Najtrofejniji i najbolji crnogorski klupski brend – Ženski rukometni klub Budućnost, proživljava, slobodno možemo da upotrijebimo riječ – agoniju. Ponos države i glavnog grada, uz Đer najuspješniji evropski rukometni klub i sa zvaničnom titulom najbolje rukometne škole, nema, bukvalno ni za kokice!
Kasa kojoj se vidi dno muči podgoričku ekipu, dugovanja rastu, a pomoći, bukvalno, niotkuda. Ozbiljne probleme primjetio je gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković koji je prije tri dana razgovarao sa predstavnicima kluba i izrazio nadu da će nadležno ministarstvo, odnosno Uprava za sport, konačno odreagovati.
– Ukoliko se to ne desi, Glavni grad će učiniti apsolutno sve da sačuva klub, pa makar ga i sami finansirali – napisao je Vuković na društvenoj mreži.
Problemi su počeli u martu prošle godine, a ukupna situacija, uvela je plavo-bijeli brod u nemirnu, maglovitu luku. Do pola vode pun, brod koji je decenijama odolijevao i vjetrovima i talasima, polako spušta jedra.
– Od marta prošle godine, kada je krenula korona, počeli smo da ulazimo u finansijske probleme što je uslovilo da na početku nove sezone prepolovimo ugovore. Djevojke su bez pogovora prihvatile, uz veliko razumijevanje, a dugujemo im veliku zahvalnost. Praktično se od početka sezone borimo sa finansijskim problemima i za opstanak, a trenutno smo u situaciji da ne možemo dalje. Postoje neke pozitivne stvari u najavi, pa se nadamo da ćemo uspjeti da opstanemo i funkcionišemo za narednu sezonu. Veliku zahvalnost dugujemo Glavnom gradu i gradonačelniku Vukoviću koji je prvi uvidio ozbiljnost situacije našeg kluba, pokazao želju i podršku da nam pomogne – kazala je predsjednica Radmila Petrović.
Budućnost je zaštitni znak države, a nekada slavna rukometašica, sada na čelu kluba, nada se podršci:
,,Nadam se da nećemo potonuti. Vjerujem da ima dobronamjernih ljudi koji će prepoznati značaj našeg kluba u našem društvu“.
Što je sa sponzorima?
– Nadam se da nijesu bez razloga tu, jer su ljudi koji vole sport i bili su spremni da pomognu. Pretpostavljam da nijesu bili u mogućnosti da pruže više, ali vjerujem, ako bude prilike, da će sigurno stati uz nas.
Budućnost je u ovoj sezoni stigla do četvrtfinala Lige šampiona. Klub je iznjedrio najviše crnogorskih reprezentativki i upravo je na pogonu Budućnosti nacionalni tim obilježio najslavniju 2012. godinu. Budućnost je i dva puta stizala do krova Evrope, osvajala je Kup pobjednika kupova i IHF kup. Budućnost je mnogo više od kluba, čiji je porodični i profesionalni odnos znao da dovede i zadrži velike zvijezde.
– Klub smo sa najboljom rukometnom školom u Evropi, a na drugom smo mjestu po uspješnosti u obje konkurencije. Klub smo sa najviše nastupa i postignutih golova u Evropi. Mogla bih do sjutra da nabrajam. Mislim da sve ovo dovoljno govori kakav značaj imamo za društvo i koliko smo, prije svega, okrenuti djeci raznih uzrasnih kategorija – istakla je Petrović.
Pod hitno je potrebna finansijska injekcija.
– Mi smo prepolovili ugovore, ali imamo obavezu da nadoknadimo sve to i ispoštujemo igračice koje su se borile za klub. Vjerujem da nećemo doći u situaciju da ne možemo da ih ispoštujemo.
Sezona još nije završena, ali kao svaki veliki klub, i podgorički razmišlja o novim obavezama.
– Nadamo se da ćemo biti u situaciji da izguramo sezonu, ali treba i ovu da završimo i ispoštujemo obaveze. Želim da vjerujem da će doći bolja vremena i da će naše legende da se vrate i kada dođe vrijeme da će se oprostiti od karijere u našem dresu. Što da ne, i da napravimo još neki uspjeh.
Čista emocija
Sport je za predsjednicu ŽRK Budućnost Radmilu Petrović najjača i najčistija emocija, a Budućnost najbolji brend i reprezent države.
– Sve što je decenijama stvarano moglo bi da se uruši. Nadam se da će oni koji mogu i koji prepoznaju značaj rukometa, pomoći našem klubu.
Mladima šansa
Od naredne sezone Budućnost će sa mlađim i malo iskusnijim kadrom u nove obaveze.
Bojana Popović računaće na igračice iz ovogodišnje Lige šampiona (Grbić, Brnović, Vukčević, Maslovu, Pavićević i Antigre), a šansu za ogromne minute u eliti dobiće djevojke iz mlađih pogona.
– Bez obzira što ćemo sljedeće sezone nastupati sa podmlađenim timom, vidimo i u tome dobre stvari. Mlade igračice dobiće šansu, a mi ćemo vidjeti koliko mogu i koliko će napredovati.
Olga Sekulić: Ne želim da pomislim da će Budućnost niz vodu da se gurne
Osamdesetih godina prošlog vijeka Olga Sekulić golovima je uljepšala rađanje velike generacije Budućnosti. Tri decenije kasnije, jedna od legendi kluba, sa istom snagom voli Budućnost.
– Budućnost sada treba da se pomogne, ne želim da pomislim da će klub niz vodu da se gurne. Bila bi to najveća sramota za Crnu Goru. Budućnost je sve u sportu i ima sve: odličan podmladak, bazu iz koje reprezentacija crpi snagu, zbog čega je non-stop na velikim takmičenjima. Za Crnu Goru se najviše čulo kroz sport – kazala je Sekulić.
Decenije uspjeha ne mogu pod tepih da se sakriju, poručila je legenda kluba, koja je bila dio generacije koja se nikad neće zaboraviti.
– Pa i u ovoj sezoni oslabljena i podmlađena ekipa pokazala je klasu. Kad se sjetim samo kakve su muke mučile klub, ali je opstajao i nikad nikome dužan nije ostao. Muka je velika kada djevojke, koje su se vratile karijeru da završe u Budućnost, moraju da idu u druge klubove.
Olga je, ipak, optimista.
– Ako neko misli da će Budućnost tako lako da sklizne, grdno se vara. To se ne smije i neće dogoditi, ali naše igračice moraju i morale su da se zadrže.
Olga i Budućnost i dan-danas idu ruku pod ruku.
– Budućnost mi je u životu samo pomogla, nikad odmogla. Volim i obožavam moj klub koji je uvijek gledao da pomogne onoliko koliko je mogao.
Milena Raičević: Klubu treba podrška kakvu zaslužuje od države
Najtrofejnija igračica Budućnosti Milena Raičević, mađioničar na terenu, nakon više od decenije odlazi iz kluba. Ali nije zatvorila vrata.
– Uvijek ću razmišljati o Budućnosti, klubu koji volim i za koji živim.
Nada se Milena da će dobiti podršku kakvu zaslužuje.
– Jedina moja želja je da klub dobije podršku kakvu zaslužuje od države, a kakvu smo ranije imali. Prije svega mislim da to naš sport zaslužuje Ako podrška izostane, a znamo da je Budućnost okosnica reprezentacije, ostaje briga za budućnost. Budućnost mora da se njeguje i čuva. Nadam se da će se država okrenuti sportu, a onda i rukometu koji je trofejan i kao takav jedini osvajač olimpijske medalje. Vjerujem da će mlade djevojke, koje ostaju, graditi ono što smo mi iskusnije gradile. Sigurna sam da će uspjeti, ali uz podršku onih koji to treba da rade – poručila je Raičević.
Treneri bivše igračice i ,,lavice“
Bojana Popović, legenda kluba na čelu je stručnog štaba prvog tima. Sa mlađim kategorijama rade još ,,lavice“ Anđela Bulatović, Suzana Lazović i Sonja Barjaktarović. Od ranije trenerskom pozivu posvećene su Tatjana Jeraminok, Marina Rakočević i Mirjana Milenković takođe nekadašnje prvotimke kluba.
U najmlađoj, izuzetno masovnoj kategoriji ,,Mini rukometa“ radi Filip Adžić.
Klubu je maksimalno posvećen Ivan Terzić, koji će predvoditi kadetski tim na šampionatu Evrope na ljeto u Podgorici.
Budućnost pruža šansu i trenerima iz mlađih kategorija, pa je tako Novak Ristović, stigao u prvi tim i zadužen je za golmane.
U stručnom štabu nacionalnog tima su Popović i Maja Savić i reprezentativke koje su nosile i koje nose plavo-bijeli dres.
Majda: Budućnost je naša kuća, naš dom!
Budućnost je naša kuća, naš dom – napisala je Majda Mehmedović koja će od naredne sezone predvoditi turski Kastamono.
Njenim stopama će Milena Raičević, Marina Rajčić i Jovanka Radičević.
– Budućnost ostaje moj klub i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Moja zemlja, moj grad. Nadam se da ću se ponovo vratiti na mjesto kojem pipadam – poručila je Radičević.
Pino u suzama: Želim da se zahvalim klubu na svemu
Alison Pino u suzama se oprostila od Budućnosti. Na posljednjoj pres konferenciji, slavna francuska reprezentativka nije sakrivala emocije.
Preporučeno
– Mogla bih da kažem mnogo toga… Tužna sam da budem iskrena. Uživala sam ovdje, ali nije bilo lako. Bilo bi mi drago da je bilo drugačije, ali to nije bio slučaj. Došla sam sa očekivanjima. Nije se sve odvijalo onako kako sam očekivala, ali to je život. Ponosna sam na ono što smo uradile od januara, nije bilo lako, zbog brojnih problema sa povredama i činjenice da imamo mlad tim. Ponosna sam na saigračice, nije bilo lako doći u Budućnost iz Francuske u vrijeme pandemije, želim da se zahvalim djevojkama i klubu na svemu!















