Dobro je da smo posljednjih dana napokon čuli od Spajića i Milatovića najavu pažljivog odnosa države prema investitorima. Već od prvih uradaka sadašnjeg premijera, tada u ulozi ministra finansija i Milatovića, tada u ulozi ministra ekonomije (svi se sjećamo: u apostolskoj vladi Z. Krivokapića), DPS upozorava na vrlo opasnu tendenciju rastjerivanja investitora iz Crne Gore i gašenja biznisa koji su se mukotrpno zasnivali uz pažljiv tretman ranijih vlada i širok spektar podsticaja biznisu. U tom periodu i prije 2006. godine, a posebno nakon toga, sve do 2020. godine vlade su za jedan od najvažnijih zadataka imale stvaranje inspirativnog biznis ambijenta da bi privukle inostrane investitore, tj. njihov kapital, biznis znanje, kvalitet upravljanja, nove tehnologije, riječju – da bi novu fazu razvoja Crne Gore zasnovali na visokim standardima poslovanja i time obezbijedili konkurentnost crnogorske ekonomije u zahtjevnoj zajednici EU, ka kojoj smo vodili državu. Takođe, važan motiv za takvo opredjeljenje bilo je vjerovanje da će dolazak renomiranih inoinvestitora biti ohrabrenje domaćim postojećim, a posebno potencijalnim preduzetnicima i biznismenima da se odvaže za početak i razvoj novih poslova i da time ojačamo mali i srednji biznis očekujući da on treba da postane pouzdani stožer crnogorske ekonomije na dugi rok.

Projekti koji su promijenili Crnu Goru

I taj proces je odlično tekao. Kapitalni projekti u turizmu (Porto Montenegro, Portonovi, Luštica Bay, Aman i mnogi drugi projekti) intenzivno su mijenjali profil Crne Gore kao turističke destinacije i najavljivali njenu punu konkurentnost u ponudi elitnog turizma u Evropi i na Mediteranu. Takođe, infrastrukturni projekti, poput auto-puta, podmorskog energetskog kabla, regionalnog vodovoda, tunela Sozina, puta od Boke do Durmitora i brojnih regionalnih i lokalnih saobraćajnica u režiji države, otvarali su perspektivu dinamičnog i osmišljenog razvoja, posebno širenja razvojnih projekata prema sjeveru u cilju ravnomjernog regionalnog razvoja.

“Oslobodioci” smišljeno zaustavili razvoj 

Nažalost, nakon ,,oslobođenja“, svjedočimo sistematskom kvarenju biznis ambijenta i potpunom zanemarivanju investicija i razvoja. Teško je danas pomenuti makar jednu investiciju započetu tokom gotovo pet godina od promjene vlasti. A moguće je pomenuti što je sve ugašeno i zaustavljeno: nacionalna avio-kompanija, nakon čega je Crna Gora pretvorena u koloniju avio-saobraćaja čiji građani teško mogu otputovati, a da prethodno nekoliko sati ne provedu u automobilu do aerodroma u Tirani, tek poslije pet godina Vlada se sjetila da nastavi ranije započeti proces traženja strateškog partnera za razvoj crnogorskih aerodroma. Već četiri godine zatvoren je Aman i Sv. Stefan kao najreprezentativniji toponim crnogorskog turizma, ugašen je Novi duvanski kombinat, ugašena je tradicionalna proizvodnja u KAP-u koji je decenijama bio najvažniji crnogorski izvoznik. Praktično potpuno su zaustavljene naredne, prethodno definisane, faze razvoja u Portonovom, Luštici, Porto Montenegru, uvođenjem akciza na gorivo za mega jahte, te dragocjene “fabrike” nautičkog turizma su preusmjerene iz crnogorskih u marine susjednih drzava, napušteni su projekti ski centara i unapređenja turističke ponude na sjeveru. Zaboravilo se na izgradnju druge faze podmorskog kabla prema Italiji, zbog čega se taj projekat počinje razvijati između Albanije i Italije, a već nekoliko godina nema ozbiljnijeg pomaka u pripremi gradnje druge dionice auto-puta.

Ubrzano rušenje investicionog ambijenta

Kako to vide najreferentniji arbitri kvaliteta biznis ambijenta u svijetu? Najprestižnija Heritage Foundation, Crnu Goru u pogledu ekonomskih sloboda rangira na 83. mjestu u 2024. godini. Daleko ispod pozicije koju je zauzimala u 2019. ili 2016. godini. Crna Gora je u regionu na posljednjem mjestu. Hrvatska je 39, Slovenija 44, Albanija 48, Srbija 60, BiH 67, S. Makedonija 71, a Kosovo 75. Ovo valjda daje dovoljno ubjedljivu sliku percepcije Crne Gore kao investicione destinacije u očima relevantne inostrane javnosti, budući da izvještaje ove i drugih autoritativnih agencija svi ozbiljni investitori sagledavaju kada prave analizu nastupa na određenim tržištima. Između ostalog i zbog toga je u Crnu Goru uloženo nula eura u ozbiljne SDI projekte u posljednjih pet godina.

Logično, pada nivo bruto investicija u BDP Crne Gore – sa 27,3 odsto u 2019. godini na čak 19,6 odsto u 2023. godini, umjesto da se nastavi kontinuirani rast iz prethodnog perioda. Sasvim sigurno da će podatak za 2024. godinu biti još lošiji, jer je naša vlada usredsređena na postizanje populističkih ciljeva: da nekontrolisanim rastom lične potrošnje kupuje kratkotrajnu podršku birača i produžava svoje trajanje na vlasti. Naravno, samo preusmjeravanje kapitalnog u tekući, potrošački budžet nije dovoljno za redovne plate i penzije i mora se pored ino-zaduživanja posegnuti i za povećanjem poreza i akciza, uključujuci i rast poreza na dobit i PDV čime samo umanjujemo atraktivnost Crne Gore kao investicione destinacije iz koje investitori sve češće odlaze u susjedne drzave.

Podatak da je za milijardu i trista miliona eura veća tekuća potrošnja u državnom budžetu za 2025. godinu, nego prije promjene vlasti, te da je zaposleno dvadeset hiljada partijskih članova nove vlasti u javnom sektoru, što je uništilo brojna preduzeća u državnom vlasništvu, najubjedljivije govori o maćehinskom odnosu vlasti prema Crnoj Gori. Da nemamo brojne druge i starije primjere da družini na vlasti nije stalo do Crne Gore koliko do lanjskog snijega, bio bi ovaj podatak dovoljan za takav zaključak.

Crna Gora postaje spržena zemlja

Dakle, nova vlast je na odličnom putu da od Crne Gore napravi sprženu ekonomiju i državu, što je u svom revanšističkom narativu pokušavala da adresira prethodnoj vlasti. Radi li to iz neznanja ili zbog interesnih aranžmana sa određenim biznis krugovima iz regiona ili samo zbog zlih namjera prema građanskoj i evropskoj CG – manje je bitno. Pogubni efekti takve politike su prijeteće fatalni i užasno teško popravljivi.

Činjenice o projektu Velika plaža

I kad je u pitanju obnovljeni projekat Velike plaže u Ulcinju, dobro bi bilo da premijer Spajić zamoli ministra uređenja prostora i ministarku turizma da pretraže arhive svojih ministarstava i obavijeste Vladu o sljedećem:

– da je taj projekat bio aktuelan već 2007. godine.

– da je tadašnja vlada formirala tendersku komisiju koja je pokrenula procedure u skladu sa domaćim zakonodavstvom i sa međunarodnim standardima transparentnosti.

– da je Vlada formirala vebsajt na adresi www.velikaplaža.info koji je objedinio sve tenderske i marketinške informacije.

– da je 15. marta 2008. objavljen poziv za izražavanje interesovanja za ovaj projekat, kojim su pozvani iskusni međunarodni investitori sa dokazanim finansijskim kapacitetima i iskustvom u projektovanju, gradnji, marketingu i upravljanju ekskluzivnim turističkim kompleksima da dostave interesovanje za dugoročni zakup Velike plaže

– da su u predviđenom roku – do 16. juna 2008, pismo o izražavanju interesovanja dostavile četiri međunarodno renomirane kompanije: Prufrock Invest iz Grčke, Hydra Properties (kao dio Royal Group) iz Abu Dabija, Trigranit Development Corporation iz Mađarske i Bloom International Properties iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

– da je Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj opredijelila 250.000 eura za finansiranje savjetnika za projekat turističke valorizacije Velike plaže i objavila tender za izražavanje interesovanja konsultantskih firmi na koji se prijavilo šest kompanija – potencijalnih konsultanata, od kojih je kao prvorangirana odabrana PKF iz Velike Britanije

– da je, takođe, nakon obavljene tenderske procedure za pravnog savjetnika u projektu izabrana Advokatska kancelarija Dauglas Wignall & Co iz Londona

– da je PKF pripremio nacrt tenderske dokumentacije, a da je u saradnji sa Advokatskom kancelarijom Douglas pripremljen nacrt ugovora o razvoju kompleksa Velika plaža i o dugoročnom zakupu

– da je objavom u najznačajnijim svjetskim, specijalizovanim magazinima za arhitekturu Urban Land, Building Desing i Architectural Review i na brojnim vebsajtovima raspisan međunarodni konkurs za izradu djelova master plana pod nazivom ,,Velika plaža: Održivi turistički kompleks na Primorju“, na koji se prijavilo 20 kompanija iz čitavog svijeta. Nadležna komisija je odabrala 10 ponuda koje su nastavile aktivnosti u drugoj fazi, da bi nakon tromjesečnog rada međunarodni žiri u novembru 2008. na WTM u Londonu za najbolje rješenje odabrao ponudu kompanije Van Der Over Zaijer & Partners iz Holandije

– da je TVCG produkovala specijalnu jednočasovnu emisiju posvećenu ovom projektu.

– da se Vlada intenzivno bavila komunikacijom sa privatnim vlasnicima parcela u zaleđu Velike plaže ( jer pored 811 ha državnog, projektna lokacija je obuhvatala i zemljište privatnih vlasnika) pokušavajući da ih animira na akcionarsko učešće u projektu.

Takođe, kontaktirano je sa uspješnim biznismenima iz Ulcinja svuda po svijetu da im se ponudi mogućnost da učestvuju u realizaciji djelova projekta.

Kako je tokom razvoja ovog procesa došlo do ozbiljne finansijske krize u svijetu, investitor iz Abu Dabija, koji je pokazivao najistrajnije interesovanje i najrealnije kapacitete, odlučio je da najprije krene sa realizacijom projekta Kraljičina plaža – Dubovica (na razmeđi budvanske i barske opštine), potencirajući da njegovo glavno investiciono interesovanje ostaje izgradnja nove turističke strukture na Velikoj plaži sa pratećim infrastrukturnim objektima. Nažalost, tadašnja opozicija je u parlamentu, podržana od strane predsjednika parlamenta i poslaničke grupe njegove partije, uspjela da neosnovanim sumnjičenjem tog projekta i nipodaštavanjem ugleda potencijalnog investitora dovede do njegovog odustajanja uz obrazloženje da ne žele da investiraju u državu u kojoj se ne osjećaju dobrodošlim. Iako su, sudeći i po svemu na što sam podsjetio u ovom tekstu, provedene najstrože i najtransparentnije procedure za valorizaciju državne imovine.

Prisjećanje na činjenice bilo bi pametnije i korisnije premijeru od populističkih poruka da više neće biti ,,prodaje zemlje“. Jer ta njegova poruka trebalo bi da sugeriše da je ranije razvoj velikih turističkih projekata uključivao i prodaju zemlje. A nije. Zna to i premijer, ali je manipulacija postala opšte mjesto za g. Spajića. Porto Montenegro i Portonovi, Luštica Bay i Aman su koncesioni aranžmani u kojim su vlasnička prava države u potpunosti zaštićena. Na toj osnovi su vođeni i pregovori sa potencijalnim partnerima za razvoj Velike plaže i Buljarice.

I kao što je već rečeno, veoma je važno da nastavimo sa praksom poštovanja domaćeg pravnog sistema i međunarodnih standarda transparentnosti procedura. A to znači da, gdje god je moguće strateškog partnera, posebno za razvoj tako značajnih projekata, treba tražiti kroz postupak međunarodnog tendera. Znamo, naravno, moguće je pravno se osloniti i na međudržavni ugovor ako se posao zaključuje između vlada. Ovdje smo razumjeli da je riječ o interesovanju kompanije Eagle Hills koja je u privatnom vlasništvu. Sugerišemo da je za državu i Vladu mnogo pametnije i sa manje rizika izbjeći netransparentne procedure u izboru privatnih strateških patrnera, makar oni bili i sa nesumnjivim referencama. Tako je lakše moguće izbjeći i neke nove, ne daj Bože, naše nadstrešnice i ulične revolucije.

Državni interes u saradnji sa građanima i zajednicom

I napokon, razumljiv je interes lokalne javnosti da bude uključena u realizaciju i mnogo manje značajnih projekata nego što je ovaj. To se uvijek podrazumijevalo. Ne samo lokalna uprava, nego i veoma široki krug građana opština u kojima smo realizovali takve projekte imali su u raznim fazama priliku da u direktnom javnom dijalogu sa predstavnicima države i investitora saopšte svoje stavove i izraze očekivanja od takvih investicionih poduhvata. Tako mora biti i sada. Ali svako mora da preuzme odgovornost iz svoje ustavne nadležnosti. Jeftini populizam ovdje ne može biti saveznik. Kada se samo prisjetimo koliko su se vlade iz perioda socijalističkog razvoja dogovarale sa lokalnim upravama na Primorju – treba li graditi regionalni vodovod. Decenijama. Za sve to vrijeme hoteli na Primorju nijesu imali vodu u špicu sezone. Ni ovdje se ne smije povlađivati privatnim interesima lokalnih ugostitelja ili vlasnika parcela u okviru urbanističkog područja projekta, jer legitimno je da oni mogu imati drugačije interese od države. Ali svuda u svijetu o projektima ovih dimenzija odlučuju države i pritom pažljivo štite vlasničke interese privatnika koji imaju dodira sa projektom.