Video
“Nacionalizam, antisemitizam i druge društvene promjene u balkanskim uslovima javile su se tradicionalno sa dodatkom ideja o promjeni granica i osvajanju teritorija. Obnavljajući državnost odredili smo jasan cilj- evropski sistem vrijednosti i članstvo u EU i NATO. No u posljednje dvije godine taj cilj je bio ugrožen i suštinski doveden u pitanje. Nakon promjene vlasti 2020 i mirne demokratske tranzicije vlasti mnogo toga je u ovoj zemlji, ne slučajno nego sasvim planski, zaustavljeno i blokirano. Jer je rezultat izbora u krugovima nacionalista i u zemlji i izvan nje viđen kao nova šansa za velikodržavne ideje i projekte. Viđen je i kao nova šansa za rusku desktrukciju Evrope i Zapada, za šta je Balčkan uvijek pogodno tle”, kazao je on.
Kako je dodao, uprkos svemu tome, Crna Gora se vratila na evropski put.
“Zato je danas najvažnije pitanje jesmo li mi nakon ovog iskustva manje skloni da na izborima šansu pružimo nekompetentnosti i neodgovornosti prema vitalnim nacionalnim interesima Crne Gore. Jesmo li otporniji na revanšizam, najčešće prema prethodnoj vlasti, a u suštini pema državi. Takođe i na maligne uticaje iz inostranstva, bližeg ili daljeg, svejedno. Da li smo spremni da sa više integriteta sagledamo i slijedimo svoje nacionalne interese, da sa više mudrosti upravljamo svojom zemljom? Morali bi biti”, naveo je on.
Kako je naveo, ipak mu se čini da svjedočimo procesu političkog i opšteg društvenog zrijevanja.
“Odgovornost tog procesa na svakome je od nas pojedinačno, a na ključnim akterima političkih zbivanja naravno, i znajačno više, na vlastima, logično, najviše”, kazao je Đukanović.
Manjinska vlada bila je jedino rješenje da Crnu Goru povučemo sa ivice ambisa, ocijenio je Đukanović.
“Da bi krenuli naprijed, moramo imati jasne odgovore o tome kako i zašto je zemlja uvedena u agoniju nekompetentnog i nemarnog upravljanja njenim resursima i politikama, izložena političkim postupanjima koja bi se najtačnije mogla opisati kao iskompleksirani revanšizam i vraćanje dugova centrima izvan Crne Gore i na njenu štetu. Kako i zašto su ekonomija i kultura, zdravstvo i obrazovanje, sada ugroženi zbog podrške političkoj ezoteriji i hazarderstvu. Po uspješnosti traganja za svim ovim odgovorima i sposobnosti da greške ne ponovimo, utvrdićemo i mjeru našeg zrijevanja kao države i društva.
No, kako je ocijenio, dijalog je jedini način da normalizujemo našu realnost.
“Strpljiv i mudar djalog lišen svake predrasude i demagogija je ono što nam je potrebno i na šta danas, sa ovog mjesta pozivam sve građane i sve aktere političkog i javnog života Crne Gore. Opet ne zbog pomirenja, kako ga nazivaju površni politički akteri, jer je ta vrsta pomirenja postignuta nakon Drugog svjetskog rata. Mirenje društva danas može se desiti samo na evropskim vrijednostima, a za to e nem trebati još vremena”, kazao je on.
Moramo znati, istakao je, da nije mudrost neutralan stav kada se bira između ukrajinske odbrane slobode i nezavisnosti i ruske agresije.
“Ne, to je kukavičluk i najgori nemoral. Uz to i glupost. Jer ono što ne želiš da osudiš i sankcionišeš u Ukrajini, nadaj mu se sjutra u svojoj kući. Tako i u Crnoj Gori, ili branimo njeno pravo na postojanje, ili svjesno ili nesvjesno podržavamo njeno potiranje.
Paralelno s tim dijalogom, kojeg mora biti, moraće sve efikasnije da funkcioniše i zakonodavna i sudska i izvršna vlast. Institucije države. Koje, svaka pojedinačno – vlasti i institucije – treba da doprinesu povratku povjerenja u društvo. U pravdu. U zaštitu prava svakog građanina, kazao je on.
“To je izazovan i težak zadatak i u mnogo jednostavnijim vremenima nego što je današnje. Na nosiocima svih grana vlasti i predstavnicima svih institucija je dodatna odgovornost da svojim nepristrasnim i posvećenim radom pomognu ostvarenju tog cilja.
To će moći samo ako primijene znanja koja su stekli i pokažu integritet koji se podrazumijeva. Ako se tim kvalitetom odupru populizmu i zaglušujućoj, osvetničkoj buci koja se ne stišava već dugo u Crnoj Gori. Ako se odlučnije nego do sada odupru pritiscima javnosti koje kreiraju paralelni, parapolitički centri moći u našem društvu. Ne budu li to umjeli i htjeli, ne samo pojedinci već čitavo društvo, biće žrtva takve atmosfere, koja je zapaljena mnogo godina unazad, ne slučajno i ne stihijski.
To je isti onaj zapaljivi koktel zbog kojeg gori Ukrajina. I nijesu samo Ukrajina i Crna Gora mete – spisak je mnogo širi, a scenario postaje sve očigledniji. Svodi se na to da samoproklamovane žrtve, na valu populizma pokreću osvetničke cunamije koji treba da destabilizuju ili zbrišu čitava društva.
Tragična invazija na Ukrajinu učinila je da taj rukopis sada postane čitljiv Evropi i cijelom svijetu. Da su se razumjela upozorenja koja su dolazila od nas, možda ne bi bilo tragičnog ukrajinskog iskustva. Ne bude li se sada odlučno i mudro postupalo, užas kojem svjedočimo neće ostati unutar granica Ukrajine.
Nedavna poruka G7 je ohrabrujuća. Pozivam i podstičem naše euroatlantske partnere da osmisle cjelishodne odgovore na izazove koji su nam zajednički. Da u tome budu razboriti, dalekovidi i hrabri, i da povlače pravovremene poteze. Jer svijet je u opasnosti u kakvoj nije bio od Drugog svjetskog rata”, naveo je Đukanović.
Od prošlog do ovog 21. maja, kako je rekao, Crna Gora je napravila nekoliko važnih koraka.
“Oni su tim značajniji jer su napravljeni u vremenu geopolitičkih preslaganja na globalnom planu, uključujući i ratni sukob na tlu najveće evropske države. I naš region je u dobroj mjeri destabilizovan. Otvorena pitanja uvode naša društva u novu fazu komplikovanih balkanskih odnosa, što dodatno podiže tenzije. Zapadni Balkan nije u najvećoj opasnosti od prelivanja ratne opasnosti iz Ukrajine. Posebno nakon herojske odbrane ukrajinskog naroda. U opasnosti je od posljedica tog istog malignog uticaja koji je Moskva, podržana na samom Balkanu, vodila od 2015. godine i pokušaja državnog udara godinu kasnije u Crnoj Gori. U našem regionu dominantno hibridno, a u Ukrajini klasično i brutalno. Oslonac tim agresorskim idejama su kao i u Evropi najretrogradnije politike kakav je velikodržavni nacionalizam. Posljedicama takvog prepuštanja našeg regiona uticaju antievropskih geopolitičkih interesa na Balkanu bavićemo se i kada se rat u Ukrajini završi.
U takvim okolnostima u Crnoj Gori smijenjena je vlada koja je iz temelja destabilizovala državu i društvo, koja nas je natjerala da se umjesto razvojem i integracijama bavimo odbranom vitalnih državnih interesa. Njeno štetočinsko djelovanje, koje je kulminiralo 4. i 5. septembra prošle godine, formalno je okončano demokratskim putem u Parlamentu, ali je ona suštinski pala na Cetinju. Sada treba da dobijemo punu istinu o ulozi svih aktera u tim događajima, što je primarna obaveza nove vlade”, kazao je Đukanović i dodao:
Manjinska vlada – trenutno jedino realno moguća i oročena – treba da povuče prve poteze u stvaranju uslova za oporavak Crne Gore.
“Njeni osnovni zadaci su da deblokira pregovarački proces, da stvori uslove za razvoj biznisa, povratak otjeranih i privlačenje novih investitora, kao i da doprinese pripremi izbora koji će uslijediti, u skladu s preporukama OEBS/ODIHR. Ja joj u tome želim uspješan rad na osnovama dogovorenim tokom političkog dijaloga, na dobro Crne Gore i svih naših građana. Nadam se da će svojim radom stvoriti uslove da buduća politička vlada u potpunosti stabilizuje prilike i snažno povede zemlju naprijed. To će u dobroj mjeri zavisiti i od povratka povjerenja i boljeg razumijevanja u društvu. Svjesnost o značaju aktuelnih procesa u Crnoj Gori pokazalo je više političkih aktera nego ranijih godina, što posebno raduje.
Najteži izazov ove i budućih vlada ostaje tempo ekonomskog razvoja. Srednjoročno posmatrano glavni zadatak je ostvarenje inkluzivnog i održivog ekonomskog rasta, za što je uslov viši nivo političke stabilnosti i beskompromisna odlučnost da se sprovede fiskalna konsolidacija i realizuju strukturne reforme. Kredibilna i održiva fiskalna politika presudno je važna za makroekonomsku stabilizaciju Crne Gore, što u kombinaciji sa strukturnim reformama treba da doprinese dinamičnom ekonomskom rastu, unapređenju konkurentnog i predvidivog investicionog ambijenta, povećanju zaposlenosti i višem životnom standardu građana”, kazao je Đukanović.
Visoka javna potrošnja koja u Crnoj Gori u poslednjih 10 godina iznosi prosječno oko 46% BDP, a u okviru koje je rastući nivo neproduktivne potrošnje, najčešće zbog ekonomski nerezonskog, politikantskog povećanja broja zaposlenih u javnom sektoru, kao i zbog ekonomski neutemeljenog rasta troška plata i socijalnih davanja, generiše dugoročni fiskalni deficit i rast javnog duga države. Dodatan, i kako sa ove vremenske distance izgleda, neodrživ teret fiskalnoj stabilnosti donio je program i ”Evropa sad” s kraja mandata prethodne Vlade zbog očekivanog smanjenja javnih prihoda u odnosu na BDP na srednji rok, smatra on.
“Projekcije MMF su da bi iz svih ovih razloga, deficit javne potrošnje u 2022. godini mogao ići do 6,1% a u sledećoj do 5,6% BDP. Posledično to upućuje da će nam za izvršenje budžeta (prije svega otplatu duga i pokriće deficita) trebati novo zaduženje od oko 300 mil. eura u ovoj i 550 mil. eura u 2023. godini. A mogućnosti zaduženja će biti veoma otežane. Ne samo zbog bezbjednosne krize u Evropi. Nakon višegodišnje politike kvantitativnog popuštanja i niskih kamatnih stopa, ključne centralne banke uključujući i ECB usled inflatornog pritiska usporavaju monetarne stimulanse. To se reflektuje na povećanje kamatnih stopa i slabiju dostupnost kapitala. Posledice će prije osjetiti ekonomije sa nižim kreditnim rejtingom poput naše, jer investitori neće biti spremni da investiraju na tim tržištima. To će u povoljnijem scenariju značiti skuplje uslove zaduživanja, a u nepovoljnijem nemogućnost zaduživanja. Konsekventno to će nas sve više približavati MMF. Zato će već u mandatu ove Vlade biti nužan paket hitnih mjera koje će obuhvatiti temeljito, ekonomski pošteno preispitivanje definisane budžetske neproduktivne potrošnje, kao i definisanje Agende reformi državnih preduzeća sa jasnom intencijom razdvajanja vlasničke i upravljačke funkcije u njima”, saopštio je Đukanović u obraćanju.
“Uz hitnu racionalizaciju zaposlenosti u javnom sektoru i otvaranja pitanja krivično pravne odgovornosti svih koji su zbog partijsko – političkih ili ličnih interesa urušili ove stubove stabilnosti države.
Takodje, u okviru tih mjera biće neophodno preispitati opravdanost najnovijih zahvata u poreskom sistemu koji su poništili važne komparativne prednosti investicionog ambijenta Crne Gore na bazi kojih je naša zemlja dugo godina obezbjedjivala visoko učešće stranih investicija u BDP i njime generisala dinamičan ekonomski rast.
Biće nužno i efikasno iskoristiti svaki potencijalni prihod budžeta, poput programa ekonomskog državljanstva, kao i napraviti djelimično preusmjeravanje sredstava kapitalnog u tekući budžet.
Paralelno sa implementacijom hitnih mjera Vlada će morati početi pripremu kredibilne srednjoročne fiskalne strategije, sa jasnim mjerama fiskalne konsolidacije praćene strukturnim reformama.
Ovo je vrijeme, kada dvogodišnja pandemija konačno slabi, i u kojem se budi nova nada. Ona nam je zaista potrebna svima.
Ne treba, ipak, imati nerealno očekivanje da će okopniti maligni uticaji koji na naš državni i društveni život utiču već dugo. Mi na njih moramo, konačno i većinski, početi da gledamo kao na izazov s kojim ćemo se boriti i izboriti. Zbog današnjih i generacija koje dolaze.
Moramo biti uporni i dosljedni baš kao građani Cetinja koji ne posustaju u svakodnevnom pružanju podrške narodu Ukrajine u njegovoj herojskoj borbi za slobodu. Kao što i priliči gradu heroju koji duže od 80 godina postojano drži luču antifašizma koju smo prvi uzdigli u porobljenoj Evropi”, zaključio je Đukanović u uvodnom obraćanju na godišnjoj konferenciji za medije.
Preporučeno
