Čitavo obrazloženje odluke da se njegov klijent oglasi odgovornim zasnovano je, ističe naš sagovornik, na iskazu jednog svjedoka – Miodraga Bešovića, pretpostavljenog Igoru Deleviću kojem je Disciplinska komisija poklonila punu vjeru, pri tome, dodaje on, ne obrazlažući zašto to čini.

Slijedi tužba

– Komisija se nijednom riječju nije osvrnula na navode odbrane da je u ovoj pravnoj stvari izostao nalog ministra shodno članovima 6 i 7 Uputstva o načinu korišćenja i upotrebi helikoptera i aviona Ministarstva unutrašnjih poslova od 15. 9. 2016. godine. Tadašnji ministar Sergej Sekulović morao je, shodno članu 6 navedenog uputstva, donijeti odluku o korišćenju i upotrebi letilice, prije svega, u formi pisanog naloga, izuzetno u slučaju hitnosti mogao je izdati i usmeni nalog koji, shodno članu 7 Uputstva, sadrži vrstu letilice, datum i vrijeme polijetanja i maršrutu i svrhu leta – objašnjava Vukčević.

Sve to, podsjeća on, izostalo je i ministar je u svom iskazu, kao svjedok, jasno izjavio na pitanje punomoćnika da 5. septembra ujutro v. d. generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodragu Bešoviću nije saopštio vrstu letilice koja će da se koristi, datum i vrijeme polijetanja i maršrutu i svrhu leta.

– U obrazloženju rješenja/odluke Disciplinske komisije nema nijedne jedine rečenice, niti osvrta na navode odbrane da nije primijenjeno Uputstvo o načinu korišćenja helikoptera i da je izostao nalog ministra, kako je to uvijek rađeno u svim sličnim situacijama kada se koristio helikopter Ministarstva unutrašnjih poslova – ističe Vukčević.

Disciplinska komisija, kaže on, u obrazloženju svoje odluke nije se osvrnula ni na Operativni priručnik (Operativni postupci – helikopter), posebno na odredbe 1.4. koje u tački 11 propisuju da je vođa vazduhoplova ovlašćen i odgovoran da odbije da preveze lica ili teret koji mogu da utiču na sigurnost vazduhoplova, a lica koja se u njemu nalaze može da iskrca, a teret da istovari.

On ukazuje i na tačku 7, koju Komisija, takođe, nije pominjala u odluci, da je pilot obavezan da „odbije da obavi let ako utvrdi da postoje odstupanja od operativnog ograničenja iz propisa o osnovnim pravima u oblasti civilnog vazduhoplovstva i nadležnostima Evropske agencije za sigurnost vazdušnog saobraćaja“.

– Dakle, sve i da je tog jutra 5. septembra 2021. godine dobio nalog ili radni zadatak (za koji smo naknadno saznali da se sastojao u tome da bude „mamac“ ili „glineni golub“ za odvraćanje pažnje), Igor Delević bio je dužan da ga odbije iz razloga bezbjednosti, jer su bili ispunjeni svi citirani uslovi iz Operativnog priručnika da odbije da obavi let – kategoričan je Vukčević.

Naglašava da Disciplinska komisija nije cijenila ni iskaz pomoćnika direktora Dragana Gorovića, da su postojali operativni podaci policije o bespilotnoj letilici – dronu sa eksplozivom, koja je mogla da ugrozi bezbjednost helikoptera i osoba koje se nalaze u njemu.

– Sve navedeno Disciplinska komisija nije cijenila i nevjerovatno djeluje da je kompletno svoje obrazloženje odluke zasnovala na iskazu jednog svjedoka Bešovića, kojem je poklonila punu vjeru, pri čemu nije uzela u obzir da je isti u svom iskazu priznao da nije dobio od ministra precizne podatke o akciji koja je trebalo da se sprovede, već je izdao nalog Igoru Deleviću da se javi Milošu

Rakonjcu koji je, navodno, trebalo da mu da precizna uputstva – ogorčen je Vukčević.

On najavljuje da će u ime svog klijenta podnijeti tužbu Upravnom sudu i uvjeren je da će „nezakonito rješenje Disciplinske komisije, kako zbog navedenih nepravilnosti“, tako i brojnih drugih koje će navesti u tužbi, biti poništeno.

Politički proces

Piloti Aviohelikopterske jedinice MUP-a Igor Delević i Dražen Vlahović suspendovani su 6. septembra prošle godine, odlukom tadašnjeg ministra Sergeja Sekulovića, zbog teže povrede službene dužnosti.

Delević i Vlahović, kako se ispostavilo tokom disciplinskog postupka, bili su određeni da budu „glineni golubovi“ u policijskoj akciji dopremanja velikodostojnika Crkve Srbije Joanikija Mićovića i Porfirija Perića na Cetinje 5. septembra, gdje je Mićović, u Cetinjskom manastiru nasilno ustoličen, a crnogorska prijestonica u susret toj ceremoniji i tokom nje, bila, duže od četiri sata, zasuta ogromnim količinama suzavca, šok i fleš bombi.

Nekoliko hiljada Cetinjanki i Cetinjana, koje su podržali brojne građanke i građani iz ostalih gradova Crne Gore, koji su uspjeli da dođu na Cetinje dan ranije prije nego su policijski kordoni blokirali sve prilaze prijestonici i tako onemogućili još masovniji građanski protest, bili su izloženi brutalnoj policijskoj sili.

Nikada ranije nije upotrijebljena tolika količina hemijskih sredstava protiv građana, koji su gađani i zabranjenim gumenim mecima. Policajci su bukvalno lovili ljude u jezgru grada, čak su patrone ispaljivali i na po jednog čovjeka ako bi ga ugledali u nekoj od ulica koje su vodile ka Dvorskom trgu, u neposrednoj blizini Cetinjskog manastira. Nalog je, očito, bio da se oko Manastira uspostavi „brisani prostor“, kako bi se građanke i građani onemogućili da iskažu protest ustoličenju Mićovića u crnogorskoj svetinji.

Akcijom policije rukovodio je pomoćnik direktora Uprave policije Miloš Rakonjac, koji je, zajedno sa svojim saradnikom, jednim od komandanata u Protivterorističkoj jedinici Petrom Kneževićem, i smislio plan helikopterskog ustoličenja Mićovića.

Što je ovaj dvojac mislio o građankama i građanima koji su iskazali protest inauguraciji bjelodano jasno se pokazalo nekoliko mjeseci kasnije kada su se u javnosti pojavili snimci Kneževićevog prepričavanja dogodovština u susret akciji na Cetinju. Na jednom od snimaka Knežević kaže: „Mi smo otišli, osvojili smo tamo Cetinje, ne osvojili nego raščistili tamo tu bagru i to završili“.

Crkveni velikodostojnici na Cetinje su prevezeni helikopterom Vojske Crne Gore i odmah po obavljenom poslu vraćeni u Podgoricu, gdje su priredili veliko slavlje. U akciji su korišćena dva vojna helikoptera.

Prema planu Rakonjca i Kneževića, trebalo je da poleti i helikopter MUP-a, ali je Delević, kao glavni pilot, procijenio da let neće biti bezbjedan ni po letilicu, ni po posadu i putnike, jer je od Dragana Gorovića, koji je bio na Cetinju, dobio informacije da se priprema napad na helikopter. S njim je bio saglasan i kopilot Dražen Vlahović, kojeg je Disciplinska komisija oslobodila odgovornosti.

Osim toga, Deleviću nije uručena pisana odluka o kakvom je zadatku riječ, niti saopšteno vrijeme, mjesto i svrha polijetanja. Komandu da podigne letilicu izdao mu je Miloš Rakonjac koji na to nije imao pravo ni po kom osnovu.

Bivši ministar Sekulović je tokom svjedočenja u ovom procesu rekao da je moguće da ne bi pokretao postupak protiv dvojice pilota da je imao sve informacije o njihovim razlozima da odbiju da podignu letilicu.

Delevićev advokat u završnoj riječi konstatovao je da je njegov klijent žrtva političkog progona i političkih nadgornjavanja, te da je čitav disciplinski proces politički montiran.

Sve što se dešavalo u susret inauguraciji Mićovića i nakon tog 5. septembra prošle godine nedvosmisleno to potvrđuje – i tadašnjoj i sadašnjoj vlasti jedini cilj je da zataškaju što se sve događalo i sakriju od javnosti brojne nezakonitosti za kojima su posegnuli, kao i činjenicu da je komandni lanac bio prekinut. Odavno je jasno da je komandu akcijom 5. septembra oko dva sata iza ponoći preuzeo Miloš Rakonjac, prema nezvaničnim informacijama, na prijedlog lidera proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića, koji su tadašnjem premijeru Zdravku Krivokapiću ovu dvojicu predstavili kao ljude od povjerenja koji imaju plan kako da do Cetinja dopreme velikodostojnike Crkve Srbije i vrate ih natrag u Podgoricu.

Istraga o ovim događajima biće otvorena i u parlamentu i čini se da je proglašavanje Delevića krivim još jedan od očajničkih poteza odlazeće vlasti da opravda zloupotrebu policije i vojske na Cetinju 5. septembra prošle godine.