Video
Tog 18. maja, 1994. godine u Atini, u finalu najelitnijeg evropskog klupskog takmičenja Milanu se nisu davale velike šanse protiv Krojfove Barselone, predvođene Stoičkovim, Romariom, Kumanom i ostalima.
Kapelo je sa druge strane bio bez pomoći Marka van Bastena, Frnaka Barseija i Alesandra Kostakurte, ali je glavna zvijezda ovog finala bio crnogorski fudbaler, danas predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, Dejan Savićević.
Nakon odličnog prodora Savićevića sa desne strane, Masaro je dočekao njegovu asistenciju na drugoj stativi i doveo “rosonere” u vođstvo u 22. minutu.
Isti igrač udvostručio je prednost u trećem minutu sudijske nadoknade prvog poluvremena kada mu je Donadoni sa lijeve strane asistirao na 11 metara od gola.
Nakon odmora i dva minuta u nastavku vidjeli smo remek djelo Dejana Savićevića. Serhio Barhuan je oklijevio oko ispucavanja lopte pored lijeve aute linije.
“Genije” je oduzeo loptu i fantastičnim lob udarcem sa ivice šesnaesterca matirao Zubizaretu.
Plesao je Savićević te noći na Olimpijskom stadionu. Nadal je grubim startovima samo pokašavao da ga povrijedi. Nakon gola, imao je veliku šansu da postigne još jedan pogodak ali je stativa ovog puta bila saveznik Barselone.
Konačan rezultat postavio je Desai u 58. minutu.
Kapelov Milana je tada prvi put uspio da osvoji Seriju A i Ligu šampiona u istoj sezoni i dođe do petog pehara Lige šampiona.
U razgovoru sa Savićevićem prisjetili smo se gola koji je postigao prije tačno 30 godina u finalu protiv Barselone.
“Uvijek je lijepo postići gol, nezavisno od toga koje je takmičenje u pitanju, a pogotovo kada igraš finale Lige šampiona jer je to najgledanija utakmica u klupskom fudbalu. Vodili smo sa dva gola razlike, što zna da bude škakljiv rezultat u fudbalu jer protvinik, ukoliko se malo opustite, može to da iskoristi i dođe do izjednačenja… Kada je došao taj treći gol kroz glavu mi je prošlo da je utakmica odlučena jer sam bio siguran da nas Barselona više ne može stići”, rekao je Savićević za naš portal.
Te godine Hristo Stoičkov je osvojio Zlatnu loptu, a iako je bio u užoj konkurenciji crnogorski “genije” više žali što 1991. godine nije dobio ovo priznanje prije Žan Pjera Papena.
“Tačno je da sam 1994. godine bio u konkurenciji za Zlatnu loptu, ali već žal nosim što je nijesam osvojio 1991. godine kada sam bio član Crvene zvezde. Te godine sa klubom sam osvojio prvenstvo Jugoslavije, Kup šampiona, Interkontinentalni kup u Tokiju…
Sa reprezentacijom sam imao dobru godinu, bili smo prvi koji su se kvalifikovali za Evropsko prvenstvo koje se 1992. godine održavalo u Švedskoj… Kada pričamo o izboru za 1994. godinu, važnu ulogu igrala je činjenica da sam se povrijedio nakon finala, pa u drugoj polovini godine, od septembra na dalje, nisam imao mnogo nastupa. Upravo je ovaj dio sezone važan u izboru za Zlatnu loptu jer se u tom periodu glasa i odlučuje kome će pripasti to veliko priznanje”, rekao je Savićević za Meridian sport.
Za 30 godina u finalima smo vidjeli nekoliko odličnih pogodaka, pa smo se sa predsjednikom Saveza prisjetili onih najljepših.
“Nesumnjivo je bilo dosta lijepih golova koji su postignuti u finalima Lige šampiona. Tu je svakako pogodak koji je postigao Zinedin Zidan u finalu odigranom 2002. godine koji je u nekom od izbora i proglašen za najljepši gol u finalima ovog takmičenja. Sjajan pogodak postigao je i Garet Bejl protiv Liverpula u finalu 2018. godine kada je makazicama zatresao mrežu rivala. Sjećam se da je lijep gol postigao i Mario Mandžukić za Juventus u finalu sa Real Madridom, zatim i Lars Riken za Dortmund u finalu sa Juventusom, kao i Krespo za Milan u čuvenom finalu sa Liverpulom… Zaista je bilo dosta lijepih golova u finalima i to je ono što daje posebnu draž ovom velikom takmičenju”, rekao je Savićević.
Preporučeno
Ove godine u finalu Lige šampiona naći će se Real Madrid i Borusija Dortmund, a utakmica na “Vembliju” zakazana je za prvi jun.
