Video
Vujović ističe da je glavna karakteristika predstojećih izbora učešće Crkve, konkretno Srpske pravoslavne crkve, što predstavlja novi fenomen u parlamentarnom životu Crne Gore.
■VN: Predizborna kampanja je u punom jeku. Kao neko ko se dugo bavi medijima, kako vidite medijsku scenu u susret izborima?
VUJOVIĆ: Medijska scena je ostala podijeljena kao što je bila i prije izborne kampanje. To se vidi po medijima koji promovišu opozicione partije i onima koji podržavaju vladajuće partije. Međutim, ova kampanja ipak nije visokog intenziteta, posebno ne u tradicionalnim medijima, tako da nema ni previše ekscesnih situacija niti velike zloupotrebe medijskog prostora, kako se to dešavalo pred neke ranije izbore. I retorika je malo mirnija nego ranije, manje je uvredljivih sadržaja. Moglo bi se reći da ovogodišnja predizborna kampanja za naše prilike protiče prilično civilizovano.
VN: Šta je osobenost ovih izbora?
VUJOVIĆ: Definitivno je to da prvi put da imamo učešće Crkve u izbornoj trci. To je jedan novi fenomen prvi put crkva odnosno Srpska pravoslavna crkva – učestvuje u izborima i to je očigledno i preko medija. Vidljivo je da crkva koordinira rad određenih partija, čega je možda bilo i ranije, ali se prvi put to radi na potpuno otvoren način. Na šta će sve izaći, vidjećemo. Ali, definitivno je učešće SPC na izborima glavna karakteristika ovogodišnjih parlamentarnih izbora. Nažalost, kao i u nekoliko prethodnih izbornih ciklusa, Crna Gora ponovo mora da bije bitku sa mitomanskim, nacionalističkim i populističkim ideologijama. Desne ideologije krvi i tla su posljednjih godina dobile na zamahu podržane u svijetu od nekih velikih svjetskih sila. To je dalo vjetar u leđa našim lokalnim pobornicima ovih političkih shvatanja, koji su u crkvi našli zaštitnika i promotera ovih politika. Iznenađujuće je da se jedan dio građanski orijentisanih intelektualaca i medija našao o ovom prilično retrogradnom društvu. I nije to samo ovaj izborni ciklus, Crna Gora od 1989. godine bije jednu istu bitku koja oduzima veliku energiju i sprečava njenu emancipaciju i integraciju u svijet demokratskih država.
VN: Čini se da se predizborna kampanja ovoga puta najviše vodi preko društvenih mreža. Što se tamo dešava?
VUJOVIĆ: Što se tiče društvenih mreža, tu je već drugačija situacija. Zbog epidemije COVID 19 praktično nema predizbornih skupova, pa se obračun među političkim protivnicima uglavnom vodi na društvenim mrežama. Tu je već pravi rat između aktivista i simpatizera političkih partija koje učestuju na izborima. S obzirom da društvene mreže nijesu regulisane, da ne postoje nikakva pravila, jezik uvreda i jezik mržnje su dominantni. Takođe je primjetno da se kampanja vodi i preko komentara ispod tekstova na portalima. Tu su primjetni čitavi partijski timovi koji velikim brojem komentara pokušavaju da ostvare dominantan uticaj na javno mnjenje. Komentari su često popularniji od samih tekstova ispod kojih se postavljaju pa ne čudi interes za ovu vrstu kampanje.
VN: Kako gledate na kampanju srpskih medija prema Crnoj Gori?
VUJOVIĆ: Agencija za elektronske medije prati rad televizija iz Srbije koje se putem kabla gledaju u Crnoj Gori. Zadnjih mjesec dana je malo smanjen nivo negativne propagande prema Crnoj Gori. Ima povremeno određenih iskakanja, uvredljivih sadržaja i poruka, ali je retorika ipak malo civilizovanija od one koju smo imali donedavno. Vidjećemo hoće li tako ostati i preostalih desetak dana do izbora.
■VN: Da li je AEM-u dobijao žalbe političkih partija na rad medija u predizbornoj kampanji?
■VUJOVIĆ: Za razliku od prethodnih parlamentarnih izbora broj podnesenih žalbi na rad medija je simboličan. Podnešeno je svega par prigovora od kada je počela izborna kampanja. Od toga samo je jedna partija podnijela dva prigovora i jedna nevladina organizacija koja je dobila finansijski grant da prati rad medija u ovom periodu. I ovaj podatak govori o tome koliko je ova izborna kampanja manjeg intenziteta u odnosu na prethodne.
■VN: Crnogorski parlament je neposredno pred kraj mandata usvojio Zakon o medijima i Zakon o javnom servisu. Koje su glavne karakteristike novih akata i kako će se njihova primjena odraziti na medijsku zajednicu Crne Gore?
VUJOVIĆ: Zakon o medijima urađen je prvi put poslije skoro 20 godina i donio je dosta novina, u odnosu na prethodni zakon. Prvi put su u našem zakonodavstvu prepoznati onlajn mediji kao dio medijske scene. Što se tiče transparentnosti rada medija uvedena je obaveza prijavljivanja svih prihoda koje mediji dobijaju od države. Definisano je, takođe, formiranje medijskog fonda koji bi trebalo da podrži medijski pluralizam u Crnoj Gori, da pomogne medijima da opstanu, s obzirom da u ovakvoj finansijskoj situaciji izazvanoj najvećim dijelom epidemijom novog korona virusa, mediji nijesu održivi. Ostaje pitanje da li će u tom fondu biti dovoljno novca za podršku medijima.
VN: Jedna od značajnih novina je i regulisanje pitanja samoregulacije…
VUJOVIĆ: Tako je. Velika novina je što je ovaj zakon prvi put propisao samoregulaciju u Crnoj Gori. Poznato je da Crna Gora pati od nedostatka profesionalnih standarda, da godinama ne možemo da formiramo jedinstveno samoregulaciono tijelo, koje bi moglo da prati primjenu profesionalnih i etičkih standarda i poveća kvalitet medija. Ne samo da je samoregulacija Zakonom o medijima propisana, već j e propisano i finansiranje samoregulatornih tijela. Dakle, ombudsmani i Medijsko samoregulatorno tijelo će moći zajedno da konkurišu za sredstva što će omogućiti da i ombudsmani budu puno nezavisniji u svom radu i da ne zavise od medija gdje su neposredno zaduženi za praćenje primjene profesionalnih standarda. Takođe i kolektivnom tijelu će biti olakšan rad, jer smo svih ovih godina imali problema sa finansiranjem svog rada.
VN: Među novinarskim krugovima najviše reakcije na novi Zakon o medijima izazvale su norme kojima je regulisana zaštita novinarskih izvora informacija.
VUJOVIĆ: Jedan dio medijske zajednice i novinara se zaletio i “na nož” dočekao usvajanje Zakona o medijima, posebno dio koji se odnosi na zaštitu novinarskih izvora. Čak je u pojedinim medijima krenula kampanja protiv Zakona uz obrazloženje da je restriktivan, da ugoržava medijske slobode i da će posebno biti ugroženo istraživačko novinarstvo. Kada se ispostavilo da to nije tačno i da je zakon u tom dijelu pratio važeće evropske standarde javili su se tezom da Crna Gora nije demokratska država pa da zbog toga u njoj ne treba poštovati evropske standarde. Ovakva vrsta “argumentacije” je učinila bilo kakvu raspravu o ovom pitanju besmislenom i otkrila svu nemoć i nepoznavanje evropskih standarda naših lokalnih “eksperata”. U dosadašnjem zakonu zaštita novinarskog izvora bila je tretirana kao apsolutno pravo, što nigdje u Evropi nije slučaj. U preporuci Komiteta Savjeta Evrope o zaštiti novinarskih izvora jasno stoji da su izvori zaštićeni, ali da postoje izuzeci i određene situacije kada to ne mogu biti. Sva ograničenja su precizirana u stavu 2, člana 10 Konvencije o ljudskim pravima. Ti izuzeci se odnose na situacije u kojima bi zaštita novinarskih izvora mogla da bude problematična. Od sedam situacija koje su navedene u stavu 2, član 10 naš zakon je prepoznao samo tri.
VN: Koje su to tri situacije?
VUJOVIĆ: Kada je u pitanju zaštita nacionalne bezbjednosti, zaštita teritorijalnog integriteta i zaštita zdravlja ljudi. Samo u te tri situacije postoji pravo države da traži od novinara da otkrije izvor informacija. Pa čak i u tim situacijama sud će procjenjivati da li je potrebna zaštita izvora, odnosno da li postoji javni interes da se izvor otkrije ili ne otkrije. Pa ni tu nije kraj već će se i u takvim situacijama ako postoji drugi način da se otkrije određena informacija neće se od novinara tražiti da otkrije svoj izvor informacija. Znači, ovi izuzeci bi se primjenjivali u zaista ekstremnim situacijama kada ne postoji drugi način da se nešto otkrije, a postoji opravdan interes javnosti da se do određene informacije dođe.
■VN: Evropska unija stalno insistira na slobodi medija, slobodi izražavanja, zaštiti novinara.. .Ima li zaista razloga za toliki pritisak na Crnu Goru?
VUJOVIĆ: Svako ko živi u Crnoj Gori može svakodnevno da primijeti da postoji veliki broj medija sa različitim političkim opcijama, da je svaka vrsta kritike dozvoljena, da je dozvoljeno objavljivanje najrazličitijih informacija. Medijski pluralizam je defakto prisutan. Crna Gora ima problem sa velikim brojem neriješenih napada na novinare i to je ono što može sa razlogom da se prigovara izvršnim vlastima. Ono što bi moglo da se prigovori, jesu olaka hapšenja ljudi koji su na društvenim mrežama postavljali dezinformacije, prijeteći ili uvredljivi sadržaj. Mislim da je to pretjerivanje. Hapšenje nije adekvatna reakcija, pogotovo to ne bi trebalo da radi policija, jer ona nema kapacitet da procjenjuje standarde i slobodu izražavanja. Ako je neki sadržaj sporan po bilo kom osnovu onda postoje nadležne insitucije koje takve stvari treba da rješavaju.
VN: Na koji način obezbijediti slobodu medija, a istovremeno zaštititi javni prostor od dezinformacija, manipulacija, spinovanja? Kako zapravo stvoriti uslove za veću odgovornost medija za javnu riječ?
Preporučeno
VUJOVIĆ: Crna Gora ima zaokružen sistem i kada je u pitanju regulacija, a sa novim zakonom i samoregulacija tradicionalnih medija. Mediji su kod nas politički podijeljeni i ta podjela je duboka, shvata se dramatično i ona je osnovni razlog da samoregulacija ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Kada podjele u novinarstvu budu relaksirane od ovako dramatičnih podjela lakše će se praviti i konsenzus među novinarima oko minimuma profesionalnih standarda koje bi trebalo poštovati. To bi rezultiralo i većom odgovornošću za javno izgovorenu riječ. Međutim, društvene mreže postaju sve više mjesto gdje se građani dominantno informišu, a taj prostor je potpuno neregulisan. Zato se i najveće zloupotrebe slobode izražavanja dešaju upravo na njima. Zato je i zloupotreba društvenih mreža u predizbornim kampanjama bila i te kako prethodnih godina prisutna. Ovo je problem na samo Crne Gore, već i čitavog svijeta. Evropska komisija je najavila da će se ovim problemom intenzivno baviti u narednom periodu pa očekujemo da vidimo prvo šta će oni ponuditi. Crna Gora je previše mala da bi mogla ovako veliki problem da sama rješava.
