Video
Nije tajna da su aktuelnoj vlasti uvijek bile draže poruke iz Manastira podno Orlovog krša od onih iz Ambasade sa Kruševca. Ipak, mnogi su pitaju kada je to „glas“ iz diplomatskog predstavništa jedine svjetske supersile izgubio gotovo svu težinu među ljudima koji od 2020. vladaju Crnom Gorom.
„Posljednjih nekoliko godina sam često upozoravao da je zadnji stadijum kolonijalizma kada kolonizatori budu više zavisni od domaće kriminalne vladajuće oligarhije koja je – zahvaljujući kolonizatorima – postala dostatno bogata, kontroliše sistem i određuje ko dobija šargarepe a ko batine“, kazao je u razgovoru za Portal Analitika politički analitičar iz Sjeverne Makedonije Arsim Zekolli.
U tom času, kako navodi, kolonijalne snage, tj. međunarodna zajednica spremni su da udovolje domaćoj oligarhiji sve i svašta da bi očuvali mir.
„Čak ne više ni stabilnost, nego samo odsustvo oružanih sukoba. Zato, nijesam siguran da li je to slabljenje zapadnih partnera ili pak totalitarna moć njihovih domaćih saradnika koji sada ne mare ni za SAD ni za EU, još manje za demokratiju, standard, slobode“, ukazuje Zekolli.
Stava je da je takva politika SAD i EU ali i domaća naivnost, rezultirala dominacijom eksponenata srpskih i ruskih interesa koji su sada, kako kaže, od strane Zapada ocijenjeni kao Too Big To Fail (preveliki da bi se rušili).
„Ta sprega diplomatije i oligarhije zavisna je jedna o drugoj. Diplomatija zavisi od oligarhije u očuvanju “stabilnosti”, dok oligarhija zavisi od diplomatije u očuvanju prividnog imidža prozapadnjaštva“, ističe Zekolli.
„Sistemski Albanci“ zrno kukolja u žitu
Novu vlast koju čine partije po volji crkve Srbije podržale su i gotovo sve albanske stranke u parlamentu. S obzirom na bliskost režima u Beogradu i Tirani, interesovalo nas je da li je ovaj potez predstavnika Albanaca u Crnoj Gori njihova samostalna odluka ili lokalni odraz određenih regionalnih saveza.
„Daću vam ilustrativni primjer iz Makedonije. Ovdje imamo stranku DUI koja vlada već 23 godine, nekad sa pseudokonzervativnim nacionalistima VMRO-DPMNE, nekad sa lijevim-liberalima SDSM. Posljednjh 10 godina, njihova se dominacija omogućava ne radi albanskih glasova, nego na insistiranje SDSM i VMRO-DPMNE, uz saglasnost i podršku Zapada, da je DUI prihvatljivija nego druge stranke Albanaca“, navodi Zekolli.
To je, napominje on, praksa ustanovljena puno prije Edija Rame, praktikovana u Kosovu, Makedoniji, Preševu a nažalost, kako je kazao naš sagovornik, i u vrijeme Đukanovića u Crnoj Gori.
„Ovo je rezultiralo frapantnim neodzivom Albanaca na izborima koji nijesu htjeli da se njihovim glasovima legitimišu kriminal, nacionalizam i strategija mimikrije demokratije od strane Zapada. Zato, oni koji su hvalili sve i svašta u vrijeme „Mila-lopova“, nije im teško da hvale sve i svašta u vrijeme Jakova-četnika ili nekog budućeg Petra-ekologa“, navodi Zekolli.
Ističe kako u pitanju nije niti etničko, niti demokratsko predstavništvo albanskog naroda.
„To je jednostavno logika sistemskih etničkih poslanika za sva vremena, svaku ideologiju i svaku demagogiju. Smisao tokenizma je da kroz paradu strogo kontrolisanih sistemskih Albanaca stvori utisak da je to legitimno predstavništvo i podrije realnost da su oni ipak šačica, zrno kukolja u žitu“, kazao je Zekolli.
Pristupanje EU zavisi od političkih interesa članica
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović više je puta ponovio kako očekuje da Crna Gora postane članica EU 2028. Ipak, naš sagovornik ne vidi zainteresovanost Unije za Zapadni Balkan, kao ni za širenje na istok kontinenta.
„Da li su Crna Gora, Makedonija i Albanija zaista ispunjavale uslove i zaslužile članstvo u NATO više nego, recimo, Bosna i Hercegovina? Iskreno, nijesu. Postale su članice zahvaljujući geografiji, i to je sve. I ta je geografija opredijelila politički interes da se milom ili silom uvuku u NATO“, smatra Zekolli.
S druge strane, kako navodi, taj interes ne postoji u EU, ni za Balkan osim za Srbiju, još manje za Ukrajinu, Moldaviju, Gruziju.
„Tolerancija Brisela, Berlina, Pariza, Rima prema atavizmu, nazadnosti, primitivizmu, prostakluku Beograda i ta ostrašćenost, arogancija, cinizam i podsmješljivost koju demonstriraju prema svim drugima, jeste indikator da su takozvani preduslovi samo birokratske manipulacije na papiru, ali da se odluke donose političkom logikom“, tvrdi Zekolli.
Američke ambasade postale igračke u rukama oligarha
U atmosferi rastućeg uticaja Rusije, a posebno nakon incidenta u Banjskoj kada je za dlaku izbjegnut novi oružani sukob širih razmjera, nije teško zaboraviti na entuzijazam s kojim je prozapadna javnost u regionu dočekala administraciju Bajdena. Od aktuelnog stanovnika Bijele kuće očekivao je mnogo i sagovornik Analitike, ali…
„Očigledno da je povratak Bajdena kao pozitivnog lika značio i povratak jedne destruktivne strukture i načina mišljenja iz 90-ih. Povratak ljudi poput Kristofera Hila, Dereka Šolea, Gabrijela Eskobara koji žele revidirati ne samo sadašnjost, nego i prošlost“, navodi Zekolli.
Smatra kako najveći krizni izazov za Stejt department nije stanje u Bosni, Kosovu ili Crnoj Gori, već u američkim ambasadama u Skoplju, Beogradu i Podgorici.
„One su ne samo izgubile autoritet, nego i postale igračke u rukama oligarha, partija, političara. Američki ambasadori u regionu su ili duboko frustrirane, predrasudama opterećene, intelektualno ispodprosječne osobe poput Kristofera Hila ili žive u nekim imigrantsko-diplomatskim mjehurima van realnosti kao Ageler, Marfi, Rajnke“, kaže Zekolli.
Dodaje da se isto ne može reći i za predstavnike Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA), Federalnog istražnog birao (FBI) i Pentagona koji su, kako ističe, institucije koje odišu ozbiljnošću, odgovornošću i neopterećenošću ličnim ili kulturološkim bagažima.
„Pitanje je hoće li to ostati tako i ukoliko dođe do smjene Bajdena“, upozorava Zekolli.
Situacija u regionu predmet cenzure zapadne diplomatije i medija
Sagovornik Analitike nedavno je ocijenio kako je došlo vrijeme za protest u cijelom regionu protiv politike Stejt departmenta koja je usredsređena na Beograd.
Pitali smo ga smatra li da je regionalni savez u borbi protiv malignog uticaja Srbije moguć i kako bi se u on u praksi mogao sprovesti a da ne bude lažno prikazan kao anti-američki iliti anti-zapadni?
„Pozvao sam na protest pred ambasadama SAD i EU radi njihove politike šurovanja i jačanja kriminala i korupcije. Nijesam pozvao na paljevinu ambasada, mada je to očigledno veoma isplativo, sudeći po snishodljivosti i ljubavi američkih ambasadora prema piromanima koji su spaljivali Ambasade u Beogradu i Skoplju“, kaže Zekolli.
Cilj njegove poruke je, dodaje, konkretan.
„Realnost, sumorno stanje u regionu, posebno susjedstvu Srbije je ne samo nepodnošljivo i predmet očigledne cenzure od strane zapadne diplomatije i medija, da je potrebno masovnim izlaskom na proteste pred ambasadama SAD, EU, Francuske, Njemačke, UK uputiti poruku kako nije u pitanju nezadovoljstvo šačice “dežurnih gunđala” nego da je dara prevršila svaku mjeru“, kategoričan je Zekolli.
Nužan protest protiv zapadne politike šurovanja
Upozorava kako prava opasnost ne dolazi od takvih kao što su „dvojac Vučić-Đurić koji su spaljivali Ambasadu SAD u Beogradu ili od Edija Rame koji je s grimasom gađenja bacao američku zastavu na pod“.
„Daleko veća opasnost koja se već priprema jeste kampanja da svaki izraz nezadovoljstva, posebno Crnogoraca, Albanaca i Bosanaca bude unaprijed etiketiran kao “ekstremna nacionalistička desnica”. Da čak i samo spominjanje bilo čega etničkog bude napadnuto od strane zapadnih diplomata kao “ekstremni desničarski nacionalizam”, napominje Zekolli.
Prema Albancima, Bosancima i Crnogorcima koristiće se, kako kaže, svaka moguća etiketa koju SAD i EU nikad ne koriste prema nacionalistima u Beogradu.
„To je tendencija da imena Crnogorac, Albanac i Bosanac postanu ružne, nacionalističke, anti-zapadne riječi koje moraju biti eliminisane i zamijenjene ideološkim pseudopodjelama i religijskim opredjeljenjima“, naveo je Zekolli.
Upravo zato, naglasio je on, protest protiv „zapadne politike šurovanja, koaliranja i favorizovanja kriminalno-gangsterskih oligarhija u Beogradu i Tirani su protesti protiv kriminala, korupcije, nasilja, šovinizma kao instrumentata agresije uz amin SAD i EU“.
„Ti protesti su odgovor na monologe Hila, Eskobara, Ageler koji vole držati pridike ali ne i odgovarati ne nenaručena pitanja o njihovoj ulozi, njihovim promašenim politikama“, kazao je Zekolli.
To, ističe on, nijesu ni anti-američki, ni anti-zapadni protesti nego anti-korupcijski, anti-kriminalni, anti-stabilokratski protesti protiv politika koje su pomogle etabliranju prosrpskih i proruskih faktora posvuda u regionu a na štetu manjih naroda.
Preporučeno
„Zato, upravo obrnuto, protest protiv ambasadorskih smicalica sa ovdašnjim koruptokratama je demonstracija prozapadnjaštva i u duhu proameričkih vrijednosti koje sami američki i evropski diplomate ne poštuju i srozavaju“, zaključio je Zekolli.
