Politički Srbi u Crnoj Gori obnovili su nakon objavljivanja rezultata popisa stanovništva svoj stari stav da srpski jezik treba da u bude službeni jezik u Crnoj Gori. Prošle sedmice smo brojevima dokazali da je bez širokog konsenzusa ovu ideju nemoguće sprovesti u djelo jer Ustav propisuje takav mehanizam da je za promjenu određenih ustavnih rješenja potrebno obezbijediti podršku najmanje tri petine svih birača. Danas ćemo se pozabaviti formalnim utemeljenjima zahtjeva.

Povremene izjave političkih Srba u Crnoj Gori o tome da bi srpski jezik „trebalo da bude“ službeni impliciraju da je srpski jezik diskriminisan. Da li je to tako? Ne samo da nije, već je potpuno suprotno. Crna Gora čak Ustavom propisuje jezike koji su u službenoj upotrebi, među njima i srpski, što je rješenje koje ne postoji ni u jednoj od država regiona, a u takvom obliku čak ni evropskih država.

Da vidimo kako je to drugdje oko nas.

Hrvatska: Ustav pitanje službenog jezika i dugih jezika reguliše članom 12:

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

Povezani članci

politika

Nakon popisa, prosrpske stranke u Crnoj Gori traže da srpski jezik bude službeni

drustvo

Tragom zalaganja za proglašenje srpskog jezika službenim u CG: Praktično nemoguće, čak i kada bi se za to založili i Crnogorci

drustvo

Šćekić: Srpski jezik mora biti službeni-zvanični jezik, tako su građani odlučili

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

U članu 15, stav 4 još se navodi:

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Srbija: Ustav pitanje službenog jezika i drugih jezika reguliše članom 10:

U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo.

Službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje se zakonom, na osnovu Ustava.

Albanija: Ustav navodi u članu 14. da je službeni jezik albanski. Nema nikakve ustavne regulative manjinskih jezika.

Kosovo: Ustav propisuje članom 5 službene jezike:

Službeni jezici u Republici Kosovo su albanski i srpski jezik.

Turski, bosanski i romski imaju status službenih jezika na opštinskom nivou ili će biti korišćeni kao službeni na svim nivoima, u skladu sa zakonom.

Sjeverna Makedonija: Pitanje službenog jezika i jezika manjina Ustav Sjeverne Makedonije reguliše članom 7:

U Republici Makedoniji službeni jezik je makedonski jezik i njegovo ćirilično pismo.

U jedinicama lokalne samouprave u kojima u većini žive pripadnici nacionalnosti u službenoj upotrebi, osim makedonskog jezika i ćiriličkog pisma, koriste se i jezik i pismo nacionalnosti na način utvrđena zakonom.

U jedinicama lokalne samouprave u kojima živi značajan broj pripadnika nacionalnosti, u službenoj upotrebi su, pored makedonskog jezika i ćiriličkog pisma, i jezici i pisma nacionalnosti, pod uslovima i na način utvrđen zakonom.

Vidimo dakle, da ustavi Hrvatske, Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije na gotovo istovjetan način propisuju jedan službeni jezik i pismo. Tako je i u većini evropskih država. Ostali jezici mogu biti u službenoj upotrebi i to se reguliše zakonom – rješenje je u svom navedenim ustavima osim Ustava Albanije u kojem nema tog pominjanja.

Za razliku od navedenih država Crna Gora već Ustavom, dakle najvišim pravnim aktom, propisuje jezike u službenoj upotrebi:

Član 13

Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni.

U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.

Slično rješenje, da su jezici u službenoj upotrebi propisani u Ustavu, a ne u zakonima kao nižim pravnim aktima od Ustava, nalazimo, od zemalja u kojima je jedan službeni jezik, još samo u Sloveniji i u određenoj mjeri u Austriji:

Član 11 Ustav Slovenije:

Službeni jezik u Sloveniji je slovenački. U područjima opština u kojima žive italijanska i mađarska nacionalna zajednica, službeni jezik je i italijanski odnosno mađarski.

Austrija članom 8 Saveznog ustava propisuje njemački kao službeni jezik ali navodi da priznaje rastuću jezičnu i kulturnu raznolikost koja nalazi svoj izraz u autohtonim etničkim grupama te da moraju biti poštovani jezik i kultura tih grupa. Svaka od devet austrijskih država ima sopstveni ustav, a Ustav Koruške u tom smislu priznaje slovenačku manjinu.

Iz navedenog je očito da Crna Gora već najvišim pravnim aktom – Ustavom propisuje jezike manje brojnih naroda kao jezike u službenoj upotrebi, dok većina država regije to čini zakonima, nižim pravnim aktima od Ustava.

Pri tome Crna Gora za srpski jezik koristi u Ustavu istovjetan izraz koji u svom Ustavu koristi i Srbija – jezik u službenoj upotrebi.

Postoje države sa dva ili više službenih jezika. Negdje je to rezultat činjenice da u državi žive različiti narodi koji govore potpuno različitim jezicima, ali je daleko više bivših kolonija koje su zadržale jezik nekadašnje metropole kao službeni. Ima i nekoliko bivših sovjetskih republika, danas formalno nezavisnih država, a zapravo zemalja u orbiti Moskve, koje su pored svog jezika službenim proglasile i ruski.