– Dio sam antiratnog pokreta i među vodećim aktivnim zagovornicima i zastupnicima procesa suočavanja s prošlošću. U tom kontekstu jedina sam osoba iz civilnog društva koja se javno zalagala i dalje se zalaže da se taj proces odnosi i na period 1941-45. godine, a moje aktivnosti s tim u vezi su brojne i uključuju, između ostalog, javno zastupanje, monitoring rada državnih organa i dobru komunikaciju sa eparhijama Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori – citirao je Zeković za Pobjedu navode iz dopisa Leposaviću.

Istakao je da je crnogorskom društvu potreban naučno utemeljen i objektivan pristup, „koji je i jasno kritičan prema pokušajima revizionizma i delegitimizacije antifašističkih tekovina, kao i negiranja i relativizovanja presuda zbog kršenja međunarodnog humanitarnog prava“.

– Aktivno promovišem ideju i potrebu o nacionalnom pomirenju zastupajući pristup da taj proces podrazumijeva i razdoblja 1918, 1941-45, 1948, 90-e godine prošlog vijeka i današnje vrijeme u kojem se stvaraju i generišu nove i ozbiljne podjele našeg društva – istakao je Zeković.

U dopisu je napomenuo i da je bio „snažni zastupnik programa denacifikacije koja je u crnogorskom kontekstu trebalo da znači dešovinizaciju društva i pripremanje uslova za rekonstrukciju crnogorskog života na demokratskim temeljima, uz eliminisanje nacističkih i fašističkih elemenata i njihovog uticaja na društveno-ekonomski i politički život“.

– Imajući u vidu činjenicu da je nacionalno pomirenje ključno pitanje unutrašnje politike cijenio sam važnim da o iskazanom interesovanju upoznam potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića i njegovog savjetnika Filipa Adžića – rekao je Zeković za Pobjedu, objašnjavajući da je to učinio „imajući u vidu njihove dosadašnje javne nastupe povodom teme suočavanje s prošlošću“, na osnovu kojih je zaključio da imaju „zajednički vrijednosni pristup“.