Prema njenim riječima, priče o rekonstrukciji Vlade u Crnoj Gori, uglavnom, služe kao politički alat za pritisak ili skretanje pažnje sa drugih tema, jer je, ističe, Vlada povezana čvrstim i najprizemnijim interesima.

Rekonstrukcija Vlade – preraspodjela fotelja, a ne promjena politike

„U takvom aranžmanu vrijednosti i principi ne igraju nikakvu ulogu, pa je tu prostor za trgovinu ogroman. To je i razlog zašto se u Crnoj Gori o rekonstrukcijama govori kao o preraspoređivanju fotelja, a ne kao o prilici za promjeni politike ili ispravljanju grešaka. Već smo vidjeli da Demokrate svaki potencijalni gubitak pozicije doživljavaju lično i teže nego gaženje bilo kojeg principa za koji se nominalno zalažu. U kombinaciji sa sve otvorenijim savezništvom sa partijama bivšeg DF-a i nepopravljivom političkom neukosti premijera, to im daje kontrolni paket akcija kojim se održavaju u ovoj Vladi“, kaže Uljarević.

Upitana ima li najavljena rekonstrukcija Vlade ikakve veze sa 150 miliona eura koje je Crna Gora nedavno dobila od EU, Uljarević podsjeća da Brisel često ponavlja da očekuje stabilnost i reformski kurs, ali, kako dodaje, sve izraženiji transakcioni pristup EU ne doprinosi tome. 

„Novac sam po sebi ne proizvodi transformaciju – ona je nastajala kada je EU insistirala na vrijednosnim temeljima, standardima i najboljim praksama. Danas, dok Brisel mjeri napredak kroz kratkoročne aranžmane i kompromis po svaku cijenu, u Podgorici to prevode kao dozvolu da principijelnost i reforme ostanu sporedne stavke, a sve je to ograničenog roka“, upozorava Uljarević.

Berzansko špekulantstvo umjesto državničke vizije

Ukoliko do rekonstrukcije i dođe, prema mišljenju sagovornice Analitike, to neće imati nikakve veze sa javnim interesom Crne Gore, već, kako ukazuje, isključivo sa unutrašnjim političkim obračunima i preraspodjelom moći unutar koalicije. 

„Priče o mogućim kompenzacijama, govore više o logici političke trgovine nego o ozbiljnoj državnoj politici. Crna Gora trenutno nije u fokusu međunarodnih aktera, i upravo tu prazninu koriste „veto igrači“ naše demokratizacije i evropeizacije. Sada vladajuće političke strukture, kao i one prethodne, prebrzo zaboravljaju da taj trenutak međunarodnog fokusa i prateće akcije uvijek dođe. Račun za neodgovornost i politikantsko trgovanje će platiti oni koji su sad vlast, ali šteta je i šira, jer se dodatno slabi inače nisko povjerenja u institucije“, ukazuje direktorica CGO-a.

Uljarević je stava da premijer Spajić do sada nije pokazao politički kapacitet za ozbiljan zaokret u unutrašnjoj politici. Njegovo djelovanje, kaže, više liči na berzansko-špekulantsku logiku uz stalno kalkulisanje, kratkoročne kombinacije i traženje trenutnog profita.

„A to je pogubno kada se primijeni na upravljanje državom. Takav pristup već proizvodi nesagledivu štetu po institucije, društvenu koheziju i evropski put Crne Gore, jer njegova politika preživljavanja možda kratkoročno kupuje vrijeme, ali dugoročno samo akumulira rizike koji će kad-tad eksplodirati. Za državničke poteze potrebna je vizija, vrijednosni kompas i spremnost na politički rizik u interesu građana, a ne samo trgovina moći. Sve dok se zadržava u okvirima improvizacije i taktičkog preživljavanja, teško je očekivati da Spajić povuče poteze koji bi označili sadržajni zaokret“, izričita je sagovornica Analitike.

Incident sa brodom Jadran svjesno režirana provokacija

Kada je riječ o novom „incidentu“ sa školskim brodom Jadran, Uljarević ocjenjuje da to nije izolovan tehnički ili protokolarni propust, već svjesno režirana provokacija, tempirana u trenutku kada se najavljivao izvjestan pomak u rješavanju vrlo složenih odnosa sa Hrvatskom. 

„Ne smije se zaboraviti da je Hrvatska članica EU, a samim tim svako dodatno opterećenje bilateralnih odnosa direktno usporava evropski put Crne Gore. Posebno je zabrinjavajuće što unutar crnogorske vlasti nema jedinstvenog stava – pojedini akteri očigledno profitiraju iz konflikta, umjesto da grade dobrosusjedske odnose i kredibilitet države. To govori o dubokom raskoraku između ličnih i partijskih interesa, na jednoj strani, i strateškog državnog kursa, a cijenu takvog pristupa plaća država Crna Gora“, naglašava Uljarević.

PES razotkriven u Gornjem Zaostru 

Dešavanja u Gornjem Zaostru kod Berana, kako ukazuje, učinila su svima očiglednom političku i ideološku matricu značajnog dijela vlasti. Pokazalo se, kaže, i da crvenih linija za konstituente vlasti nema, odnosno da su i oni koji ne dijele taj svjetonazor spremni da žmure na veličanje zločinaca sve dok im to donosi korist i očuvanje fotelja.

„PES je tu naročito ogoljen kao partija bez identiteta i integriteta, nesposobna da prekine koaliciju sa onima koji svakodnevno sprovode agendu tzv. „Vučićevog sveta“. Jasno je i da takav pristup ne donosi nikakvo dobro ni građanima i građankama Crne Gore srpske nacionalnosti, niti doprinosi ugledu SPC, koja u svojoj hramovnoj simbolici daje prostor jednom od najkrvoločnijih zločinaca koje region pamti“, ističe Uljarević.

Kako dodaje, licimjerno se naglašava da se podiže spomenik Pavlu Đurišiću, a zaboravlja se ugledni srpski pravoslavni sveštenik Jeremija Isaković, kojeg su upravo četnici zaklali 1943. godine jer se javno suprotstavio njihovom teroru i nazvao ga „rabotom nečastivog“. 

„Danas, njegov moralni otpor prekriva revizionistički narativ, pa se i Đurišić, kojeg je Isaković označio slugom đavola, postavlja pored ikone Hrista i slavi, od strane dva mitropolita u Crnoj Gori, kao „junak nepobjedljivog duha“ i “najveći srpski vitez”,rugajući se time i vjeri i državi. Još veća je sramota što institucije Crne Gore ostaju paralisane i nesposobne da sprovedu zakone i trajno uklone taj spomenik, a izostao je i minimum profesionalne zainteresovani predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu da se ovo pitanje analizira iz aspekta nadležnosti tog tijela“, podsjeća Uljarević.

Sagovornica Analitike navodi i da je upravo je mitropolit Metodije Ostojić nedavno odlikovao Aleksandra Vučića, te da ćuti, kao i svi lideri stranaka koji jure srpske glasove, na brutalne scene prebijanja mladih ljudi u Srbiji.

„Jasno je i kakvo „srpstvo“ oni promovišu: ono koje se mjeri lojalnošću Vučiću, a ne istinskom vjerom ili elementarnom ljudskošću. Sve to pokazuje i koliko su politika i crkva u Crnoj Gori instrumentalizovane u funkciji jednog autoritarnog centra moći, i koliko je opasno što vlast u Crnoj Gori na to pristaje“, ukazuje Uljarević.

Vučićev pad uzdrmao bi stranke na vlasti u Crnoj Gori

Upitana mogu li aktuelna politička i društvena previranja u Srbiji uticati na predstojeću političku jesen u Crnoj Gorijoš jednom podcrtava da događaji u susjedstvu gotovo uvijek imaju politički odjek u našoj zemlji.

„Posebno, u novijem periodu, kod stranaka i aktera koji su duboko uvezani sa Vučićevim režimom. Sada svjedočimo njihovom ćutanju na brutalnu represiju u Srbiji. To nije izraz neutralnosti, već direktne podrške Vučiću. Međutim, te iste partije već su pokazale kameleonsko umijeće i nije teško zamisliti kako će, čim se Vučićev režim još jače zaljulja ili padne, naglo „otkriti“ njegovu autokratsku prirodu i krenuti da se od njega distanciraju. To će biti njihov pokušaj da operu tragove kolaboracije i očuvaju vlast u Crnoj Gori. No, nema sumnje da će Vučićev pad uzdrmati i njihov politički položaj ovdje, jer je upravo ta sprega sa njim presudila da dođu na vlast i da se do sada održavaju“, naglašava Uljarević.

Zakon o ANB-u otvara prostor za političku zloupotrebu

Osvrnula se i na posljednje zasijedanje Skupštine Crne Gore koje je obilježilo povlačenje iz procedure nekoliko spornih zakona, poput onih o ANB-u unutrašnjim poslovima. Uljarević je mišljenja da postoji realna opasnost da se ova dva zakona ponovo nađu u skupštinskoj proceduri. 

Njihovo usvajanje u predloženom obliku, kako ističe, značilo bi opasno slabljenje demokratskih standarda, smanjenje sudske kontrole i otvaranje širokog prostora za političku i vezanu zloupotrebu, već oslabljenog, bezbjednosnog sektora. 

„To bi nas vratilo unazad u odnosu i na potrebne mehanizme zaštite ljudskih prava, na što je oštro i argumentovano reagovao NVO sektora, a već dio međunarodnih zainteresovanih aktera i javno ukazao.No, ne treba imati iluzija: mnogi od procesa urušavanja demokratske kontrole i instrumentalizacije službi bezbjednosti već su u toku jer oni koji ih vode ne drže javni interes kao prioritet“, naglašava ona.

Zato, kaže, oni ne smiju da odgovore ni na jedno od poniženja koje je mitropolit Metodije i retorički priredio čelnicima Vlade, a primarno onima koji su zaduženi za bezbjednosni sektor. 

„Podsjećanja radi, ismijavajući čitav državni aparat, on je poručio da taj sektor “ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede, a ne došli po ovim glavicama da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova”. Taj šamar su otćutali, što ilustruje stepen njihove političke nemoći i potpunu kompromitaciju institucija“, smatra Uljarević.

Požari pokazali ranjivost sistema i bešćutnost vlasti

Požari koji su danima harali Crnom Gorom, kaže naša sagovornica, razotkrili su svu ranjivost sistema kriznog upravljanja u Crnoj Gori – od spore i neorganizovane reakcije Vlade i nadležnih institucija, do dubine političke neodgovornosti onih koji bi, navode, morali da predvode zaštitu ljudi i imovine. 

„Ovakve situacije nisu posljedica nepovoljnih okolnosti, već hronične nebrige, odsustva preventivnih mjera i nepostojanja strateškog planiranja. Vatrogasci, koji su nadljudskim naporima i praktično goloruki branili građane i njihovu imovinu, zaslužuju ne samo naše divljenje već i sistemsku podršku. Suprotno tome, političari koji su i ovu tragediju iskoristili za ličnu promociju zaslužuju javni prezir“, kategorična je Uljarević.

Tragičan simbol nemoći države i bezosjećajnosti vlasti, kako ukazuje, jeste i smrt vojnika Dejana Božovića na dužnosti. 

„Umjesto da Vlada odmah izađe sa jasnim mjerama pomoći njegovoj porodici, javnost je saznala da je crnogorska porodica iz Berlina preuzela brigu o školovanju njegove četvoro djece, dok su građani sami prikupili preko 140.000 dolara putem GoFundMe platforme. To je najbolji pokazatelj ko danas pokazuje solidarnost i odgovornost – građani, a ne institucije i donosioci odluka“, ističe naša sagovorica.

Podsjeća i da, dok građani, na različite načine, prikupljaju pomoć za vatrogasce, saznajemo da Crna Gora ima gotovo 30 puta više službenih vozila za potrebe javnih funkcionera i drugih zapošljenih u javnoj upravi nego vatrogasnih vozila, da kompanije u državnom vlasništvu imaju rast zapošljenih, za posljednjih pet godina, i do 30%, kao i da su spremni izdašnije pomoći izgradnju vjerskih objekata nego vatrogascima, kako sada, kada su im, kaže, životi bili u opasnosti, tako i kroz modernizaciju sistema zaštite i spašavanja van krizniih situacija.

„Zbog toga je izvjesno da ovi požari neće ostati samo na humanitarnom i ekološkom nivou, već mogu prerasti u ozbiljno političko pitanje, jer pokazuju neefikasnost vlasti, ali i njenu opasnu sklonost da privileguje sopstvene i partijske interese nad osnovnim potrebama građana i građanki“, upozorava direktorica CGO-a.

Institucije zarobljene interesima, optimizam o EU članstvu sve teže održiv

Uljarević crnogorsko društvo trenutno vidi kao duboko podijeljeno, a institucije kao slabe i zarobljene partijskim kombinatorikama i ličnim interesima umjesto da budu garant javnog dobra, kako su to oni koji su sada na vlasti, podsjeća, nekad obećavali. 

„Državna administracija je preglomazna, preskupa i postaje sama sebi svrha umjesto da služi građanima i građankama. Okruženje za rad kritički orijentisanog NVO sektora je loše, jer umjesto dijaloga i argumentovane rasprave, vlasti pribjegavaju ignorisanju, aroganciji ili etiketiranju, a nekad i napadima preko svojih medijskih kerbera“, podsjeća ona.

U takvom ambijentu, ističe, optimistične prognoze o članstvu u EU do 2028. godine postaju sve teže održive. 

„Bez stvarne političke volje za reforme, jasnog konsenzusa oko ključnih evropskih pitanja i raskida sa politikom prevara, ta ambicija će ostati samo deklarativna. Trenutno imamo situaciju u kojoj Vlada i vladajuća većina simuliraju reforme, a EU često zatvara oči i pravi se da je to dovoljno. Međutim, ta igra privida nije dugoročno održiva. Još opasnije, ideološki revizionizam i relativizacija zločina kojima svjedočimo osnažuju skepticizam unutar pojedinih država članica prema ovoj Vladi, a to se lako može preliti i na druge. Ako se ovakav trend nastavi, Crna Gora rizikuje da izgubi i ono malo prednosti koju joj je EU unaprijed dala, a koju vlast svojim postupcima bagateliše i tako nas vodi pred gubitak još jedne velike šanse“, zaključuje Uljarević.