Zbog čega SPC traži status države u državi?

Srpska pravoslavna crkva organizuje proteste i prijeti da se vjernici neće povući sa ulica dok se zakon ne povuče. Zakon predviđa registraciju SPC u Crnoj Gori, evidenciju imovine i nijednim svojim aktom ne zadire u pitanja ispovijedanja vjere, organizacije vjerske zajednice ili izbora arhijereja. Međutim, postavlja se pitanje zašto se Srpska pravoslavna crkva toliko protivi ovom zakonu kad se gotovo isti zakon bez pogovora poštuje u susjednoj Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Zašto je problem registrovati se i u Crnoj Gori i dokazati porijeklo svoje imovine kao što je to učinjeno u Srbiji BiH i Hrvatskoj po važećim zakonskim propisima. Zašto je SPC u Crnoj Gori jedina vjerska zajednica na Balkanu koja nema regulisan pravni status sa matičnom državom? Da li se status države u državi najviše isplati.

Uporedno zakonodavstvo

Dokazivanje vlasništva prema srpskom Zakonu o restituciji crkvene imovine i prema crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti predviđeno je prema upravnom postupku. Na isti način je vlasništvo nad svojom imovinom SPC morala dokazati i u Hrvatskoj, i u BiH.

Kada se direktno uporede krovni Zakoni Srbije i Crne Gore vidi se da oba propisuju da vjerske zajednice treba da se registruju, i da to čine kod države, te da tako postaju pravni subjekti, sa obavezama koje iz toga proističu. Ista prava i obaveze propisuju Zakoni o vjerskim zajednicama u Hrvatskoj i BiH.

Tako je srpskim zakonom, članom 9 predviđeno da crkve i vjerske zajednice koje su registrovane u skladu sa ovim zakonom imaju svojstvo pravnog lica.

Članom 17 je propisano da Ministarstvo nadležno za poslove vjera vodi Registar crkava i vjerskih zajednica.

Član 18 pripisuje da vjerska zajednica stiče svojstvo pravnog lica upisom u registar vjerskih zajednica koji vodi Ministarstvo.

Registar se sastoji od baze podataka i zbirke dokumenata. Sadržaj i način vođenja Registra, kao javne evidencije, propisuje Ministarstvo.

Zanimljivo je pogledati i kako sam Ustav Srpske pravoslavne crkve tretira pravni status imovine.

Tako član 249. Ustava SPC propisuje da nepokretna crkvena dobra moraju imati zakonske isprave o svojini.

Pravno gledano treba podsjetiti i na činjenicu da Ustav Crne Gore nedvosmisleno štiti pravo svojine svakome ko može da dokaže, a to proizlazi i iz međunarodnih pravnih obaveza koje Crna Gora ima.

Zakon iznad svega

Kako je to pravno riješeno u BiH za Pobjedu je objasnio direktor sekretarijata za vjere Republike Srpske Dragan Davidović. On ističe da se ova oblast mora zakonski urediti.

“Ako je BiH, koja je prošla kroz građanski rat (na ivici vjerskog), smogla snage da donese ovakav Zakon i potpiše ugovore sa vjerskim zajednicama, za koje smatramo da su vrhunsko civilizacijsko dostignuće, mišljenja smo da oni mogli biti uzor i višekonfesionalnoj Crnoj Gori. Na prijedlog predstavnika Islamske zajednice u BiH, Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Jevrejske zajednice, Međureligijskog vijeća BiH, civilnog društva i predstavnika međunarodne zajednice, Parlamentarna skupština BiH usvojila je, u januaru 2004. godine ponuđeni tekst Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH. Tim zakonom je (čl. 8 tačka 2) priznat javno pravni subjektivitet „istorijski zasnovanim crkvama i vjerskim zajednicama u BiH u skladu s vjerskim propisima i unutrašnjom organizacijom u Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Katoličkoj crkvi i Jevrejskoj zajednici BiH, kao i ostalim crkvama i vjerskim zajednicama kojima je priznato svojstvo pravne osobe prije stupanja na snagu ovog zakona. U skladu sa zakonskim odredbama iz čl. 12 tačka 1, imovina crkava i vjerskih zajednica, pa tako i SPC, nezavisno od vremena njenog sticanja i nastanka, pripada njima“,- citira djelove zakona Davidović.

On objašnjava da su potpisani ugovori sa svim vjerskim zajednicama.

“Na osnovu navedenog zakona, potpisani su ugovori između BiH i Vatikana (2006. g.), i BiH i SPC (2008. g., u Patrijaršiji u Beogradu), koji se tretiraju kao međudržavni. U ime SPC potpisnik Ugovora bio je patrijarh srpski Pavle, dok je u ime BiH Ugovor potpisao ministar civilnih poslova BiH S. Halilović. Ovim ugovorom, kao i Zakonom, potvrđen je javno pravni status i zaštićena imovina SPC. Kako su navedeni Ugovori i Zakon važeći za BiH, to je cjelokupna pokretna i nepokretna imovina SPC, i u RS, i u FBiH, uknjižena kao vlasništvo SPC. Registar crkava i vjerskih zajednica vodi Ministarstvo pravde BiH – naglasio je Davidović i pojasnio da u skladu sa zakonom, bez obzira na istorijski period izgradnje i sticanja imovine (nemanjićki, otomanski, austrougarski, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ ili sadašnji), bilo državnim ili sredstvima pojedinaca, ta imovina pripada SPC”,pojasnio je Davidović.

Ugovor između Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve na osnovu Zakona o vjerskim zajednicama potpisan je 2002. godine. Njime se uređuje registracija, imovina, kao i aktivnosti Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Isti ovakvi ugovori potpisani su i sa drugim vjerskim zajednicama.

Advokat Nikola Martinović je ranije ukazao kako je Srpska crkva riješila ovo pitanje u Hrvatskoj.

“U toj državi su se registrovali bez ikakvog problema, tako da u tamošnjem registru imate 431 upis raznih jedinica SPC. Svaki manastir, svaka crkva, crkvena opština upisana je da bi mogla da dobije status pravnog lica. Čak i Eparhijski savjet, koji je potpisao ugovor sa državom Hrvatskom, upisan je kao posebno pravno lice. Isti slučaj je sa Republikom Sbijom. Ako SPC bude principijelna i u Crnoj Gori pokaže postupanje kakvo je pokazala u Hrvatskoj, registracija neće biti problem. Problem će biti kod imovine. Jasno je da crkva neće pristati da joj se oduzme faktička vlast na imovini koja nije prevashodno namijenjena bogoslužbenoj djelatnosti”, rekao je Martinović.

On ističe da problem za SPC, odnosno ono za šta se ona bori i ovim litijama koje gledamo, jesu gradsko građevinsko zemljište, livade i drugi objekti koji ne služe za crkvene obrede.

“To je, u stvari, najvrednija imovina kojom bez pravnog osnova gazduje Srpska crkva u Crnoj Gori i čega se ne želi odreći. Svako ko ima nekretninu mora znati odakle mu je, je li kupljena, naslijeđena ili je dobio u nasljeđe ili je dobio po nekom zakonu. To će se tražiti i za te nekretnine koje se pominju u Zakonu kao što se traži i za sve kuće ili stanove koje građani imaju u svojini. U imovinskom smislu to ne predstavlja nikakav problem”, pojasnio je Martinović.

Jurisdikcija države

Pravni aspekt ovog zakona za Pobjedu objašnjava analitičar Davor Đenero i kaže da Srpska pravoslavna crkva ima status u Hrvatskoj regulisan zapravo na jednaki način kao što ga reguliše i crnogorski zakon.

“Članak 5 Zakona o pravom položaju vjerskih zajednica regulira da se Crkve koje su djelovale u Hrvatskoj na dan stupanja na snagu Zakona upisuju u Evidenciju podnošenjem zahtjeva. Srpska pravoslavna crkva je prilično komplicirano organizirana u Hrvatskoj. Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj sačinjavaju Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i eparhije dalmatinska, gornjokarlovačka, slavonska, osječko-poljska i baranjska, zahumsko-hercegovačka i primorska, koja u svom sastavu ima grad Dubrovnik. Tijelo koje predstavlja SPC u Hrvatskoj je Episkopski savjet kojim predsjedava mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Porfirije, a čine ga i episkopi dalmatinski Nikodim, gornjokarlovački Gerasim, slavonski Sava i osječko-poljski i baranjski Heruvim. Što se imovine tiče, SPC je bila vlasnik velike imovine, i budući da ona nikad nije bila finansirana od strane države i nije bila u državnom vlasništvu, SPC je tabularni vlasnik te imovine, ali je to morala u upravnom postupku i dokazati. Isto tako, SPC je, jednako kao i Rimokatolička crkva, u procesu povrata imovine dobila relevantan broj nekretnina, stanova, zemljišta, poljoprivrednih parcela. Znači dobila je sve ono za šta je imala dokaze o posjedovanju. SPC je u Hrvatskoj finansijski vrlo snažna. Proces povratka ne teče baš brzo, ali SPC ni na koji način nije zakinuta u odnosu na ostale koji imaju pravo na restituciju imovine, pa i u odnosu na Rimokatoličku crkvu”, kaže Đenero.

Mimo svih

Analitičar religije Draško Đenović kaže da postoji bitna razlika između crkve u Crnoj Gori i ostalih bivših jugoslovenskih republika, naglašavajući da je u Hrvatskoj SPC imala sporazum potpisan sa hrvatskom državom koji nikada nije urađen za SPC u Crnoj Gori.

“Tu je ta razlika između pravoslavne i katoličke crkve i islamske i jevrejske zajednice. U Crnoj Gori Katolička crkva ima potpisan Konkordat (od prije nekoliko godina) u kojem je jasno da je taj ugovor iznad budućeg crnogorskog zakona. I Islamska zajednica sa državom ima potpisan ugovor. Ovakvi ugovori se jednostavno moraju potpisati , poručuje Đenović.

Preporučeno