Video
I dok iz Demokratske partije socijalista (DPS) nije stigao odgovor na pitanje da li se opozicionarsko djelovanje, zapravo, svodi na vrebanje trenutka u kojem bi u vlasti zamijenili partije bivšeg Demokratskog fronta, Zirojević je u izjavi za ,,Dan” bio izričit u svom stavu.
,,Prvo i najvažnije što treba reći, makar što se tiče Evropskog saveza, jer mogu govoriti samo u naše ime, niti želimo, niti ćemo biti dio ove i ovakve Vlade, sve i kad bi nam se ukazala prilika. Vrijedi reći i da je bilo više prilika i poziva da se pridružimo parlamentarnoj većini i da smo svaku odbili”, tvrdi Zirojević, naglašavajući da ne vjeruje da će bilo koja partija aktuelne vlasti dobrovoljno otići u opoziciju.
Ovako jasan stav dijela opozicije dolazi u trenutku kada je u javnom prostoru – kako među građanima, tako i unutar političkih i analitičkih krugova – intenzivno prisutno tumačenje da se djelovanje većeg dijela opozicije ne zasniva primarno na suštinskom osporavanju vlasti, već na taktičkom pozicioniranju unutar postojećeg sistema političke moći. Takva percepcija, koja se sve češće ponavlja u javnim raspravama, polazi od pretpostavke da značajan dio opozicionih aktera svoju političku strategiju ne gradi oko dugoročnih programskih alternativa, već oko nastojanja da kroz političke kompromise, prekompozicije ili institucionalne aranžmane postanu dio izvršne vlasti.
DNP NAJVIŠE PRIJETI NAPUŠTANJEM VLASTI
Partije nekadašnjeg Demokratskog fronta u više navrata tokom trajanja aktuelne vlasti javno su prijetile da će je napustiti, dovodeći u pitanje stabilnost parlamentarne većine. Jedan od konstituenata te predizborne koalicije, Demokratska narodna partija (DNP), takvu političku taktiku primjenjuje i danas, kroz povremena uslovljavanja i poruke o mogućem povlačenju podrške Vladi, a najnoviji primjer vezan je za situaciju u Botunu. Paralelno s tim, u javnosti se duže vrijeme spekuliše o alternativnim scenarijima, među kojima je i mogućnost da DPS, uz dio opozicionih partija, postane dio nove vladajuće većine, što bi značilo suštinsku promjenu političkog rasporeda snaga.
U tom kontekstu, opoziciono djelovanje se, uz određene izuzetke, ne doživljava kao pokušaj temeljne promjene zvaničnih političkih pravaca, već kao nastojanje da se pojedine partije unutar vladajuće strukture zamijene drugim političkim subjektima. Takav obrazac političkog ponašanja otvara niz pitanja o prirodi savremenog parlamentarizma, granicama opozicione odgovornosti i stepenu u kojem politička borba ostaje sredstvo demokratske korekcije vlasti, a ne puka borba za preraspodjelu pozicija moći.
,,Vidjeli smo prije samo desetak dana zaklinjanja DNP-a kako će svim sredstvima braniti Botun, te najavu iniciranja izlaska iz ‘krvave Vlade’. Danas vidimo da borba protiv kanalizacije u režiji DNP-a traje onoliko koliko je potrebno da dođemo do stvarnih zahtjeva: ustavnih promjena koje podrazumijevaju zastavu, jezik i dvojno državljanstvo. Cilj je sasvim jasan – vlasnici DNP-a iz susjedne Srbije na svaki način će pokušati da destabilizuju Crnu Goru, ugroze naš evropski put i skrenu pažnju sa sopstvenih unutrašnjih problema. Izgleda da se i, kako reče formalni predsjednik DNP-a, krv Botunjana sa ruku Vlade, koju je najavljivao da će napustiti, pere, gledajte čuda, ustavnim izmjenama. Još je manje vjerovatno da Vladu napusti Andrija Mandić, jer se on sa foteljom srodio kao da su ga u nju, umjesto u kolijevku, postavili nakon rođenja”, naveo je Zirojević.
Upitan da li aktuelna parlamentarna većina svojim međusobnim sukobima i unutrašnjom nestabilnošću koju u tom smislu proizvodi otvara prostor i daje doprinos da se partije opozicije vrate na vlast, odgovorio je da im vlast takvim funkcionisanjem pomaže da pobijede na narednim parlamentarnim izborima.
Preporučeno
,,Uzimajući u obzir sve navedeno, odgovor na drugo pitanje je – ne, parlamentarna većina ne otvara prostor opoziciji za ulazak u Vladu. Premda nam svakako pomažu da ostvarimo pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima”, rekao je Zirojević.
