“Fakenews tragač” danas je objavio temeljno istraživanje koje pokazuje da Sredanović nije radila u slovenačkim i španskim klubovima za koje je tvrdila da su je angažovali, te da su njene javno iskazane akademske reference sumnjive.

Tragač navodi i da Sredanović nije htjela da razgovara o detaljima iz njene biografije, već je njena PR menadžerka prijetila tužbom, a onda je redakciji stigla i opomena pred tužbu od advokatske kancelarije koja ne postoji.

Sredanović tvrdi da je diplomirala kliničku psihologiju na Univerzitetu u Mastrihtu u Holandiji, a zatim specijalizirala sportsku psihologiju na istom univerzitetu.

Na Linkedin profilu Saše Sredanović navodi se da je diplomirala na „Maastriht University of clinical psychology“, a takva institucija ne postoji. Na Univerzitetu u Mastrihtu nude se osnovne studije psihologije na engleskom i holandskom jeziku.

Na zvaničnom sajtu ovog univerziteta ne postoje informacije o osnovnim, master ili specijalističkim studijama sportske psihologije. Koordinator jedinog predmeta posvećenog sportskoj psihologiji na Univerzitetu u Mastrihtu professor Gil ten Hor je za Tragač potvrdio da specijalizacija koju Saša Sredanović navodi – ne postoji.

Olimpija, Bilbao, Betis, Barselona…

Sredanović je pričala da je prvo radila u manjim klubovima u Holandiji, Njemačkoj i Švajcarskoj, a njen “uspon” počinje u Olimpiji iz Ljubljane. Potom je pošla u Španiju u čuveni Atletik Bilbao, pa u Real Betis, a onda čak i u Barselonu! Ipak, u odgovorima Tragaču, sva četiri kluba navode da osoba pod imenom Saša Sredanović ne postoji u njihovim evidencijama

Barseloni je Tragač poslao i link ka Instagram profile Sredanović i stigao je odgovor da ta osoba ne radi u La Masiji. Iako Sredanović navodi da govori sedam jezika, na njenom instagram profilu ili stranici, je pogrešno na engleskom napisano da je sportski psiholog.Takođe, više ne piše da radi u La Masiji, a da je promjena nastala skoro svjedoči i to što i dalje nije indeksirana na Gugl pretrazi.

Tragač opisuje da se redakciji umjesto Saše Sredanović javila njena sestra Seka Sredanović koja se predstavila kao njena PR menadžerka, koja je prvo rekla da Saša po ugovoru ne može da daje izjave u toku ove sezone, a onda pomenula tužbu i dala “prijateljski savjet” autoru da ne objavljuje tekst.

Nakon toga je uslijedio još jedan “savjet” da se o ovoj temi ne piše, a onda i opomena pred tužbu koju potpisuje advokat Miloš Zejaković iz, kako se navodi, „Advokatske kancelarije Zejaković”.

U opomeni se upućuje „posebna nota” novinaru koji je stupio u kontakt sa PR Sekom Sredanović i stoji da je to opomena pred „pokretanje postupka međunarodne tužbe – po predmetu uvrede, klevete, iznošenja neistina, povrede privatnosti, časti, morala”.

Tragač je, međutim, utvrdio da na toj adresi ne postoji advokatska kancelarija, da ne postoji ni u registru Advokatske komore Beograda čiji logo je sadržao upućeni e-mail, a da u registru nema ni advokata pod tim imenom.

Sredanović se pojavljivala i na Radio-televiziji Crne Gore, a Opština Budva je u saradnji sa njom krajem decembra organizovala predavanje “Psihologija pobjednika”. U najavi je opisivana kao cijenjeni sportski psiholog i psiholog Barselone.

“Predavanje se organizuje sa ciljem da ukaže na potencijal i značaj razvoja psihologije kod sportskih radnika i sportista. Naime, ovim predavanjem želimo pružiti puni doprinos unapređenju sporta u Crnoj Gori, kao i uspjehu naših sportista od najmlađih do profesionalnih takmičara. Jednako kao i sportske vještine mentalno zdravlje je od izuzetnog značaja kao jedan od preduslova za postizanje dobrih sportskih rezultata”, navodi se u saopštenju Službe predsjednika Opština Budva. U izvještajima sa predavanja se vidi da je prisustvovao veliki broj poznatih bivših i sadašnjih crnogorskih sportista.

Sredanović je vrlo nadahnuto govorila o svojim navodnim dostignućima u intervjuu za “Pobjedu” gdje je predstavljena kao veoma mlada, zgodna i izuzetno obrazovana.

Pričala je da dvije i po godine bila u Olimpiji iz Ljubljane, a da je tadašnji vlasnik Milan Mandarić “otišao u Španiju na neke razgovore” i da je on tada rekao da je upravo ona najzaslužnija za to što je proradio napad.

Objašnjavala da je tako stigla u Atletik Bilbao gdje je radila osam mjeseci, da su tokom njenog boravka tamo eliminisani Real Madrid i Barselona, da je potom prešla u Betis, a da je pošto je dobila ponudu Barselone, čak i čuveni čileanski trener Manuel Pelegrini savjetovao da ne smije da odbije ponudu “jer ako ih odbiješ smatraće da čekaš Real i više te neće zvati“.

Tvrdila je i da je Barselona morala da plati obeštećenje Betisu, da će joj uloga biti da radi u prvom timu i da bude uključena u akademiju “La Masija”.

Prepričala je i susret sa trenerom Barselone Ćavijem: “Objasnio mi je velike ambicije Barse”.

Govorila je o tome kako izgleda jedan radni dan.

“Ujutro već oko devet sam na stadionu i u zavisnosti od procjene trenera počinju sastanci sa igračima. Moram biti na treninzima pratiti kako se ponašaju igrači, paziti njihove gestikulacije i u dogovoru sa trenerom odlučujemo ko ide na razgovor. Obično dva puta tokom sedmice imamo zajedničke razgovore, ali svi igrači su drugačiji. Napadači su najteži, jer oni zavise od učinka, ako nema asistencija i golova, padaju psihološki, jer onda teško skrenu pažnju za eventualni prelazak u drugi klub. Najinteligentniji su vezisti, za odbrambene igrače treba dosta čvršći pristup, a golmani su specifični, ali nijesu teški za rad i najlakše prihvataju savjete”, opisala je slikovito Sredanović.

Najdramatični opis je bio situacije kada je, kako je tvrdila, u finalu Kupa kralja prije početka prvog produžetka ušla sa trenerom Manuelom Pelegrinijem u svlačionicu.

“Ušli smo u svlačionicu trener i ja, igrači su bili pod tenzijom i osnovanom nervozom jer jurimo taj rezultat, sad ili nikad, nemaš drugu šansu. Prvi put sam u životu išla preko Pelegrinijeve riječi. Rekla sam:,,Samo sekund, šefe. Stanite, udah, pa izdah. Mi smo Betis, mi na ovom radimo, i radili smo, i mi ćemo ovo da uzmemo i ako idemo na penale od pet ćemo dati svih pet i to neka vam bude u glavi. Neka prođe dva puta po 15 minuta, mi dajemo svaki penal, da li vam je to jasno?!“. Kada smo došli do penala znala sam da ćemo dobiti “.