Video
VN: Srbija se ponovo miješa u izbore u Crnoj Gori, ovoga puta u lokalne izbore u Nikšiću, o čemu svjedoči prisustvo funkcionera Srpske napredne stranke. Opozicija ne krije da ima i dodatni motiv da”padne”rodni grad crnogorskog predsjednika…
VULETIĆ: Da, potpuno sam saglasan. Užasno je zabrinjavajuće prisustvo funkcionera SNS-a iz dva ugla: prvi je dokaz da ne priznaju nezavisnu CG, a drugi je taj što je apsolutno jasno da su došli da rade/finansiraju kampanju novcem koji su na koruptivni način stekli u Srbiji. Politička matrica i kontinuitet u porukama su jasni, imali smo prvo: “Ne damo svetinje”, pa “Ne damo Crnu Goru”, sada “Ne damo Nikšić”. Pošto se radi o rodnom gradu predsjednika Đukanovića, to sigurno daje dodatni motiv u budućem tumačenju rezultata, mada vjerujem da bi se na isti način ponašali i na bilo kojim drugim izborima. Prosto rečeno, u nažalost većinskoj Srbiji se stiče utisak nedovršenog posla na izborima 30. avgusta 2020. godine. Najzad, katastrofalno je što se na ovaj način neuporediva, čak i u našem regionu izborna manipulacija, otvorena kupovina glasova i nasilje prenose u CG.
VN: Koje su posljedice?
VULETIĆ: Veoma strahujem da se čitava stvar sa ovakvim miješanjem u crnogorske prilike ne završi uz žrtve. Stepen provociranja Crne Gore je zaista ogroman. Nešto što je prošlo u Šapcu ili drugim gradovima Srbije u kojima su naprednjaci na silu preuzimali vlast, sumnjam da može mirno proći u Nikšiću.
VN: Podsjetiću i na Vaše riječi da u posljednjih 30 godina nije bilo takvog konsenzusa u Srbiji kao u slučaju prošlih izbora u CG. Dakle, ponavlja se ista situacija…
VULETIĆ: Ovih pet mjeseci nakon izbora 30. avgusta prošle godine nijesu nam donijeli nijedan kontraargument da je to tako. Da se nadovežem na prethodni odgovor, osjećaj nedovršenog posla pomiješan sa utiskom da “smo” tu nadohvat ruke frustrira većinu društveno/političkih aktera u Srbiji. To možemo jasno vidjeti na svim stranama, vlast kontroliše sve medije sa nacionalnom frekvencijom i dio kablovskih operatera, takođe i sve tabloide. Opozicioni bivši SzS kontroliše ostatak kablovskih operatera i oni među sobom prave nepomirljive podjele i razlike o svemu osim kada je u pitanju izgradnja tzv. srpskog sveta. Crna Gora je za taj ugao gledanja jako važna i toga bismo morali da budemo svi svjesni. Ovo što rijetki pojedinci i ja govorimo u Srbiji je jeres. Sjetimo se samo kako su se proveli potpisnici tzv Apela 88, isto kao što se proveo gospodin Kostić, predsjednik SANU zato što je konstatovao istinu o Kosovu. Gotovo je nemoguće o tome diskutovati bilo gdje. Vjerujem da je Crna Gora nepovratno na pravom političkom putu koji je krenuo 1996/97. godine, a ova sadašnja konfuzna Vlada je rezultat činjenice da je DPS vladao 30 godina, kada je neminovno da dođe do slabosti na koje su građani osjetljivi, korupcija, klijentelizam… Vjerujem da će se stvari prilično razbistriti nakon vanrednih parlamentarnih izbora i CG vratiti ponovo na jasan i nedvosmislen evropski put.
VN: Gotovo da nema dana da se srpski mediji ne bave Crnom Gorom, posebno predsjednikom Đukanovićem, koji je izložen najbrutalnijoj kampanji. Sa druge strane, srpski predsjednik kaže da hoće dobre odnose sa Crnom Gorom. Kako? Sa kime?
VULETIĆ: Ovo pitanje korespondira sa prethodnim. Predsjednik Đukanović nije markiran juče ili prekjuče kao političar koji je izmakao kontroli srpske politike i time predstavlja “izdajnika”. To je počelo još 1997. reformom DPS-a i demokratizacijom Crne Gore. Rekao bih da je tada srušen Berlinski zid u Crnoj Gori, a to su samo rijetki pojedinci u Srbiji shvatili. Teško je to bilo šire razumjeti u Srbiji pošto su na isti način tu promjenu ranije tumačili Milošević, Šešelj, Koštunica, Tadić, a sada i Vučić, Dačić, Đilas, Jeremić.
Da, predsjednik Vučić to kaže i to zastupa samo deklarativno i tiho, mnogo glasnije govori o tzv. ugroženosti srpskog naroda, a to posebno čini kroz aktivnosti SPC koju finansira i sa kojom je u svojevrsnoj političkoj koaliciji u Crnoj Gori. Sjetimo se kako je pokojni patrijarh Irinej definisao bivšu Vladu CG, kao goru od NDH. Sve ovo i aktivnosti o kojima smo govorili na početku razgovora ga ubjedljivo demantuju kada šapuće o dobrim namjerama prema CG.
VN: U Srbiji se otvoreno pokazuje nezadovoljstvo novom Vladom u CG, posebno premijerom. Da li je to farsa?
VULETIĆ: Očigledno je da premijerom Krivokapićem Vučić nije zadovoljan, to je naslijeđeno nerazumijevanje sa pokojnim Amfilohijem. Njegovi partneri sa kojima nalaže badnjak i otvara auto-puteve u Srbiji su Mandić i Knežević. Krivokapić se nalazi u nekoj vrsti procjepa kada će morati da se opredijeli, lakše mu je sada kada nema više Amfilohija. Mora da vodi računa o tome da rezultat na izborima nije onakav kako ga je on tumačio u izbornoj noći ili Andrija Mandić, Knežević i Milačić. Rezultat po mandatima koji izglasavaju Vladu je gotovo jednak rezultatima od prije četiri godine, za jedan preko potrebnog za većinu. Moramo napomenuti da je u novoj većini URA i Demokrate Alekse Bečića, čiji birači prirodno ne pripadaju “srpskom svetu” litija, tako da promjenu vlasti nijesu napravile litije nego neodbranjiva činjenica nasuprot DPS-a da su 30 godina na vlasti.
VN: Nova Vlada CG formirana je u manastiru, većina današnjih ministara su aktivne pristalice SPC…
VULETIĆ: Formiranje Vlade u Manistiru Ostrog je ritualni čin na koji je pristao sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a sa druge strane Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu smjeli da prigovore ništa glasno. Bilo je tihog nezadovoljstva, ali su praktično svi pristali na lična poniženja. Sve to zajedno ne može dugo opstati. Dovoljne su bile diskusije Kneževića i Nebojše Medojevića u parlamentu prilikom izglasavanja nove Vlade, kao i Mandića po srpskim medijima da zaključimo koliko je Krivokapić slab premijer bez podrške u parlamentu i perspektive za bilo kakav uspjeh. O širem uspjehu za crnogorsko društvo tek nema govora.
SPC, tj. u najvećem broju crkveni velikodostojnici zloupotrebljavajući vjeru manipulišu nacionalnim interesima Srba i time dodatno čine problem većim nego što bi mogao biti.
VN: Da li će se i Srbija, prije svega predsjednik Vučić, susresti sa istim problemom koji su srpski političari proizveli u CG uticajem SPC i srpskih nacionalista u pregovorima sa Kosovom, te pokušajima da se vlast smijeni po receptu kakav je uspješno izveden u Crnoj Gori?
VULETIĆ: To bi značilo da SPC i predsjednik Vučić imaju različit stav u vezi sa problemom na Kosovu. Nažalost, bojim se da imaju identičan stav o tome. Nemamo nijedan argument da to nije tako. Volio bih da bar neko od njih shvata realnost. Sjećam se Vučićevih riječi na sahrani patrijarha kada je prepričao njihov posljednji razgovor. Tada je rekao da mu je Irinej poručio da uradi maksimalno što može u očuvanju Kosova. Kako da shvatimo ovo? Volio bih da je to značilo: “Uradi sve što možeš, ali nemoj da žrtvuješ budućnost naše djece i napraviš Kosovo od ostatka Srbije”.
Nažalost, nemamo u nastavku kontekst koji podržava ovu moju želju, već suprotno. Nijesu uporedive stvari, vlast Srbije sa SPC u CG čini koaliciju koja je izvukla na prošlim izborima maksimum iz potencijala. Postoje u Srbiji usijane glave koje misle da je moguće Vučića prestići sa desne strane, a SPC sigurno nije među njima ili bar najveći dio SPC. Vučića može da smijeni samo nedvosmisleno pro-EU koalicija koja mora da objasni ponovo nakon 20 godina interes građanima od članstva u EU. SPC sigurno nije organizacija koja vjeruje da je EU za Srbiju dobra opcija, a sa druge strane, nema dovoljno moći da objasni da je Vučić izdajnik ako bude nekim čudom stvarno poveo Srbiju ka EU.
VN: Da li je otac Grigorije možda srpski Zdravko Krivokapić?
VULETIĆ: Prije bih rekao da je Vučić srpski Krivokapić, on se nama već desio sa odloženim dejstvom nakon Đinđića, što vrlo ispravno kaže Svetislav Basara. Grigorije je više opasnost da nam se desi nova zabluda u vidu spasioca. Koja je to njegova nova politika koja daje nov sistem o kome svi pričaju? Grigorije i Vučić su u suštini politički istomišljenici kada je riječ o pogledu na našu ratnu prošlost, problem Kosova, a samim tim i u pogledu EU perspektiva kojih sa njima nema. Da ne pominjem sumnju na korupciju zbog koje je episkop Grigorije i sklonjen u Njemačku, kao i njegovu bliskost sa Miloradom Dodikom, koji je jedna od najvećih smetnji uspostavljanju dobrih međunacionalnih odnosa.
VN: Kako vidite razvoj događaja u Crnoj Gori u narednim mjesecima, pogotovu uticaj DPS?
VULETIĆ: Nova Vlada je potpuno neubjedljiva, već sada opterećena aferama, poput uzimanja netransparentnog i mimo procedure kredita ili gašenja avio-kompanije pa osnivanja nove iste. Premijer vodi nekonzistentnu politiku, često komičanog izgleda, kao kada je čestitao/nije čestitao Dan RS. Ne zna do kraja kakav stav da zauzme oko predsjednika Srbije, razapet je između Mandića i separatnih političkih ambicija. Očito je da će biti prijevremenih parlamentarnih izbora. Nadam se da neće biti odluka koje bi poremetile magistralni politički pravac koji Crna Gora ima decenijama unazad.
DPS je platio političku cijenu tridesetogodišnje vladavine, neminovno je u tako dugom periodu da se natalože neoprostive greške koje su građanima vidljive poput korupcije, nepotizma, neosjetljivosti za potrebe običnih ljudi. Jako je dobro što se na upravo završenom Kongresu jasno vidjelo opredjeljenje sa nemirenjem sa aktuelnom situacijom i spremnost za nastavak politike koja vidi CG na zapadu. Takođe bih rekao da su ispravno shvatili poruku birača na posljednjim izborima. Ohrabruje činjenica da su dobili prostor mladi i politički talentovani ljudi poput gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića.
VN: Nedavno istraživanje Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku pokazalo je da više od polovine građana Srbije smatra da u slučaju nepovoljnog ishoda pregovora oko Kosova Srbija treba vojno da interveniše…
VULETIĆ: To su poražavajući rezultati dvadeset godina nakon kapitulacije u ratu na Kosovu. Danas to Vučić naziva djelimičnom kapitulacijom i mi dobijamo ovakav većinski stav. To je prije svega rezultat politike, tj. političara koji su došli na vlast nakon 5.10.2000. sa izuzetkom Đinđića i njegove Vlade. Zbog pokušaja da to promijeni Đinđić je poginuo. Nakon njega svi do danas objašnjavaju da nam zli Zapad otima teritoriju (Kosovo) i da se stvorila svjetska zavjera koja radi Srbima o glavi. Skladno tome od 2004. dobijamo Vladu koja donosi prvi zakon o pomoći haškim optuženicima, tretira ih kao nacionalne heroje koji idu u Hag na posljednju prekomandu u odbranu srpstva. Donosi se Ustav 2006. kojim se cementira besperspektivnost srpskog društva, negira uloga Srbije u ratovimana na ex-Ju prostoru, a Srbi se dodatno prikazuju kao jedine žrtve i praktično se brani Miloševićeva politika koja nas je uništila.
VN: I to traje sve do danas…
VULETIĆ: Tako je. Naravno to je sada još ubjedljivije jer je normalno da poslije takvog kontinuiteta dođu Vučić i Dačić u punom kapacitetu na vlast. Vučić je prije nešto više od godinu dana u najavljivanom legendarnom govoru na Kosovu u Mitrovici rekao da je Milošević imao najbolje namjere kada je vodio politiku ’90-ih, ali da eto nije razumio najbolje svijet i vrijeme u kome živimo pa smo doživjeli debakl. Tada je vjerovao da je završio posao dogovorom sa Tačijem o podjeli/razmjeni teritorije misleći da maestralno razumije svijet u kome živimo. Prevario se i dobio brutalnu potvrdu toga pobjedom Bajdena na izborima u SAD. Njegov pokušaj realizacije izmijenjene Ćosićeve paradigme: “Ostvarimo u miru ono što nijesmo mogli ratom” će se završiti prije ili kasnije novim porazom. Žalosno je što će naše društvo da plati cijenu lošim životom i novim zaostatkom za razvijenim svijetom. Takva politika nema perspektivu.
VN: Istoričarka Latinka Perović (koju je, inače, grubo izvrijeđala ministarka u Vladi CG Vesna Bratić) saopštila je na nedavnoj sjednici Političkog savjeta GDF da je sahrana mitropolita Amfilohija poslije Gazimestana bila “najizraženiji politički događaj i snažna homogenizacija Srba u Crnoj Gori i doprinos velikoj podjeli u toj zemlji”.
VULETIĆ: Način na koji je Vesna Bratić izvrijeđala uglednu istoričarku Latinku Perović pokazuje patologiju i primitivizam ministarke. Nažalost, takva osoba obavlja veoma važnu funkciju u novoj Vladi CG koja je sažeta iz četiri važna resora. Rekao bih da je to narativ Vlade s obzirom da se niko od ministara ili premijer nije ogradio od takvih brutalnih riječi.
Preporučeno
Apsolutno je ispravno rezonovala gospođa Perović kada je rekla da nije bilo veće homogenizacije od Gazimestana, ne samo Srba u CG, već i u Srbiji i Republici Srpskoj. To nam govori prije svega o frustraciji koju nosimo od sveukupnog nacionalnog poraza koji smo doživjeli ’90-ih godina prošlog vijeka. Ne mislim da se tu radi suštinski o podršci SPC kao vjerskoj organizaciji, već o podršci nosiocu nacionalističke politike koja je slijepa nad porazima i budućnošću naše djece.
