Vodio je Budućnost u zlatnom periodu crnogorske odbojke, radio je kao pomoćnik u reprezentaciji Srbije i Crne Gore, bio je selektor Srbije, te trener ACH Voleja i Kana. Gdje god je radio osvajao je trofeje, brojne medalje i priznanja, jedan je od naših najboljih trenera, a nešto više od dvije i po godine piše stranice istorije na Bliskom istoku. Nije teško pogoditi – u pitanju je Igor Kolaković.

Dolaskom Kolakovića na klupu iranske selekcije odbojka je doživjela još veću popularnost. Osvojena je bronza na Svjetskom kupu šampiona, zlato na Azijskim igrama, igrali su završni turnir Lige Nacija u Čikagu. U intervjuu za Standard naš proslavljeni stručnjak pričao je o odlasku u Iranu, poziciji selektora Crne Gore, nekim ljepšim vremenima u crnogorskoj odbojci, kao i očekivanjima od Evropskog prvenstva na kojem će naši najbolji odbojkaši učestvovati prvi put u istoriji.

Gospodine Kolakoviću, za početak – da li ste zadovoljni učinjenim do sada na klupi Irana?

“Koristiću onu sportsku floskulu – uvijek može bolje. Naravno, za ove dvije i po godine bilo je puno takmičenja i prilika da se napravi još bolji rezultat, ali ako gledamo istoriju iranske odbojke – osvojili smo prvu medalju na svjetskom kupu šampiona, bronza u Japanu. Zlato na Azijskim igrama, koje su Olimpijske igre azijskih zemalja, igrali smo finalni turnir Lige Nacija. Mislim da su to rezultati koji su svakako vrijedni. Svjetsko prvenstvo smo završili na 13. mjestu, a moglo je biti znatno bolje. Pred nama je sada najveći izazov – plasman na Olimpijske igre u Tokiju. Prvu šansu smo propustili (kvalifikacioni turnir u Bariju), a drugu ćemo čekati u azijskim kvalifikacijama u januaru sljedeće godine“, rekao nam je Kolaković.

Zašto baš Iran? Da li ste bili upoznati sa kvalitetima tamošnje odbojke kada ste dolazili?

“Bio sam upoznat sa kvalitetom Irana, ali o potencijalu nijesam ni sanjao. Nijesam, naravno, znao ništa o načinu života u toj zemlji, njihovom mentalitetu, osim što smo se nekoliko puta susretali sa njima na velikim takmičenjima. Iskreno, kada mi je menadžer saopštio da imam ponudu iz Irana imao sam predrasuda, nije mi baš prijalo. Sve je to trajalo do trenutka kada sam se sreo sa važnim ljudima iz iranske federacije i shvatio da je to veliki izazov za mene kao trenera. Ovo je definitivno najbolji posao koji sam imao do sada“, iskren je Kolaković.

A, prije nego što je preuzeo Iran vodio je nekoliko razgovora sa predsjednikom Odbojkaškog saveza Crne Gore. Naš sagovornik dugo je bio prvi pik za selektora naše selekcije, ali do dogovora nije došlo. Da li u budućnosti vidite sebe na tom mjestu?

“Bio sam kandidat, razgovarao sam puno sa predsjednikom Pajkovićem, imali smo dobre razgovore. Međutim, zbog kratkog obima posla u reprezentaciji Crne Gore koja nema puno međunarodnih takmičenja bio mi je potreban klub zbog egzistencije, jer vođenjem reprezentacije Crne Gore moj profesionalnim angažman bi bio mali i ne bih imao mogućnosti da egzistiram. Zbog toga nijesmo uspjeli da završimo započete razgovore. A, što se tiče neke budućnosti – zavisi od situacije i želja OSCG i moje situacije. Moja želja je još 2006. godine bila da vodim Crnu Goru, ali mi se tada nije pružila prilika, sada okolnosti nijesu dozvolile. U budućnosti – svakako da mi je želja da radim gdje sam i počeo da se bavim ovim poslom“, jasno ističe selektor trenutno osme reprezentacije na svijetu.

Radili ste u Crnoj Gori, Srbiji, sada Iranu. Po čemu se razlikuju?

“Nije lako porediti u bilo kojem smislu, pa ni u odbojkaškom. Razlika je u veličini zemalja, Iran ima oko 85 miliona stanovnika. I iz takvog kvantiteta i velike popularnosti koju odbojka ima u Iranu lako se dolazi do velikog broja kandidata za sve selekcije. U ovom trenutku Srbija ima problema sa mlađim kategorijama. Na zadnjem Balkanskom prvenstvu na kojem je učestvovala i Srbija Crna Gora je osvojila zlatnu medalju, što je bilo veliko iznenađenje za sve odbojkaške poznavaoce. To je ono što možda budi nadu za odbojku u Crnoj Gori, mada je to samo rezultat. Neka veća akcija sigurno da predstoji OSCG i klubovima, jer je muška odbojka bila na izdisaju“, kazao je Kolaković.

Koji je recept Irana za ovako dobre rezultate? Na šta se možemo ugledati kada je crnogorska odbojka?

“Velika ponuda igrača. Ima mnogo klubova i škola. Nakon fudbala odbojka je najpopularniji sport“, priča nam Kolaković i otkriva kako izgleda kada iranska selekcija igra na domaćem terenu.

“Prosto ne možete da vjerujete kakvo ludilo vlada. Ne samo u Teheranu, već i u ostalim gradovima. Igrali smo u Ardebilu i Urmiji, ekipa ne može da izađe iz autobusa, ni da uđe u njega od gomile zaljubljenika u odbojkaški sport. Ogromna energija gura kvalitet i ambicije. U Crnoj Gori nemamo tu energiju, nemamo ni popularnost. Jednostavno, odbojka je prinuđena da se sama izbori za svoje mjesto. Sredstva su naravno značajan faktor. Ovdje su do skoro, dok nije nastala kriza sa Amerikom, igrači imali basnoslovne ugovore, nijesu htjeli da idu, čak su i stranci dolazili. Kada uporedimo lige, nemoguće. Crnogorska liga ima četiri pet klubova od kojih su tri dobro organizovana, ostali preživljavaju“.

Naravno, dotakli smo se i Evropskog prvenstva. Crna Gora će prvi put u istoriji igrati na velikom takmičenju. Šta očekivati od premijernog nastupa na šampionatu Starog kontinenta.

“Plasman na Evropsko prvenstvo je veliki uspjeh. Jeste prošireno na 24 selekcije i time se omogućilo da neke zemlje dođu na EP, što je jako značajno za razvoj i popularnost odbojke u tim zemljama. Prije svega, tu mislim na Crnu Goru. Ono što treba očekivati je da se bore za svaki poen, svaki set, a svaka pobjeda bi bio još veći uspjeh obzirom na rejting. Loš sam prognozer, pa da ne pričam unaprijed. U svakom slučaju, stvarno očekuje od Crne Gore da samo da sve od sebe i onda im ništa neće biti žao“.

I na kraju razgovora pitali smo Igora Kolakovića da prokomentariše situaciju u crnogorskoj klupskoj košarci. Koliko god se trudili u našim klubovima da podignu nivo, trenutna situacija je miljama daleko od nekadašnjeg nivoa kada su epske borbe vodili Budućnost i Budvanska rivijera. Na klupi podgoričke ekipe je sjedio upravo Kolaković.

“Budućnost se znatno bolje organizovala nego prethodnih godina. Budva je napravila novi klub, posvetila se odbojci na pravi način, počevši od mlađih kategorije, iako seniorski tim sadrži igrače sa strane. Jedinstvo je kombinacija svega toga, igrači sa strane i neki kadar koji je ponikao u Bijelom Polju“, rekao je Kolaković i pokušao da napravi poređenje sa onim zlatnim periodom.

“Prva razlika je u budžetima. Budućnost je tada bila zastupljena u svim selekcijama, klub koji je bio primjer svim ostalim u regionu. I nikada ne možete da napravite velike stvari sa domaćim igračima, to je prosto nemoguće. Budućnost je tada imala sjajan koncept, dovodila je mlade igrače iz regiona koji su kasnije odlazili u najjače evropske klubove. Sada postoje limiti. Pouzdano znam da OSCG radi puno na razvoju muške odbojke, iako to nije nimalo lako. Uspjesi juniora na Balkanskom prvenstu daju nadu da će se odbojka dići i da će što više dječaka početi da se bave ovim sportom. Takođe, plasman na Evropsko prvenstvo i akcije odbojkaša sigurno će pomoći na popularnosti. U tako maloj zemlji nije lako razviti toliko ekipnih sportova i da svi budu uspješni. Odbojka ima najslabije uslove, zbog toga i najmanju perspektivu u ovom trenutku. OSCG se sjajno bori sa tim, edukacija trenera, igrača, saradnja sa ostalim savezima. Mislim da su na sjajnom putu, a i pokretanje Mini odbojke je odličan potez, mnogo energije ulažu. Ne može se očekivati rezultat preko noći, ali gradi se dobar put da se odbojka vrati tamo gdje je nekad bila“, zaključio je Igor Kolaković u razgovoru za Standard.

Igračku karijeru je počeo i završio u Budućnosti, a između toga je igrao u Partizanu sa kojim je osvojio po dvije titule šampiona i Kupa Jugoslavije. Kao pomoćni trener Ljubomira Travice ima bronzu na EP u Rimu i Beogradu 2003. i bronzu i srebro u Svjetskoj ligi 2004. i 2005. Kao trener “plavih” osvojio je tri tiule i Kup u bivšoj državi, dok je u nezavisnoj Crnoj Gori dva puta bio šampion i tri osvajač nacionalnog Kupa. Sa ACH Volejom osvojio je duplu krunu u Sloveniji. Za četiri godine na klupi Srbije ima osam medalja. Bio je prvak Evrope na EP u Austriji i Češkoj 2011. godine, osvojio je bronzu na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2010, bronze na EP u Rusiji 2007. i Danskoj 2013. godine, te dva srebra (2008, 2009) i bronzu (2010) u Svjetskoj ligi. Sa selekcijom do 23 godine je vicešampion svijeta.

Igor Kolaković ne planira da se na tome zaustavi. Sa Iranom je već ispisao neke stranice istorije, ali ga tek čeka ono pravo. Prvo Svjetsko prvenstvo, pa Azijske igre, a onda kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.

Foto: OSCG, Facebook

Autor: Alen Kasmić