Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
Nacionalno koordinaciono tijelo je, na predlog Instituta za javno zdravlje Crne Gore, prihvatilo izmjene i dopune odgovarajućih naredbi za sprečavanje širenja novog koronavirusa.
Dio tih naredbi se odnosi na sportske aktivnosti, odnosno zabranu treniranja sportista amatera i održavanja sportskih takmičenja u manjim zatvorenim prostorima. Takođe, istim naredbama, dozvoljen je rad ugostiteljskih objekata po starom sistemu (četvoro za isti sto), rad teratana, povratak djece u školu.
Shodno svemu navedenom, smatramo neprihvatljivim popuštanje pređešnjih mjera pod pritiskom ugostitelja i vlasnika fitnes centara, a da se istim naredbama ne dozvole treninzi sportistima. Podsjećamo nadležne, da je bavljenje fizičkom aktivnošću glavni preduslov za stvaranje imuniteta kod djece i odraslih, tako da smatramo da je stavljanje kafića i restorana ispred sporta veoma ponižavajuće.
Donijete mjere se ne odnose na profesionalne sportiste i rekreativce? Pitali bismo nadležne, zašto se sportisti amateri diskriminišu na ovaj način? Da li su amaterski sportovi manje važni i manje bezbjedni od profesionalnih?
Što se karatea konkretno tiče, podjsetićemo Vas, da je u proteklih nekoliko godina naš sport daleko najuspješniji u Crnoj Gori. U 2019. godini, karatista Mario Hodžić je izabran za najboljeg sportistu Crne Gore, a Bojan Bošković je 3 puta za redom biran za najboljeg mladog sportistu Crne Gore. Jedine dvije medalje za Crnu Goru, sa Evropskih igara, donijeli su karatisti, Mario Hodžić u Bjelorusiji i Marina Raković u Azerbejdžanu. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, naši karatisti konstantno donose evropske i svjetske medalje. Naši klubovi godinama nose titule najboljih u svojim opštinama, KK „Omladinac“ u Podgorici, KK „Bar“ u Baru, KK „Onogošt“ u Nikšiću, KK „Gorštak“ u Kolašinu… Od svih olimpijskih kandidata, u svim crnogorskim sportovima, najviše šansi da ispune normu za Tokio imaju upravo karatisti. Sam podatak, da je na prethodnom seniorskom prvenstvu Svijeta u Madridu učešće uzme preko 200 zemalja i 1.000 takmičara, dovoljno govori o popularnosti i značaju karate sporta.
Danas, nakon donošenja neobjašnjivih i nelogičnih mjera, naši klubovi su zatvoreni, a sportisti su spriječeni da treniraju. Pitamo da li pravo treninga imaju samo povlašćeni? Da li mi kao amaterski sport imamo neka prava? Zašto je na kraju karajeva dozvoljen nastup sportista amatera na Olimpijadi, ako naše nadležne institucije njih smatraju građanima drugog reda? Da li je normalno dozvoliti boravak u kafani četvoro osoba za isti sto, a smatrati sport opasanim po život?
Preporučeno
Apelujemo na sve nadležne, da hitno donesu izmjene i dopune postojećih mjera, koje će se odnositi na treninge sportista amatera. Dozvolite treninge uz poštovanje svih epidemioloških mjera. Saglasni smo da, ukoliko se mjere ne budu poštovale, prekršioci budu najstrožije kažnjeni.















