Video
“Što se tiče pitanja jezika, jasno je i evidentno da je 2003. godine, na popisu stanovništva, srpskim jezikom u Crnoj Gori govorilo 63,5 odsto građana, a crnogorskim 22 odsto. U momentu kada su podaci bili takvi, u Crnoj Gori je 2007. godine donesen Ustav koji je crnogorski jezik proglasio za službeni. Mogu slobodno reći da se tu radi o direktnom prenebregavanju faktičkog stanja, snagom političke volje tadašnje većine”, istakao je Zogović.
Kako kaže, “kada govorimo o izmjenama Ustava, one će biti neophodne u određenom dijelu i po preporukama Evropske komisije. Za bilo kakve intervencije na ustavu potrebna je dvotrećinska podrška. Što se tiče proglašavanja srpskog jezika za službeni jezik i dobijanja statusa koji taj jezik zaslužuje, što su potvrdili i popisi, pored izmjena Ustava postoji institut dopune Ustava za koji nije neophodna referendumska podrška od tri petine i provjera na referendumu. Ako imate dvije trećine za dopunu Ustava, mislim da bi bilo neophodno član 13 dopuniti time da, pored službenog jezika koji je crnogorski, službeni jezik bude onaj kojim se na popisu izjasnio najveći broj građana Crne Gore i da na osnovu toga možemo doći do jednog elegantnog rješenja”, istakao je Zogović.
Takav pristup bio bi, smatra Zogović, najbolja potvrda građanske države, jer Crna Gora nije građanska država ako ne priznaje ovakve faktične realnosti, kao što je potvrda da najveći broj građana u Crnoj Gori govori srpskim jezikom.
Preporučeno
Ovo je, kako kaže, faktično stanje koje mora zakonopisac da prepozna.
