Neslaganja koja se dešavaju u izvršnoj vlasti kada je riječ o bezbjednosnom sektoru su, kaže ona, višoslojna i samo su javna manifestacija nepovjerenja među kolaicionim partnerima.

Uljarević je govoreći za Televiziju E kazala i da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, vraćajući Skupštini na ponovno razmatranje tri zakona, dao prilično ozbiljne, uvjerljive i argumentovane razloge za to, koji su u najmanju ruku zahtjevali isti takav odgovor od druge strane.

Predsjednik države Jakov Milatović, vratio je tri zakona Skupštini na ponovno razmatranje. Nije prvi put da je predsjednik u nesaglasju sa odlukama koje podrži Vlada, na čijem čeluje njegov partijski kolega. Šta nam to govori, kako to komentarišete?

Uljarević: Ja bih ovdje naglasila dvije važne stvari, prije nego što uđem u to koliko je to dio nekih partijskih prestrojavanja. Prvo, predsjednik ima ustavnu nadležnost i mogućnost da vrati, ukoliko smatra iz različitih razloga, da određeni zakoni koje dobije iz Skupštine imaju nedostatke na ponovno odlučivanje toj istoj Skupštini. I Milatović je to iskoristio u ovom slučaju.

Druga stvar, on je dao prilično ozbiljne, uvjerljive i argumentovane razloge za to, koji su u najmanju ruku zahtjevali isti takav odgovor od druge strane. Kada kažem druge strane, mislim i na predstavnike Vlade i na predstavnike onih poslaničkih klubova koji su glasali za te zakona. Bojim se da do toga nije došlo.

Njegovo suspenzivno veto je tumačeno isključivo kroz politički kontekst, a ne kroz ono što su bile ozbiljne zamjerke tome. Ja ću samo ukazati recimo na jedan od tih zakona. To su izmjene dopune Zakona o elektronskih komunikacijama, koje su predložile Demokrate, a podržala parlamentarna većina i koje u ovom obliku kako su usvojene predstavljuju kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore Evropskoj Uniji i onih evropskih regulativa koje se odnose na čuvanje nezavisnosti takvih institucija. Potvrdu toga smo dobili i kroz reagovanje delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori, što znači da bi dalje eventualno usvajanje tog Zakona moglo da ugrozi naš put ka Evropskoj Uniji.

Pri tome, po ovim reakcijama koje smo vidjeli, ne treba sumnjati da će poslanici biti tvrdoglavi, da će pratiti partijske direktive i ponovo to izglasati. Suštinski u konkretnom slučaju Milatović se principijalno bolje pozicionirao nego i premijer i parlamentarna većina kad je riječ o ovim zakonskim tekstovima.

Na drugoj strani je naravno pitanje onoga što se dešava u Pokretu Evropa sad i kakvu to vrstu uticaja ima.

Vidite li, ako ne kroz ovaj primjer, onda kroz neke druge poteze tu političku borbu za prevlast u Pokretu Evropa sad gdje su sve očitija i češća neslaganja između Milatovića i Spajića?

Uljarević: Dosta dugo to traje. Ja bih rekla da je onog trenutka kada je Milatović javno rekao, čini mi se da je to bilo čak i tokom kampanje za Lokalne izbore da Pokret Evropa sad ima dva lidera. Jako je teško da partija funkcioniše sa dva lidera. Te razlike su nastavile, da se produbuljuju i svoju su, čini mi se, koluminaciju doživjele tokom kampanje za Predsjedničke izbore kroz različite faze, ali ono što se sad već čini izvijesno je da su te razlike nepomirljive i da će svako sa svoje strane njihovom jačanju doprinositi. Njima su se očito u nekom trenutku interesi razišli, ali zbog bliskosti odnosa koji je postojao prethodno, taj sukob danas ima tu dubinu i žestinu koja se sad već otvoreno manifestuje i više ga ni oni ne negiraju. Jedno vrijeme su pokušavali to da opravdaju da su to navodni demokratski iskoraci u partiji, ali sad je to prilično jasno.

Problem šireg aspekta je što mi govorimo o premijeru i predsjedniku države koji su iz iste partije i koji bi po prirodi stvari trebali blisko da se sarađuju kako bi sistem bolje funkcionisao. I to se sad odražava na kompletan sistem. Znači, sve to što su njihovi nesporazumi u komunikaciji ili izostanci komunikacije, jer ovo i sa zakonima i prethodno vidjeli smo kroz primjer izbora guvernirke Centralne banke Crne Gore, ukazuje da on je apsolutno ne komunicirio oko nekih ključnih, strateških i državno važne pitanja.

Među tri zakona koja je Milatović vratio Skupštini je i onaj o privrednim društvima. Njega predsjednik države ocjenjuje kao neustavan. Ako imamo u vidu da je Vladi premijera Spajića, koja je većinski vlasnik Elektroprivrede, propao u decembru prošle godine pokušaj da razriješi postojeći Odbor direktora i da imenuju novi, je li više riječ o borbi za kontrolu Elektroprivrede nego o poboljšanju zakonskog okvira u ovoj oblasti i gdje tu vidite ulogu partija nekadašnjeg DF-a?

Uljarević: Prvo, Zakon se ne odnosi samo na Elektroprivredu. Odnosi se na sva privredna društva gdje država ima određeni stepen vlasništva. Predsjednik je tu dao obrazloženje da on nosi elemente retroaktivnog dejstva, samim tim da je neustavan. Ukoliko se ponovo usvoji u Skupštini, on će morati da ga potpiše

I postoji procedura koju je on sam, ali i drugi mogu pokrenuti da se utvrdi odnosno da budemo načisto pred Ustavnim sudom da li je zaista taj zakonski tekst neustavan ili ne.

Na drugoj strani postoji nešto, što je takođe sporno, da li vi kroz izmjene i dopune jednog zakona želite da djelujete na pojedinačni ad hoc slučaj. Ukoliko je to tačno, a to se navodi čak kao obrazloženje u saopštenju Pokreta Evropa sad, koje je iste večeri kada smo dobili informaciju da je predsjednik odbio potpisati te zakone, stiglo, onda je to porazno zato što zakone ne možete da mijenjate shodno pojedinačnim ili ad hoc slučajevima.

To je direktno kršenje principa vladavine prava, jer to stvara jednu dozu pravne nesigurnosti i svaka parlamentarna većina uvijek preko noći može da donosi zakone koji će dalje da mijenjaju postojeće. Ustvari ne može to da jača ni ta privredna preduzeća, niti javni interes u njima. Ukoliko Vlada smatra da određena lica u tom privrednom preduzeću ne rade svoj posao dobro, ona mora naći zakonit način da ih smijeni. I to možda nije uvijek lako, nije brzo, ali je jedini ispravan način kojem mora da se pristupi.

Često čujemo da građani ne vjeruju institucijama. Da li vas to iznenađuje i gdje vidite uzroke?

Uljarević: Ponovo ću podsjetiti na jednu rečenicu koju često volim da istaknem, a teško se uči kod nas, jednog od osnivača Evropske unije, Žan Monea Monneta, koji je rekao ništa se ne gradi bez ljudi, ništa ne traje bez institucija. Ali mi nismo još došli do te faze da imamo ljude na ključnim pozicijama koji će sebe ugraditi u izgradnju institucija, da bi one bile trajne, održive, da bi bile funkcionalne, već se oni kontinuirano ugrađuju u određene akcije koje njima donose dnevno političku, privatnu ili partikularnu korist, a to suštinski urušava institucije.

Mislim da to vide i građani i građanke. Mi imamo u kontinuitetu činjenicu da ukoliko je neko u opoziciji, kritikuje određenu vlast zbog toga što institucije na ovaj ili na onaj način pokušava urušiti. Onog trenutka kada dođu na poziciju vlasti, svi pokušavaju te institucije da kontrolišu, a ne da unapređuju. Kontrola je bitno različita od unapređavanja institucija, jer u demokratskim društvima su institucije te koje kontrolišu donosioce odluka, bilo da su političari ili iz nekih drugih struktura, a kod nas su političari ti koji žele da imaju apsolutnu kontrolu nad institucijama, da bi zapravo na neki način efektuirali neki svoj lični i vrlo često parcijalni interes.

Bivši premijer Dritan Abazović biće saslušan 9. januara u Osnovnom tužilaštvu nakon što je javno ustvrdio da ima informaciju ko je glavni osumnjičeni i šta je bio motiv za kopanje tunela i obijanje depoa Višeg suda. Jesu li mediji mjesto gdje bivši premijer treba da iznosi ovakve tvrdnje i ako su tačni njegovi navodi, zbog čega, prema vašem mišljenju, ništa nije učinjeno dok je bio na čelu 43. Vlade?

Uljarević: Naravno da su institucije te kojima svako ko je odgovoran u ovoj državi treba prvo da adresira ukoliko ima određena saznanja. Ali, mi znamo da je Dritan Abazović neko ko živi za medije i od medija i on jako teško očito podnosi činjenicu da nema dnevno 10 mikrofona ispred sebe, ni sve one naslove koje imao kada je bio na poziciji premijera, pa ove i slične izjave možemo očekivati u nastupajućem periodu, a one su ilustrativan primjer kako se zapravo ne poštuju institucije.

Podsjećanja radi, upravo u trenutku kada je on bio premijer, kada je tvrdio da je pobjedio mafiju, njemu se mafija nasmijala u lice time što je prokopala tunel do Višeg suda. On je taj koji u tom trenutku imao kompletnu kontrolu na bezbjednosnim službama koje su apsolutno zakazale, a do dana današnjeg niko od tih ljudi nije podnio nikakvu odgovornost, uključujući ni njega, ni nadležnog ministra i tako dalje, koji su makar trebali da dio te političke odgovornosti podnesu, već se sve to zataškavalo. Sada imamo situaciju u kojoj on želi nešto da nam obznaniji i da nam u suštini pokuša prekriti ono što je bila neučinkovitost institucija, podkapacitiranost ministarstava i drugih organa kojima su rukovodili njegovi lojalisti, a da eventualno pokuša prebaciti neku vrstu krivice prema novoj Vladi ili nekim prethodnim, jer to je njegov manji rod uvijek bio. Znači krivica je uvijek u nečijem drugom dvorištu, a on je taj “praviša”, koji pokušava da se bori sa nemanima, a vidjeli smo efekte toga i kroz ono što su bile ocjene iz izvještaja Evropske komisije.

Kako gledate na to što Glavni specijalni tužilac VladimirNovović ima povjerenje u načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, dok ministar pravde kaže da neće biti u Vladi ukoliko Šuković ostane na toj poziciji. S druge strane čini se da Šuković ima podršku ministra unutrašnjih poslova koji je nadležan za taj resor. Čini se da u aktuelnoj Vladi nema saglasja kada je riječ o bezbjednosnom sektoru?

Uljarević: Mislim da je priča koja se dešava u bezbjednostnom sektoru, koja je višoslojna i nije samo to pitanje na dnevnom redu, samo javna manifestacija jednog nepovjerenja tih koalicijonih aktera. Kad kažem koalicijonih, mislim onih koji participiraju u izvršnoj vlasti, da taj odnos apsolutno nije bio otvoreno saradnički ni ranije i da je on negdje uzrman i onom činjenicom da Demokrate u kriznom trenutku kada je trebalo da se formira Vlada u kojoj će participirati Pokret Evropa Sad, Demokrate, manjinske partije i SNP i kada je bilo pitanje da li će biti dovoljno glasova, imali smo i situaciju da je Mehmet Zenka, poslanik koji je bio na listi Demokratske partije socijalista, najavio podršku, Demokrate su to tada odbile, praktično stavljajući na led Spajića i omogućavajući ovu koaliciju koja sada postoji sa bivšim Demokratskim frontom.

Znači u trenutku kada je on bio najslabi, tepih su mu ispod nogu izmakle upravo Demokrate i ja mislim da je to jedan od primjera koji je pokazao da ti odnosi će se održavati u mjeri u kojoj mogući kontrolisati, ali da će oni prije ili kasnije takođe manifestovati neke svoje pukotine.