Video
Šef crnogorske tajne službe, koji je je nedavno pred članovima Odbora za bezbjednost i odboru odao lične podatke o agentima partnerske službe i druge informacije, a onda odgovornost usmjerio na saradnicu, koja mu ih je navodno poturila izvještaj, za zdravu logiku nije valjan alibi. Međutim, za Više državno tužilaštvo i Agenciju za zaštitu tajnih podataka na opšte iznenađenje jeste – uz obrazloženje da su u pitanju nacionalni podaci. Za razliku od njih, predsjednik države Milo Đukanović je prekjuče u Briselu, u prisustvu Generalnoj sekretara NATO-a Jens Stoltenberga saopštio da je riječ o odavanju NATO podataka.
Zašto i kako je NATO podatak tumačen kao nacionalni, možda nikada nećemo saznati, ali možemo da pretpostavimo da je to bio snažan alarm za partnerske službe bezbjednosti, koje, međutim, nemaju praksu uključivanja javnosti u bilo koji segment rada. Tako ćemo vrlo vjerovatno ostati uskraćeni za odgovor o reperkusijama, koje će Crna Gora istrpjeti zbog nevještog ponašanja Vukšića.
Razumijevanja radi, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu su u rangu ličnosti, koje imaju pravo na dostupnost pristupa nacionalnim tajnim podacima, poput predsjednika države, predsjednika Vlade, predsjednika Skupštine, Suda i Tužilaštva itd. I imaju obavezu čuvanja tajnih podataka. Ali kakva garancija za to se može obezbjediti, s obzirom na broj članova i strukturu aktuelnog Odbora za bezbjednost? Objektivno nikakva!
Šta je nacionalni tajni podatak? To je svaki podatak, koji je zaveden i pohranjen u bazama podataka crnogorskih službi i nosi oznaku tajnosti. Takvi podaci se prikupljaju radom domaće agenture ili putem međunarodne saradnje, prilikom koje se strogo definišu uslovi čuvanja i korišćenja takvih podataka.
Postoje jasni protokoli koji predviđaju na kojim serverima i računarima se čuvaju dobijeni tajni podaci, službenici koji imaju pristup u prostoriji pod video nadzorom.
Više državno tužilaštvo danima ne odgovara na pitanja portala Standard da li je tokom izviđaja izvršen uvid u izvor pribavljanja spornih podataka. Za razliku od VDT-a, koje je po sudu stručne i političke javnosti, donijelo ishitrenu odluku o obustavi postupka u ovom slučaju, a pozivajući se na izvještaj Direkcije za zaštitu tajnih podataka, portal Stadard je pribavio odgovore ove Direkcije.
„Obavještavamo Vas da je u skladu sa čl. 80 st.2 i 81 Zakona o tajnosti podataka i Planom inspekcijskog nadzora Direkcije za zaštitu tajnih podataka za 2021, izvršen inspekcijski nadzor u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.Obzirom da je Zapisnik o inspekcijskom nadzoru dokument označen stepenom tajnosti, nismo u mogućnosti da vas informišemo o aktivnostima inspekcijskog nadzora u Agenciji za nacionalnu bezbjednost”, navodi se u odgovoru ove Direkcije.
Iz ovog odgovora se ne može zaključiti da li je ovlašćeno lice Direkcije utvrdilo izvor tajnih podataka, što je bio ključ izviđaja protiv Vukšića i njegove saradnice.
Upućeni tvrde da crnogorske službe nemaju praksu tajnog praćenja i prikupljanja podatke o agentima partnerskih službi, te da sve javno dostupne informacije, izjave i stavovi ukazuju da je ipak riječ o podacima dobijenim iz inostranih službi. Što je uostalom saopštio i Đukanović, a Stoltenberg nije demantovao.
Preporučeno
Stepen povjerenja, koje je crnogorski sistem bezbjednosti godinama gradio, dovoljan je pokazatelj da je ANB u posjedu takvih podataka. U okviru dosadašnje saradnje, čiji režim više ne znamo da li je izmijenjen, praktikovalo se da partnerske službe dostavljaju podatke o agentima, koji će boraviti u Crnoj Gori, njihovim prioritetima u radu i „metama“ nadzora. Stoga, sasvim je jasno da u konkretnom slučaju nije riječ o nacionalnim podacima, prikupljenim od službenika ANB-a, već o klasičnoj zloupotrebi povjerenja, na što je prvi ukazao predsjednik SDP-a i član Odbora za bezbjednost Raško Konjević. Ovo je ujedno bila i tema u Briselu, na press konferenciji Stoltenberga i Đukanović, a vjerovatno i njihovog razgovora. Đukanović je u prisustvu Stoltenberga saopštio da ono što je izvjesno „politička odgovornost za taj propust postoji i da se sa njom mora suočiti Vlada i premijer”.
