delegacija, NVO sektora. Na kraju, svi stavljaju svoj potpis na zapisnik kojim potvrđuju da li je glasanje bilo u skladu sa zakonom. Agencija je čak ukazala da je tako nešto kažnjivo, ali je odluka svejedno donesena”, zaključio je Rutović u razgovoru za Pobjedu.
S obzirom na to da bi Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu uskoro trebalo da nastavi sa radom kako bi do kraja godine završio promjene brojnih pravnih akata iz ove oblasti, na kojima insistira Evropska unija i njene institucije, pravo je vrijeme da se ukaže na ovaj neriješen problem. Tim prije što je više poslanika kazalo za Pobjedu da će pitanje čišćenja biračkog spiska doći na red u tom periodu.
Preporučeno
Ali, izbori će neminovno ponovo biti na vrhu agende svih partija čim se približimo 2027. godini. Ne treba sumnjati da će tada svi govoriti o neregularnostima i spornim imenima u biračkom spisku. No, sama činjenica da baš svaka partija ima mogućnost da dođe do svih ključnih podataka svih glasača, već sada izaziva sumnju da neregularnost glasanja odgovara svima, i vlasti i opoziciji. I zbog toga se i dalje neće mnogo oglašavati kada se bude pominjalo kršenje osnovnih prava građana kroz zloupotrebu njihovih ličnih podataka. Jer, oni su prvi koji to rade, u velikom obimu i već veoma dugo.
