Slavna Splićanka je dvostruka šampionka svijeta na otvorenom u skoku u vis i dvostruka osvajačica olimpijskih medalja. Blanka je, sa najboljim rezultatom karijere od 208 preskočenih santimetara, druga najuspješnija takmičarka u istoriji svoje discipline. Takođe je bila i planetarna šampionka u dvorani.

• Dragi prijatelji atletike, drage moje navijačice i navijači, još od Rio de Žaneira 2016. se trudim da saniram povredu, pune četiri godine nade da ću još jednom stati pred letvicu i izazvati samu sebe. Dišem sport od svog rođenja, skok u vis je nedeljivi deo mene i tako će uvek biti. Zato sam pustila da odluka o prestanku karijere dođe prirodno.

Mnogi su mi i prije osvojene bronze u Riju govorili da odustanem, kako sam već napravila puno. Ali, da sam ih slušala, ne bih osvojila još jedno olimpijsko odličje, medalju koja mi posebno znači jer sam je osvojila doslovno s jednom zdravom nogom.To takmičenje je izvuklo sve iz mene, pa i ono što nijesam znala da imam – napisala je Vlašić u saopštenju.

Srebro je osvojila na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, a osam godina kasnije u Rio de Žaneiru zaslužila je bronzu. Trijumfe na šampionatima svijeta ostvarila je u Osaki 2007. i Berlinu 2009. godine, a druga je bila u Daeguu 2011. i Pekingu 2015. godine. Zlata na dvoranskim šampionatima planete osvajala je u Valensiji 2008. i Dohi 2010. godine. Takođe, bila je i šampionka Evrope, u Barseloni 2010. godine.

• Godine nakon Rija su donijele bezbrojne rehabilitacionee tretmane, nadu, pa razočaranje, i tako u nedogled. Ipak, iako bi posmatraču sa strane bilo na prvi pogled jasno da je vrijeme da se posvetim novim izazovima u životu, odluka je morala biti moja. Prije nego što je došla, prošla sam sve faze tugovanja i za mene je to bilo najteže razdoblje u karijeri. I tek nakon svega, u jednom sasvim običnom i mirnom danu, na srce mi je sjelo: ,,Gotovo je“. Znala sam da je vrijeme i bila sam potpuno mirna. Naprotiv, osjetila sam olakšanje koje nikad ne bih imala da sam ,,išla preko reda“ i naprasno stala onda kada su mnogi mislili da bi trebalo.

U cijelom tom procesu imala sam veliku podršku porodice, oca i trenera Joška, Bojana i prijatelja. Znali su da je to borba kroz koju moram sama da prođem i izborim se za odluku čiste glave. Svaki sportista će me razumjeti – rastanak nije lagan. Ostavljamo iza sebe velike emocije, osvojene vrhunce, pobjede nad samima sobom, veličanstvene trenutke koje se riječima ne mogu opisati. Ali, to sve ostaje deo nas. Deo koji nosimo u budućnost. I ja nosim sve svoje uspjehe i neuspjehe i njih ću utkati u neku novu priču. Stoga ću uvijek ostati u sportu. Svojim iskustvom i znanjem želim trajno i aktivno da doprinosim daljnjem razvoju svetske atletike i sporta u cjelini – dodala je Vlašić.

Kada se taj niz i kontinuitet fantastičnih rezultata na najvećoj sceni uzme u obzir, jasna je slika karijere velike šampionke koja je na vrhunskom nivou trajala cijelu deceniju. I koju su samo povrede mogle usporiti ili sputati.

• Ponosna sam na karijeru. Prije svega zahvalna sam Bogu na blagoslovu talenta i okolnostima u kojima je taj talenat mogao da procvjeta. Prijateljima i navijačima koji su vjerovali i skakali zajedno sa mnom. Iako je atletika individualni sport, uvijek sam se osjećala kao dio ekipe, jer nijesam skakala samo za sebe. Istrčati počasni krug s hrvatskom zastavom za mene je uvijek bila najveća čast. S mirom u srcu, zahvalna na svakom centimetru i svakom aplauzu, okrećem novu životnu stranicu – zaključila je Blanka Vlašić.

Sveukupno, na velikim takmičenjima Vlašić je osvojila 19 medalja.